Riječ je o crtanom filmu Surogat, Dušana Vukotića, koji je kao što smo naveli, 1962. godine osvojio Oskara i ušao u istoriju kao jedini jugoslovenski osvajač ove prestižne nagrade.
Bez obzira na to kojoj generaciji pripadate, nije na odmet podsjetiti se da je davne 1962. godine jugoslovenski crtani film osvojio Oskara.
Riječ je o crtanom filmu Surogat, Dušana Vukotića, koji je kao što smo naveli, 1962. godine osvojio Oskara i ušao u istoriju kao jedini jugoslovenski osvajač ove prestižne nagrade, piše Srpska Info.
April 1962: Dušan Vukotić, vodeći majstor Zagrebačke škole crtanog filma, jedan je od ovogodišnjih dobitnika “Oskara” koji dodeljuje žiri američke Akademije za film u sastavu od 2.000 ljudi. Naravno, crtani film je i u ovoj prilici ostao u senci filmova i imena glumaca i reditelja oko kojih se vodi umetnička utakmica. Ali s obzirom na to da se “Oskar” u ovoj kategoriji dodeljuje od 1932. godine, a pozlaćena statua tek sada prvi put putuje izvan Sjverne Amerike, uspeh Dušana Vukotića dobija poseban značaj.
Prije trideset godina Volt Dizni je posle svog prvog “Oscara” otpočeo proizvodnju pokretnih crteža koji su u bioskopima decu i odrasle dovodili do ushićenja.
Do drugog svjetskog rata pa i kasnije Dizni je bio nadmoćni dobitnik “Oskara” jer je na području crtanog filma i inače suvereno vladao.
U poslednjih 15 godina “Oskara” su osvajali različiti američki studiji crtanog filma. Volta Diznija smenio je Bosustov (“When Magoo Flew”, 1954.) kome je “Columbia” osigurala radnu snagu i uslove. I sada, odjednom, pozlaćena figurica koja ne vrijedi više od 100 dolara, ali u svijetu filmske umjetnosti znači veoma mnogo, dodeljena je jednom 34-godišnjem Evropljaninu iz Jugoslavije. Sreo sam Dušana Vukotića prvi put krajem prošle godine u Zagrebu.
Upravo je bila stigla vijest da je njegov “Surogat”, poslije “Krave na mjesecu” i “Koncerta za mašinsku pušku”, donio svom autoru treću uzastopnu nagradu na velikom međunarodnom festivalu u San Francisku.
Razgovarajući propustili smo ručak jer je Vukotić sa upornošću profesora nastojao uvesti me u tajne crtanog filma. Govorio je i govorio, crtao i objašnjavao. U sumrak obradovao se prijedlogu da pravi intervju napravimo kasnije za vrijeme projekcije njegovih filmova. Obećao je da će on sam sve organizovati već iste večeri. Poslije sam saznao da je sa Šalate morao donijeti kutije sa filmovima. Donio ih je pod miškom.
U sobici za montažu u ateljeima Zagreb filma već se nalazio Fedor Hanžeković. Dok smo se smjenjivali, poznati zagrebački reditelj i pozorišni teoretičar čestitao je Vukotiću nagradu iz San Franciska sljedećim riječima: “Postao si već “dosadan” sa svim tim prvim mjestima”. Vukotić se osmjehnuo. Minut prije toga izvinio se što su zidovi njegove radne sobe krcati plaketama sa raznih festivala: “To je zahtjev producenta s obzirom na to da nailaze mnogi ljudi, naročito iz inostranstva, pa ova pismena priznanja znače prvu i najbolju reklamu za našu “robu”. Dok su na montažnom stolu išle scene iz “Cowboy Jimmyja”, “Osvetnika”, “Piccola” i drugih filmova, Vukotić se ponašao kao da ih gleda prvi put. Bio je to rijedak doživljaj za novinara i na rastanku obećao sam da ću o našem susretu pisati sa posebnim zadovoljstvom. Vukotić je na to rekao: “Ja trebam vama zahvaliti što ste pokazali interesovanje.”
Njegova skromnost i izvanredan utisak koji ostavlja na ljude povećali su među našim ljubiteljima filma radost s kojom je dočekan “Oskar”. Uostalom i na nedavnom Beogradskom festivalu “Surogat” je ocijenjen kao kompletno umjetničko delo.” Napisao: Džavid Husić (Ilustrovana, 1962.)
U pitanju je priča o trouglastom čovječuljku koji živi u svetu u kom je sve na naduvavanje. Prikazuje se vrijeme koje junak provodi na plaži, gde jednostavno naduvava predmete svojih želja (dušek, čamac, automobil, pa i djevojku), ali na kraju jednako lako sve nestaje.
Kroz vedar, ali i satiričan ton, film poziva gledaoca da preispita potrošačke navike savremenog društva koje često zanemaruje razliku između stvarnosti i virtuelnog surogata za stvarnost.
Animacija “Surogata” bila je svjetlosnim godinama daleko od tada suverene Diznijeve animacije, što samo još više doprinosi uspjehu koji je ostvario.
Autor ovog crtanog filma Dušan Vukotić (1927–1998) je najnagrađivaniji autor u bivšoj Jugoslaviji. Bio je pripadnik “Zagrebačke škole crtanog filma”, a radio je kao reditelj, scenarista, animator, strip crtač, karikaturista.