Foto: Richmond srednja škola
Lejla Skelić i Boris Velašević su naizgled obični srednjoškolci, no rad na sebi ih je istaknuo od ostalih. Naime, ovi učenici će iduću akademsku godinu započeti na prestižnom američkom institutu za tehnologiju MIT (eng. Massachusetts Institute of Technology). Zahvaljujući programu EducationUSA i Opportunity Funds, kako započinje Lejla, ne bi bilo moguće doći do te pozicije: „Kada se mladi uključe u ove organizacije imaju veliku prednost, ja sam bila s Borisom u oba programa, a Boris je bio u programu EducationUSA. Bez mentora sve ovo istraživanje bi morali provoditi sami i ne bi bilo nikoga da nam kaže da smo na pravom putu. Isto tako, OF može pomoći mnogim učenicima prilikom finansiranja, ako sami nisu u mogućnosti to priuštiti“, kaže Lejla.
MIT je privatno istraživačko sveučilište u američkom gradu Cambridge države Massachusetts kojeg su pohađali brojni nobelovci, a čija školarina iznosi 40.000 američkih dolara.
Iako im je srednja škola donijela puno uspjeha i uspomena, raduju se novim izazovima: „U srednjoj školi sam upoznala velik broj prijatelja i najbitnije, svoju najbolju prijateljicu. Najljepše iskustvo sam ponijela iz ‘olimpijade’, tzv. prostorije gdje su se svi matematičari i fizičari spremali za takmičenja u toku ‘frijeva’, tj. časova kojih smo bili oslobođeni što će mi možda najviše nedostajati“, ističe Lejla dok Boris smatra da je uspješno okončao staro i započeo novo razdoblje.
Uvelike je poznato da su prijave na strana sveučilišta zahtjevan posao i da je svaka stvar bitna jer se želi izbjeći eliminacijska faza. „Na MIT sam se prijavio u septembru 2018. i bio je to dugotrajan i neizvjestan proces jer za nikoga ne postoji garancija da će biti primljen. Olakšicu mi je predstavljalo to što sam bio član organizacije EducationUSA gdje se može saznati mnogo o studiranju u Americi, načinu prijavljivanja, pisanju eseja itd.“, opisuje Boris koji smatra da je mnogo srednjoškolaca zainteresirano za studiranje vani, ali nisu dovoljno aktivni po tom pitanju.
Mentorica Aleksandra iz organizacije EducationUSA je, kako navodi Lejla, puno pomogla u prijavi. „Papirologija i dokumentacija koja se treba obavljati je možda i najlakši dio posla, a treba, jednom rječju, sve. Uz to, potrebno je odraditi i određene testove, a mi smo pronašli varijantu od tri testa koji zadovoljavaju potrebe svih univerziteta, njih provode organizacije poput ‘College Board’. Srećom, nismo morali spremati matematiku, no jako je bitno pisanje eseja gdje oni primjenjuju,tzv. ‘holistic approach’ što znači da žele učenika upoznati u cijelosti“, nastavlja Lejla koja tvrdi kako je osim ocjena i nagrada bitan i karakter jer je jedno od pitanja na Skype intervjuu bilo i što rade u slobodno vrijeme.
„Suvišno mi je govoriti o nastavi, istraživanjima, profesorima i svim mogućnostima kojima sam bila impresionirana prilikom istraživanja, a osim toga dijelimo istu filozofiju, tj. ‘Mens et manus – Um i ruka'“, ističe Lejla.
MIT, kako Boris objašnjava, ne uzima u obzir tzv. legacy ili prioritet nasljedstva, što ga je privuklo zajedno s raznovrsnim brojem predmeta i time što, prilikom odlučivanja, ne gledaju financijsku situaciju kandidata.
Obrazovanje u BiH često ne nudi odgovarajuće prilike za mlade, s čim se slaže ovo dvoje mladih. Boris tvrdi kako u obrazovnom sistemu nitko nema viziju u kojem smjeru treba ići. „Smatram da je naše obrazovanje kao odijelo koje treba svima da pristaje. Pored toga, smatram da se mnogi predmeti uče na pogrešan način. Stoga, to ‘odijelo’ treba biti od rastezljivog materijala koje se prilagođava svakome individualno, a opet vrši svoju funkciju. Učenici se često tijekom olimpijade sami finansiraju i pripremaju te ne dobivaju toliki prostor. Npr., u Iranu osvajanje zlata na svim olimpijadama oslobađa učenike vojnog roka“, smatra Lejla.
Oboje ističu kako su imali podršku obitelji i raznih profesora koji su ih usmjeravali. „Jedan od razloga zbog kojeg sam odabrao Ameriku je obavezni smještaj na prvoj godini studija, zajedno sa hiljadama drugih studenata koji će biti u istoj situaciji što će mi olakšati odvojenost od porodice“, kaže Boris koji bi se na MIT-u volio baviti matematikom, programiranjem i inženjerstvom.
Osim u školi, oni su uvijek bili aktivni i izvan nje. Tako se Lejla bavi programiranjem, sportom, volontiranjem, oboje su išli na natjecanja iz matematike, a Boris ima vremena za debatu, kreativno pisanje, tečaj njemačkog jezika i mnoštvo drugih stvari.
Tko želi studirati u Americi, tvrdi Boris, treba se što prije početi pripremati za prijavu i naći nekoga tko će im pomoći. „Budite realni u odabiru fakulteta i imajte na umu da novac igra ulogu prilikom odlučivanja. Ako tražite stipendiju, nedostatak novca treba da nadoknadite rezultatima“, poručuje Boris.
„Radite ono što volite i idite za svojim snovima. Nemojte se plašiti neuspjeha i traženja pomoći. Potrebna je bila samo jedna osoba da vjeruje u mene da ne posustanem, a ako ste ikada u nedoumici znajte da ima jedna osoba koja čvrsto vjeruje u vas – ja“, zaključuje Lejla.
Piše: Kristina Gadže