Kako je situacija s pandemijom koronavirusa digitalizirala i digitalno transformirala dobar dio i privatnog i javnog sektora, aktualiziralo se i pitanje o elektroničkom glasanju. O temi spremnosti na taj oblik glasanja, i s tehnološke i društvene strane, razgovarala sam s osobom koja je razvila jedan takav sustav, Ivanom Hendijom iz FairVotesa.
Tek nas dva dana dijele od parlamentarnih izbora, a još nije u potpunosti jasno tko će sve moći na njih izaći. Popriličnu prašinu digle su odluke Državnog izbornog povjerenstva da onemogući glasanje osobama koje su zaražene koronavirusom, a potom i korisnicima domova za starije, ali i još nekim korisnicima drugih ustanova socijalne skrbi, pisao je jučer Index.
Digitalno smo se transformirali i prilagodili pandemiji, a izbori?
Već je postala uobičajena šala da je COVID-19 najveći digitalni transformator i privatnih tvrtki i javne uprave, pa su se tako neki ponadali da ćemo konačno dobiti i elektroničko glasanje. No, ministar Uprave, Ivan Malenica, jasno je još u svibnju dao do znanja da od toga neće biti ništa u dogledno vrijeme:
Uvođenje e-Glasovanja tema je o kojoj se već neko vrijeme razgovara. Zasad samo jedna zemlja u EU, Estonija, potpuno provodi elektroničko glasovanje te da bi za uvođenje takvog sustava bilo važno ostvariti sljedeće preduvjete: povjerenje građana u sustav, njegova dostupnost svim biračima, sigurnost sustava kao i omogućavanje tajnosti i neposrednosti. Države koje su to pokušale uvesti procijenile su da su rizici veći od koristi koja može nastati tim izborima. Naravno, promišljamo o tome, ali mislim da je to pitanje za budućnost kada se navedeni preduvjeti steknu.
Tada je naveo i da će DIP “odrediti procedure i postupanja u izbornom procesu za, primjerice, one koji se nalaze u samoizolaciji”. U međuvremenu smo doznali da osobe koje su u samoizolaciji ipak mogu izaći na izbore, a ustavni sud je maloprije odlučio i da se ne smije uskratiti biračko pravo oboljelima od COVID-19.
Doduše, pitanje uvođenja elektroničkog glasanja i nije nešto što bi se trebalo i moglo nabrzinu uvoditi, posebice jer još uvijek na pitanje ima li takav oblik glasanja više prednosti ili mana do sada nije jednoznačno odgovoreno. Kao mane se najčešće ističu sigurnosni problemi, tehničke poteškoće, a i pitanje povjerenja građana u takav sustav, a prednosti se odnose na brzinu prebrojavanja glasova, uštedu u tom pogledu, ali i, ono što je najvažnije za današnju priču, mogućnost glasanja na daljinu, što je u doba povećane mogućnosti od zaraze virusom o kojemu još ne znamo sve itekako poželjno.
Sustav elektroničkog glasanja razvijen za potrebe jednog klijenta, a potom ostatak tržišta
Da bismo provjerili kako jedan takav sustav funkcionira, ne moramo ići daleko – FairVotes je hrvatsko softversko rješenje za elektroničko glasanje, iza kojeg stoji tvrtka IDE3. Razvili su ga za potrebe klijenta, a sada je to potpuno samostalan proizvod koji nailazi na sve veći interes na tržištu. Ivan Hendija, direktor tvrtke, već nekoliko godina promovira ovakav način glasanja, a prisjeća se i kako je nastao.
Primarno smo IT tvrtka koja kontinuirano implementira IT rješenja korisnicima: IT sustavi, cloud, razvoj programskih rješenja po mjeri, uglavnom prilagođeni ERP i CRM sustavi. Sve usluge i rješenja su uglavnom tailor made tj. po mjeri korisnika kojima se automatiziraju i digitaliziraju razni procesi te pojeftinjuju i ubrzavaju redovno poslovanje.
Jedan od klijenata nas je zamolio pred par godina da im tehnološki pomognemo u organizaciji glasanja. Glasanje se kao i godinama ranije provodilo dopisno.
Ivan dočarava proces dopisnog glasanja:
- Potrebno je bilo prikupiti i potvrditi bazu svih glasača (ime prezime, adresa).
- Potrebno je bilo napraviti točan broj glasačkih listića s jedinstvenim kodom (ID) kako bi pratili autentičnost svakog glasa.
- Potom je bilo potrebno isprintati 2000 glasačkih listića.
- Spakirati ih sve u kuverte i poslati uz plaćeni odgovor.
- Nakon zaprimanja glasova potrebno je bilo ručno prebrojati glasove (komisija od nekoliko ljudi) što je trajalo po nekoliko sati.
Takav je proces dugotrajan, netransparentan i u konačnici skup, nastavlja Hendija, a razvojem FairVotesa izračunali su da je ušteda za klijenta financijski iznosila oko 70%, a vremenski 90%.
Iznio je i još neke prednosti koje je klijent dobio, osim što je proces transparentan, ujedno je povećalo anonimnost procesa – u slučaju dopisnog glasanja kod ovog klijenta, moglo se ući u trag tko je glasao, a tko ne, dok je kod elektroničkog taj dio eliminiran.
FairVotes već koristio HNS
Uspjeh kod prvog glasanja, u kojemu je sudjelovalo više od 2000 ljudi, dao im je vjetar u leđa da nastave na razvoju proizvoda, na kojemu sad radi sedam ljudi. U međuvremenu se sustav sve više koristi, a čak se kreće i u političke vode – HNS ga je već isprobao za svoje unutarstranačke izbore.
Tijekom razvoja proizvoda, nastavlja Ivan, fokusirali su se na tri stvari, na same glasače, kojima su željeli maksimalno olakšati proces, na same organizatore, da im se na što jednostavniji način omogući kreiranje i vođenje izbora, te na sigurnost, gdje su odabrali enkripciju, anonimizaciju i više različitih servera na različitim lokacijama ne bi li postigli da je nemoguće izmijeniti rezultate glasanja – da za svaku akciju unutar sustava postoji jasan digitalni trag, ali da je samo glasanje je anonimno.
Sigurnosni dio priče često je kamen spoticanja kod svakog spomena uvođenja elektroničkog glasanja, ali Ivan se ne slaže s kritičarima.
Unutar sustava imamo više mehanizama kojima štitimo podatke i onemogućujemo promjenu ishoda glasanja – ovo nam je primarni postulat sustava te neprestano nadopunjujemo algoritme i povećavamo nivo sigurnosti i zaštite organizatora i svakog glasačkog procesa.
Niti mi sami koji smo razvili sustav nemamo pristup bazama podataka i rezultatima glasanja, sve je dostupno isključivo organizatoru glasanja.
Što je s tvrdnjom da nam je potreban 5G?
S druge strane, bivši ministar uprave Lovro Kuščević prije dvije godine tvrdio je da je uvjet za uvođenje elektroničkog glasanja na parlamentarne izbore – 5G, a Hendija to odbacuje, barem u slučaju njihovog sustava.
Za korištenje našeg FairVotes sustava dovoljan je i EDGE pristup jer smo optimizirali količinu prometa kako bi osobama sa slabije pokrivenim internetom sustav 100% funkcionirao.
Vezano uz tehničke predispozicije, svakako bih prvo rekao da se treba dogoditi digitalizacija društva, tj. prvenstveno otvorenost društva na korištenje novih tehnologija.
Iz iskustva vidimo da se ljudi više boje glasati online ili se boje da neće znati kako to napraviti nego što je to zaista slučaj. U većini naših glasanja nije bilo problema s tehnologijom i sigurnošću već stavom ljudi prema toj tehnologiji – čim je stav promijenjen te su počeli čitati i prihvaćati upute, obavili su glasanje u par sekundi.
Rekao bih da je bitnija edukacija i digitalizacija društva globalno nego tehnologija koja je već na više nego zadovoljavajućoj razini.
Ogroman iskorak prema e-glasanju napravljen uslugom e-Građani
Ako bi se u Hrvatsku uvodilo e-glasanje, Ivan postupak vidi u nekoliko faza. Prva bi bila uvođenje takozvanih “biračkih kioska” na biračka mjesta kako bi se smanjila papirologija.
Ideja je da se umjesto na papir, odabir opcije vrši na računalu (kiosk). Za same kioske internet nije nužan i to je najefikasniji pristup kojim se značajno može uštedjeti i ubrzati sadašnji glasački proces i brojanje glasova. Takav pristup i način glasanja postoji u SAD-u već godinama, a sve što je čovjeku potrebno je identifikacijski dokument kojim potvrđuje svoj identitet.
Opet osoba ostavlja digitalni trag, računalo zbraja glasanje, umjesto tiskanja na papir sve se odabire klikom na opciju na ekranu te se time postiže puno veća transparentnost, autentičnost i smanjuje cijena glasanja, kaže moj sugovornik.
Tek bi druga faza bila pravo elektroničko glasanje, iako ne vidi da bi ona mogla doći brzo – za to je potrebno još dosta godina apsorpcije, testiranja i prihvaćanja takvog oblika glasanja u društvu, kaže.
Vezano za autentifikaciju na razini Hrvatske, smatram da smo napravili ogroman iskorak uvođenjem usluge e-Građani i stavljanjem osobnog certifikata u osobnu iskaznicu. To je smjer u kojem treba ići dalje, no postoji realni problem da jako veliki dio društva istu uslugu ne koristi – opet, nepoznavanje i nepotreban strah od tehnologije koja svima može olakšati život. Takve stvari bi trebalo staviti kao granulu znanja u kurikulume osnovnih i srednjih škola kako bi se mladi ljudi educirali na koji način digitalno i sigurno postojati u svijetu – i da to postane normalno.
U slučaju uvođenja e-glasanja postoji više metodologija provjere glasa osobe – trenutno u FairVotes sustavu osoba koja je glasala dobiva potvrdu svog glasa na e-mail te digitalno potpisan glasački listić kojim se 100% jamči glas te osobe. Isto tako, u slučaju prebrojavanja glasova, jedino što se treba napraviti jest isprintati taj glasački listić i opet prebrojavanjem doći do istih rezultata koje je i sam sustav zabilježio.
Trenutno za veća glasanja nudimo i uslugu pismenog ispisa svakog digitalnog glasa kako bi svi bili 100% sigurni da se njihov glas neće i ne može promijeniti unutar sustava.
I dopisno glasanje bolje od – nikakvog
S obzirom na situaciju u kojoj se nalazimo i reakcije na koje nailazi na tržištu vezano uz njihov proizvod, upitala sam Hendiju može li predvidjeti kada će i hoće li uopće Hrvatska biti zrela za uvođenje elektroničkog glasanja u izborni proces. Nasmijao se jer nije lako odgovoriti precizno na to pitanje.
Volio bih imati kristalnu kuglu i prognozirati datum, ali smatram da, kao i mnoge druge stvari, e-glasanje ulazi postupno u društvo i kao takvo ga se treba prihvatiti – doći će kad bude vrijeme…
No, burno jutro s potresom u Zagrebu i COVID-19 kriza apsolutno su natjerali ljude da počnu razmišljati izvan kutije i jednostavno prihvate rješenja koja postoje i kojima mogu nastaviti kontinuiranost poslovanja. Ovih dana dobivamo po 10 upita dnevno vezano za uvođenje e-glasanja, prije 12 mjeseci dobivali smo po jedan upit mjesečno – smatram da sam time i odgovorio na ovo pitanje?
Interesa, posebice s obzirom na okolnosti, ima, ali čak i ako je procijenjeno da još nismo kao društvo spremni za uvođenje elektronskog glasanja, vrijeme je za pokretanje prave rasprave o tome. A u vrijeme kad se donose upitne odluke o tome kome se uskraćuje pravo izlaska na izbore, čak i ono sporo i tromo dopisno glasanje ne zvuči toliko loše.