Umrežavanja nastavnika i roditelja

Četvrta Balkanska zbornica – i ovaj put mjesto susreta roditelja i nastavnika! Naši gosti u ovoj, četvrtoj po redu Balkanskoj zbornici bili su Vukova mama, Mihaelin i Marijin tata i Lucijina mama. Ovaj put, tema – Jaz između škole i života, zahtijevala je da razgovaramo sa roditeljima koji su uspjeli povezati obrazovanje sa životnim uspjesima i zato smo poželjeli čuti kako to izgleda iz njihovog ugla. Roditelji su veoma važni u nastavnom procesu a njihova podrška jedna od najznačajnijih pa je bilo vrijedno čuti kako su njih troje uskladili profesionalne izazove sa najvažnijom ulogom, roditeljskom.
Takodje, tema je zahtijevala da kao goste imamo one koji jesu uspjeli školu povezati sa životom, životnim pozivom, pa smo u fokusu imali upravo to pitanje, šta možemo svi zajedno učiniti da škola bude mjesto sticanja funkcionalnih znanja koje će učenici koristiti u životu i na tržištu rada 21. vijeka.
Mama Tijana, profesorica violončela, srpsko-makedonska pjevačica, približila nam je njihovu porodičnu organizaciju, podjelu obaveza koje se tiče podrške njihovom sinu, uzornom učeniku koji voli školu i koji sve obaveze besprijekorno obavlja ali kojem mnogo nedostaje redovna škola. Osvrnula se i na odluke koje su se smjenjivale od strane donosioca odluka, gdje je jedna od najapsurdnijih odluka bila ona koja je zagovarala Završni ispit, naspram mnogo kreativnijih rješenja koja su nam bila na raspolaganju ali ih naprosto institucije sistema nisu prepoznale. 

Tijana je ovo vrijeme izolacije jako dobro iskoristila i osim početnih izazova sa upoznavanjem onlajn alata, uživala je u toj ulozi mame koja je imala puno vremena da provodi sa sinom i da bude i podrške nastavnom procesu. Govorila je i o deficitima sistema u smislu zastarjelih nastavnih materijala, koji obiluju potpuno nepotrebnim informacijama, terećeni teško razumljivim definicijama, te potrebe da se ukupan proces revidira i da se osavremeni u materijalima, upotrebi tehnologija, pristupima poučavanju, koji jedino koncipirani na potrebama učenika mogu biti atraktivni današnjim digitalnim generacijama.
Sa Mihaelinim i Marijinim tatom, urednikom Buka magazina i novinarom iz BiH, razgovarali smo o potrebi da se roditelji i nastavnici nađu u istoj misiji, kako bi obrazovni sistem bolje funkcionisali i kako bi se potrebne reforme napokon dogodile. Aleksandar je sa nama podijelio uspomene na učitelje i nastavnike koji su njega inspirisali da zavoli put učenja, i možemo vam reći da nas je tim prisjećanjem, kao profesiju, „kupio“.

Podijelio je sa nama i kako se njegove kćerke osjećaju u situaciji u kojoj škola postoji samo u virtuelnoj formi te kako zapravo i njima kao učenicama ali i njemu kao roditelju, nedostaje ta komponenta odlaska djece u školu, socijalizacije i interakcije sa svijetom „napolju“. Taj „izlazak iz kuće“ on vidi kao put osamostaljivanja i pravog životnog učenja. On je to s pravom nazvao „kontakt sa životom“, gdje je više od samog tog učenja, veoma bitno i ono učenje koje se odvija u svom spontanitetu, kroz drugarstvo, vršnjačku komunikaciju, komunikaciju sa nastavnicima u školi i izvan nje.
Tata Aleksandar nam je kroz razgovor dao jedan zaista dragocjen „recept“ kao postići da djeca budu uspješna, prvenstveno je taj dio usmjeren na poštovanje, ljubav i prihvatanje koje mora da se odvija između učenika i nastavnika. Imajući u vidu da je ljubav najveći pokretač svakog napredovanja, mora se čuvati ta važna veza.

Roditelji su sada više nego ikada uključeni u obrazovanje svoje djece i to treba iskoristiti. Mi treba da iskoristimo situaciju sa pandemijom, sada kada su djeca najviše okrenuta sama sebi, kada roditelji mogu vidjeti teret i nastavničkog poziva, kada vidimo da je ovo veliki izazov za sve nas, da se iskoristi da svi to prevaziđu na najbolji način, vraćajući se u školu zajedno, osnaženiji i spremniji da pravimo promjene.
Naša treća gošća, Lucijina mama, kompozitor, tekstopisac, takođe i pedagog, jer radi i stvara sa djecom, osoba koja je znala sa 15 godina šta želi raditi u životu i vrijedno je radila na tom cilju, sa nama je diskusiju počela sa izuzetno značajno rečenicom koja bi mogla i da se iskoristi kao jedna od osnovnih zaključaka: „Ja mislim da su svi roditelji tokom nastave na daljinu razumjeli šta znači biti nastavnik danas.“
Leontina, i sama pedagog, na naše sugestije da i ona prolazi takav izazov, ipak kaže da ona radi sa djecom koja imaju slične afinitete, te da smatra da je nama teže, jer je drugačije u učionici u kojoj je potreban individualizovan pristup djeci najrazličitijih afiniteta i startnih osnova. 

Sunovrat je, kaže Leontina, počeo sa de produbljuje, kada je profesija počela da se obezvrjedjuje, sa čime smo se naravno složili, a to i jeste, na kraju, razlog našeg regionalnog umrežavnja. Tu je počeo i gubitak kopče izmedju obrazovanja i života i stvaranja sve većeg i većeg jaza. Kada su ministarstva počela da nameću sve više birokratskih zahtjeva i nastavnici su u tome svemu poceli da gube bitku sa onim sto bi podrazumijevalo uključivanje rada baziranog na projektima, istraživačkom radu, napredovanju na temelju afiniteta. Podijelila je sa nama iskustvo njene porodice i to upoznavanjem različitih školskih sistema, nemačkog i srpskog. Ono što je veoma zanimljivo, tiče se identifikovanja mnogih snaga koje srpski obrazovni sistem ima, poput raznovrsnosti znanja. Naravno, s obzirom da je put ka funkcionalnom znanju potrebno unaprijediti i podržati drugim i drugačijim pristupima, šireg broja nastavnika, posebno je istakla potrebu za istraživačkim pristupom i uključivanjem kritičkog mišljenja u nastavu. To bi podrazumijevalo i redukovanje trenutno veoma opširnog gradiva i ustupanje mjesta važnim vještinama poput – komunikacijskih vještina, javnog govora, prezentacija.

Pitali smo naše goste, šta bi od ovih koncepcija učenja na daljinu zadržali i nakon povratka u redovan sistem. Kazali su da nastava na daljinu svakako ima brojne prednosti koje bi se mogle koristiti u različitim situacijama, naročito prilikom odsustva djece iz škole zbog nekog zdravstvenog problema, vremenskih nepogoda, ili raznih drugih neprilika.
Na samom kraju, sa našim učesnicima četvrte Balkanske zbornice, podijelili smo važne novosti za nastavničku mrežu regiona, najavivši pokretanje regionalno projekta EduBalkan, najpre u vidu obrazovna platforme, a onda i formalne organizacije oko koje ćemo pokušati ujediniti nastavničku, roditeljsku, ekspertsku i institucionalnu zajednicu ovog dela sveta. Prva formalna aktivnost EduBalkan zajednice je imenovanje za organizacijone partnere velike globalne nastavničke konferenciji T4, koja će se dogoditi 30.maja, 2020, i za koju se već prijavilo preko 5000 učesnika iz cijelog svijeta. Prijave za ovu besplatnu konferenciju traju do 15.maja i ovo je potvrda da nam je ova pandemija donijela i nove prilike, koje sada treba pokušati pametno iskoristiti. 

U zaključku je Željana Radojičić Lukić, osnivač EduBalkan zajednice i pokretač umrežavanja nastavnika zapadnog Balkana, napomenula da zahvaljujući postojanju dobrih primjera nastavnih praksi i izuzetnih nastavnika entuzijasta koji školske sisteme svojih zemalja vuku naprijed, naša društa imaju privid da sve funkcioniše kako treba. Svjesni smo, istakla je Željana, da mi iz najrazličitijih razloga i dalje imamo većinu nastavnika koji koriste isključivo tablu i kredu. Niko ne smatra da je do nastavnika i do njihove inertnosti, nego ih koče i usporavaju različite okolnosti, prije svih resursi, odnosno sredine u kojima nastavnici rade, ali je i činjenica da je najvažnija profesija na svijetu, koja stvara budućnost, ponižavajuće malo plaćena. Sve su to razlozi zbog kojih ona smatra da su mediji ti koji mogu u značajnoj mjeri da promijene sliku obrazovanja u regionu. Sve prisutne je iznenadio Željanin prijedlog upučen uredniku magazina Buka, da pruži šansu nastavnicima, tako što će pokrenuti novu rubirka na temu obrazovanja koju bi kreirali nastavnici regiona okupljeni oko EduBalkan zajednice. Još veće iznenađenje je izazvalo njegovo prihvatanje da će dati šansu da se ta rubrika zaista pokrene, kao doprinos medija, u ovom slučaju magazina Buka, afirmaciji obrazovanja i nastavničke profesije u ovom dijelu svijeta. 

Nije moglo ljepše da se završi ovo četvrto „kafenisanje“ u Balkanskoj zbornici koje je još jednom potrvrdilo da obrazovanje ima veliku podršku javnosti, samo je potrebno više inventivnosti, idejnosti i angažovanja samih nastavnika. Zajednica okupljena oko projekta EduBalkan pokušaće da bude nosilac promjena i pokretač kvalitetnih regionalnih akcija, od Slovenije, pa do Makedonije, ali i svuda u svijetu gdje je prepoznaju kao kvalitetnog partnera, poput organizatora pomenute globalne konferencije T4.

„U školi nam predaju lekcije, pa nas onda testiraju, a život nam daje prvo testove, da bismo iz njih izvukli lekcije“, zaključak domaćina ove četvrte Balkanske zbornice.

Za EduBalkan: Olivera Nedić, lider obrazovanja iz Doboja

Ostavite komentar

unesite broj *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.