Vera Obrenović Delibašić (Livno, 1906. – Beograd, 1992.) bila je prva žena u BiH koja je objavila roman. Njen je rad obilježio žensko književno stvaralaštvo između dva svjetska rata, te revolucionarno angažiranu književnost iz perioda Drugog svjetskog rata. O Verinom životu, nažalost, ne postoji mnogo zabilježenih biografskih podataka. U Sarajevu je završila Višu pedagošku školu, gdje je kasnije i predavala, a svirala je prvu violinu u Sarajevskoj filharmoniji do 1941. godine. Prve pjesme i pripovijetke objavljivala je u časopisu “Gajret” između dva svjetska rata. Bila je učesnica NOB-a, a nakon rata članica glavnog odbora AFŽ-a u Sarajevu. Pisala je pjesme za AFŽ-ov časopis “Nova žena”, objavljivala pjesme i u tada tek osnovanom “Oslobođenju”, te uređivala ilustrirani list “Vidici”. Još tokom rata je napisala napisala prvi socrealistički roman o NOB-u u dva nastavka: “Kroz ničiju zemlju” (1948.) i “Kroz ničiju zemlju 2” (1950.). Tako je postala prva bh. romansijerka. Godine 1955. objavljuje i zbirku pripovijetki “Zore nad mahalama”, a u Cetinju objavljuje još dva romana: “Od kolijevke do Sutjeske” (1961.) i “Višnja iz Ničije zemlje” (1971.). Njen ulazak u „mušku“ sferu rezultirao je skoro pa brisanjem njenog stvaralaštva iz zvaničnih historijskih pregleda bh. i jugoslovenske književnosti, iako je među prvima pisala o emancipaciji žena u okviru NOB-a, analizirala njen značaj za žene, zapisala ženska iskustva u revoluciji i dala lice njihovoj antifašističkoj borbi. Iako njen rad nije sačuvan u istoj mjeri kao i rad njenih kolega iz tog perioda, Verina priča svjedoči o borbi književnica da zauzmu svoje zasluženo mjesto u književnosti. Danas sa vama dijelimo njenu pjesmu “Prolaze žene…” objavljenu u AFŽ-ovom časopisu “Nova žena” iz jula 1945. godine.
Kompletan časopis pogledajte na afzarhiv.org → https://bit.ly/2CkCBTg!
#ŽeneBiH #VeraObrenovićDelibašić
(ženebih)