Kada se danas kaže: “Zdrav duh u zdravom tijelu” (Mens sana in corpore sano), ne misli se pritom neposredno na duhovno zdravlje, nego samo na ono što potiče vitalnost tijela, kao što je sport, rekreacija, tjelovježba… Misli se na brigu za tijelo, a zdravlje duha je samo tjelesno stanje, zadovoljstvo zbog očuvanog i skladnog tijela. Dakle, ova se antička izreka danas primjenjuje u obrnutom značenju: “U zdravom tijelu zdrav duh.”

Tako shvaćeno duhovno zdravlje tipičan je pokazatelj neznanja i neodređenosti današnje kulture prema osnovnim pojmovima antičke kulture koji određuju ljudsko biće.

Pokušajmo to pojasniti koristeći se sljedećim primjerom. Prevedimo spomenutu izreku na odnos između vozača i njegova automobila: “Zdrav vozač u zdravom automobilu.”

Kakav je odnos ovdje zastupljen? Vozač nije dio vozila, premda se nalazi u njemu. Vozač upravlja vozilom, a ne obrnuto. Vozilo je korisno ako je u voznom stanju, ali to ne uvjetuje “vozno stanje” vozača. Vozno stanje vozila budi vozač kada sjedne u njega i kada svjesno upravlja njime. Inače, vozilo bez vozača ničemu ne služi, osim što zauzima prostor na parkiralištu ili na otpadu automobila. Samo vozač može dati smisao vozilu ako se njime služi za prijevoz do nekog odredišta.

Govoreći jezikom moderne znanosti, tijelo je biorobot. Filozofski gledano, tijelo nije ništa drugo doli prijenosnik ljudskog duha. Dakle, ja sam čovjek koji ima tijelo i služim se njime da bih mogao živjeti u osjetilnom svijetu. Ja, dakle, nisam tijelo. Ja nisam noga, ruka, glava, nego ja imam noge, ruke i glavu kojima se služim. Tijelo je moje fizičko boravište od rođenja do smrti. Ono nije svrha, nego je preduvjet moga fizičkog postojanja. Održavanje njegova zdravlja ovisi o meni. Tako su mislili antički filozofi.

U tom kontekstu čovjeka možemo usporediti sa zapaljenom svijećom koja se rođenjem pali, a dogorijeva u trenutku prirodne smrti. Svijeća je tijelo, a njezin je plamen čovjekov duh.

Naša razumna svijest je ona koja izabire čemu ćemo dati prednost – kultu tijela ili plamenu duha. U današnje vrijeme čovjek je sve više rob svoga tijela i njegovih potreba. Plamen njegove duhovne vitalnosti jedva tinja, samo da bi svijeća potrajala što duže.

Ljudima priliči brinuti se više za dušu nego za tijelo, ­jer savršenstvo duše ispravlja slabosti tijela, ali jakost tijela bez razboritosti, ne čini dušu ništa boljom.
Demokrit

Mišljenje koje čovjeka promatra samo kao biološki organizam temelji se na činjenicama o funkcioniranju našeg fizičkog tijela i njegovim osjetilnim senzacijama. Zato se danas govori o kemiji između ljudi, umjesto o osjećaju ljubavi, ili o višku adrenalina, umjesto o potrebi za samopotvrđivanjem.

Takvo je mišljenje prvenstveno usmjereno na materijalne potrebe ljudi. Ono podržava smisao života koji se svodi na veličanje kulta tijela, odnosno što duže trajanje lijepog, mladog i zdravog organizma.

Prirodno je brinuti se za svoje tijelo i održavati njegovo zdravlje koliko nam to omogućuju civilizacijski uvjeti. Međutim, nije prirodno ni zdravo posvećivati pažnju isključivo tijelu, a zanemarivati potrebe humane osobnosti koja boravi u njemu.

Svi su antički filozofi, idealisti i materijalisti, o tom pitanju imali isti osnovni stav. Demokrit, najznačajniji predstavnik antičkog materijalizma i atomizma, o tome kaže: Ljudima priliči brinuti se više za dušu nego za tijelo, jer savršenstvo duše ispravlja slabosti tijela, ali jakost tijela bez razboritosti, ne čini dušu ništa boljom.

Naš Ruđer Bošković, također poznati atomist, jasno određuje razliku između materije i duha: Glavna razlika između materije i duha leži u tome što je materija zamjetljiva i nesposobna za mišljenje i htijenje, dok duh ne djeluje na naša osjetila, a može misliti i htjeti.

Stoga, ne zaboravimo da i naš ljudski duh treba svoju hranu, higijenu, brigu i mogućnost izražavanja. Njega također nešto čini bolesnim, a nešto zdravim. Prema antičkim filozofima vitalnost duha je ona kojoj treba dati prednost, jer zdrav, vitalan duh harmonizira sve aspekte ljudskog bića, kao što to čini glazbenik sa svojim glazbalom, i zato je: Zdrav duh u zdravom tijelu!

Autor: Andrija Jončić za Nova akropola