Pravilnom ishranom do bolje klime?

140 zemalja, 140 navika u ishrani, 140 različitih uticaja na klimu. Američka studija pokazuje koje su promjene u prehrambenim navikama potrebne za ublažavanje klimatskih promjena. Kako zdravo jesti i štititi planetu?

Kako će svi ljudi na svijetu biti siti? Ovo pitanje je iz godine u godinu u fokusu UN-ovog Svjetskog dana hrane. No, ovog 16. oktobra postavljeno je još jedno pitanje: Kako svi ljudi mogu sebi priuštiti zdravu prehranu, koja istovremeno štiti planetu?

Tim pitanjem su se pozabavili naučnici Johns Hopkinsovog centra za životnu budućnost (Center for a Livable Future) u Baltimoru, SAD, istražujući prehrambenu situaciju u 140 različitih zemalja – i njen uticaj na klimu.

Rješenje za industrijske nacije je jasno, kaže Martin Bloem, koautor ove studije u razgovoru za DW. “Ljudi u Evropi i Americi pod hitno moraju promijeniti svoje prehranbene navike. Oni moraju jesti više proizvoda biljnog, a manje životinjskog porijekla, dakle, manje mesa, mlijeka i jaja, kako bi se ublažile klimatske promjene.”

Studija dalje pokazuje da prehrana koja se sastoji od jedne trećine proizvoda životinjskog porijekla, čije dvije trećine su veganske, ima manji uticaj na klimu i vodu od klasične lacto-ovo vegetarijanske prehrane kojom se izbjegavaju meso i riba, ali se konzumiraju jaja i mliječni proizvodi.

Zašto je hrana životinjskog porijekla štetna za klimu?

Organizacija za hranu i poljoprivredu UN navodi da je uzgoj životinja odgovoran za gotovo 15 posto globalne emisije stakleničkih gasova. Čak 65 posto tih emisija nastaje kroz uzgoj goveda. Na drugom mjestu je proizvodnja svinjskog mesa (devet posto), zatim bivoljeg mlijeka (osam posto) te proizvodnja piletine i jaja (osam posto).

Većina stakleničkih plinova nastaje u vidu metana (CH4) – gasa koji životinje proizvode tokom probave. A uzgojem stoke proizvodi se još više stakleničkih gasova: dušikov oksid (N20) i ugljični dioksid (CO2), koji nastaju prije svega tokom proizvodnje hrane za životinje, koja obično uključuje široku primjenu gnojiva na bazi dušika.

Više stakleničkih plinova u smanjenju gladi?

Martin Bloem 

Ipak, to što važi za zapadne države, ne odnosi se na druge dijelove svijeta. “Situacija u siromašnijim zemljama nije ista kao ona u zemljama sa visokim dohotkom, gdje su rješenja mnogo jasnija”, kaže Bloem. S obzirom da više od 800 miliona ljudi na svijetu svakodnevno pati od gladi, uticaj na klimu ne može biti jedina uputa za ono što bi ljudi trebali jesti, pišu autori studije.

“Neke zemlje, poput Indonezije, Indije i većina afričkih zemalja, vjerovatno će morati drastično povećati emisiju stakleničkih plinova i potrošnju vode u smanjenju gladi i posljedica smetnji u razvoju zbog loše prehrane”, kaže Bloem. Tamo, naime, postoji pothranjenost zbog koje je 40 posto djece do dvije godine dobilo tako malo hranjivih sastojaka da je zaostalo u razvoju, jer procesi formiranja organa i moždanih funkcija nisu dovršeni.

“To ima ogroman uticaj na obrazovni kapital tih zemalja. Da bi se spriječile te smetnje u razvoju toj djeci je potrebna hrana životinjskog porijekla”, ističe Bloem. Prije svega su, pojašnjava, važni mlijeko i jaja kao izvor proteina za djecu i trudnice.

Mlijeko je važan izvor kalcijuma i proteina

Ribe bi mogle umanjiti probleme neuhranjenosti

Jedno od rješenja, kaže Bloem, moglo bi biti obogaćivanje biljnih proizvoda, poput žitarica, bitnim hranjivim sastojcima i vitaminima. To bi moglo smanjiti potrošnju proizvoda životinjskog porijekla, koji su skupi i za ljude i klimu. Međutim, to obogaćivanje hranjivim sastojcima, dodaje on, nije aktuelna tema u siromašnijim zemljama.

Bloem ukazuje na ključni rezultat studije: proteini koji dolaze sa dna prehrambenog lanca, poput malih mekušaca kao što su puževi ili sitne ribe, imaju tako mali uticaj na životnu okolinu kao veganska prehrana.

“U mnogim dijelovima Afrike i Azije, u kojima je potrošnja mlijeka veoma mala, male ribe predstavljaju glavni izvor proteina i kalcijuma”, pojašnjava on.

“Ali 80 posto ribe koja se danas uzgaja dolazi iz Azije i izvozi se u Evropu i SAD. A hrana za veće ribe koje uvozimo su sitne ribe. To znači da ljudi u tim zemljama nemaju pristup tim nužnim izvorima proteina i kalcijuma”, navodi se još u studiji.

Proizvodnja na prilagođenim lokacijama

Naučnici su također ustanovili da lokalna proizvodnja nije uvijek najbolji način s klimatskog stanovišta. Na primjer, proizvodnja jednog kilograma govedine u Paragvaju uzrokuje gotovo 17 puta više stakleničkih plinova od proizvodnje iste količine govedine u Danskoj. Često je ta neravnoteža  posljedica sječe šume u svrhu dobijanja novih pašnjaka.

“Zemlja porijekla nekog prehrambenog proizvoda stoga može imati ogroman uticaj na klimu”, kaže Boem. “U Evropi, na primjer, tlo je mnogo plodnije, što proizvodnju čini efikasnijom. Tako da bi trgovina zapravo mogla biti dobra za klimu, ukoliko se hrana proizvede na mjestima gdje taj proces ima najmanji uticaj na klimu, čak i kada se uzmu u obzir emisije zagađena uzrokovane transportom”, kaže Bloem.

Lokalna proizvodnja nije uvijek najbolje rješenje

Na kraju studije predstavljeno je devet prehrambenih planova pogodnih za zaštitu klime– zavisno od regiona. Počevši od izbjegavanje konzuma crvenog mesa, preko lacto-ovo vegetarijanske prehrane, pa sve do veganstva. “Naše istraživanje pokazuje da ne postoji jedinstveno rješenje . Sve zavisi od konteksta, a smjernice za proizvodnju hrane trebale bi odražavati u svakoj zemlji”, piše jedan od autora studije Keeve Nachman.

Ipak, studija jasno pokazuje da, prije svega, industrijske nacije mogu preuzeti uticaj. Od njih se zahtijeva da savjetuju i pomažu nerazvijenim i zemljama u razvoju kako bi one izbjegle zagađenje životne okoline, koje su već izvršile bogate nacije.

Zato autori studije apeliraju na ljude iz zapadnog svijeta da učine više. Oni bi mogli sebi priuštiti da potroše više novca kako bi se smanjile negativne posljedice proizvodnje hrane.

Ostavite komentar

unesite broj *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.