Na današnji dan 1993. pretučen je Srđan Aleksić, ubijen je jer je u divljim vremenima ostao čovjekom

NA DANAŠNJI dan prije 26 godina, 21. siječnja 1993. godine, mladi Srđan Aleksić brutalno je pretučen na tržnici u Trebinju. Trebinje te 1993. godine bilo je prožeto velikosrpskim ludilom i mnogi su ili podržavali takvu politiku ili gledali sa strane, praveći se da ne vide ono što im se događa pred očima.

Srđan Aleksić tom se ludilu odlučio suprotstaviti i to je platio životom. Baš na današnji dan, 21. siječnja 1993. godine, on je od batina spasio svog prijatelja Alena Glavovića, Bošnjaka iz Trebinja kojeg su divljački napala četvorica rezervista Vojske Republike Srpske. Vojnici su umjesto Alena pretukli Srđana koji je pao u komu i nekoliko dana kasnije preminuo.

Aleksić je rođen 1966. godine u Trebinju. Otac mu je bio košarkaški trener, majka mu je umrla dok je još bio dijete, a brat mu je poginuo u nesreći s motornim zmajem. Srđan je bio plivačka nada bivše Jugoslavije, a aktivno se bavio i glumom.

Srđan je tog dana kad je nastradao također bio rezervist Vojske Republike Srpske. Dok su svi ostali gledali kako mladi rezervisti maltretiraju Bošnjaka, Srđan mu je skočio pomoći. Četvorica vojnika zbog toga su se okomili na njega jer su ga smatrali izdajnikom. Preminuo je šest dana kasnije.

“Umro je obavljajući svoju ljudsku dužnost”, napisao je Srđanov otac na smrtovnici svom sinu.

Jedan od napadača nakon nekoliko mjeseci poginut će na bojištu, dok su ostala trojica bili osuđeni na po dvije godine i četiri mjeseca zatvora.

Čovjek kojeg je spasio živi u Švedskoj, prijatelju svakog ljeta posjeti grob

U vrijeme kada je u tijeku bilo suđenje za ubojstvo njegova sina, Rade Aleksić doživljavao je i razna poniženja koja nikada neće zaboraviti. Među njima je i rečenica jednog od odvjetnika, branitelja optuženih: “Tako mu i treba kada je branio muslimana”.

“A moj Aći, tako smo Alena svi odmilja zvali, sada je u Švedskoj, oženio se, ima dvoje djece. Svakog ljeta me obiđe kada dođe u Trebinje. Prvo ode na Srđanov grob, a onda kod mene. Eto, toliko sam uzbuđen da mu se ni prezimena ne mogu sjetiti. Nama, Trebinjcima, onoj staroj trebinjskoj raji, prezimena nisu ni značila ništa. Zvali smo se po nadimcima, prepoznavali po dobroti i u takvo Trebinje i danas vjerujem”, rekao je Rade Aleksić prošle godine povodom četvrt stoljeća od smrti sina za N1.

Jedan od najvećih heroja krvavih devedesetih posthumno je dobio Povelju Helsinškog odbora za ljudska prava u BiH.

Aleksić je svojom smrću postao simbolom otpora velikosrpskom ludilu devedesetih koje je krivo za smrt desetaka tisuća ljudi te patnju milijuna…

(Index)

5 komentara

  • Ovo se rijetko dogadja ali je za svaku pohvalu i divljenje. To je pravo herojstvo.Da je vise takve ljudskost lakse bi bilo zivjeti.

  • Pokoj mu dusi. Bila su to vremena ludila “pravljenja” RS na prostorima Bosne. Trebalo bi dici spomenike svim svjesnim a poginulim domoljubima BiH. Trebalo bi dignuti spomenik u Sarajevu pravoslavcima koji su poginuli od cetnickih granata…trebalo bi trebalo puno toga. Ovako ostaje sjeta na dobre odnose ljudi koji znaju skupa zivjeti. Valjda ce ova godina izbirna vratiti dostojanstvo Bosanskog covjeka. U to vjerujem i od srca zelim.

  • Sjajan tekst na koji ste se posrali posljednjom rečenicom. Živjelo viteško i ljudsko dostojanstvo.

    • “Aleksić je svojom smrću postao simbolom otpora velikosrpskom ludilu devedesetih koje je krivo za smrt desetaka tisuća ljudi te patnju milijuna…”

  • Divno napisano, ali kao što reče neko od mojih prethodnika, uništeno posljednjom rečenicom sa tipičnim govorom mržnje. Na stranici koja se zove Mreža za izgradnju MIRA (a ne MRŽNJE I RAZDORA), nije mjesto ovako formulisanim rečenicama i ratno-huškačkim izjavama. Srđan sigurno nije dao život za to…

Ostavite komentar

unesite broj *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.