Napisala: Žana Alpeza
Što sve naše „oči“ vide u jednoj sekundi, minuti, satu, u jednome danu, jednoj godini, a kamoli u životu.
Pogledajmo strah,pogledajmo očaj, pogledajmo pohlepu, okrutnost, patnju tolikih neizrecivih nevjerovatnih razmjera koja mi kao „napredna bića“ tzv. ljudska nanosimo jedni drugima, ali ne ostajemo na tome, nanosimo okrutnost tamnu stranu „uma“ i drugim oblicima života na planeti.
Nećemo osuđivati… Samo ćemo posmatrati
Je li grijeh? Je li ludilo? Dali je to ono naše „nesvjesno“ kada naše oči promatraju svu patnju, nemojmo zaboraviti posmatrati „vlastiti um“.
„Um“ upija svu našu svjesnost, pretvara je u mentalni sadržaja, iza toga sadržaja ovisi o nama kako ćemo ga posložiti u našim posamtranjima.
Posmatrajmo uokolo, samo posmatrajte naučite se da ništa ne tumačite, ne razmišljate, ne analizirate.
Gledajte lijepe strane oblika,boje, teksture, budite svjesni tog trenutka posmatranja.
Posmatrajte „tišinu“ osluškujte njene „zvukove“… Kako li to naučiti… Posmatrajte svoje disanje, osjetite kako zraka ulazi i kako izlazi,osjetite vanjsku ernergiju života, osjetite energiju Vašeg tijela.
Dozvolite i omogućite sebi da se spustite u sadašnji trenutak,i iz njega posmatrate jer je on tu i on je „sada“
Ostavite iza sebe umirući svijet mentalnih apstrakcija ovog vremena. Izidjite iz kuta promatranja ludog „uma“, koji isisavaju vašu životnu energiju.
Posmatrajte iz sna vremena ovog trenutka i uđite u trenutak uloge „posmatrača mislioca“.
