Dril za Brazil

Pobjeda kandidata iza kojeg stoje Biblia, boi e bala (Biblija, govedina i meci) – Jair Bolsonaro
Foto: Rodolfo Buhrer/Reuters/PIXSELL

Za očekivati je da će novi predsjednik Brazila Jair Bolsonaro, koji je svojom otvorenom agresivnošću i mržnjom prema svemu što nije bijelo, muško, kršćansko i bogato nadmašio čak i Trumpa, uspostaviti režim koji će biti kombinacija fašističke i neoliberalne ideologije od koje su oligarhijama unutar i izvan zemlje procurile sline

Piše: Tena Erceg za Portal novosti

‘Financijska tržišta i velike kompanije apsolutno su omamljeni od gotovo sigurne pobjede krajnje desnog brazilskog predsjedničkog kandidata Jaira Bolsonara na nedjeljnim izborima… Investitori su poslali brazilsko tržište dionica u nebo otkad je Bolsonaro u prvom krugu pobijedio kandidata Radničke stranke – koja je vodila Brazil većinu ovog stoljeća – pumpajući valutu i jačajući povjerenje diljem poslovne zajednice u Brazilu i drugdje. Jer dok agresivna, populistička retorika bivšeg vojnog kapetana zaokuplja većinu svjetske pažnje, poslovna zajednica radije se fokusira na njegove liberalne, slobodnotržišne ideje.’

Ovaj pasus, objavljen nekoliko dana prije drugog kruga brazilskih predsjedničkih izbora u američkom magazinu ‘Foreign Policy’, svojom hladnoćom i ‘objektivnošću’ kod mnogih je čitalaca vjerojatno izazvao jezu. Unatoč tome, on je savršeno precizan jer sumira bit režima koji se upravo uspostavlja u šestoj najmnogoljudnijoj zemlji i osmoj najvećoj ekonomiji na svijetu, kombinaciju fašističke i neoliberalne ideologije od koje su oligarhijama unutar i izvan Brazila procurile sline, navješćujući eldorado na tamošnje bujne resurse, uz minimalne otpore koji će se, po svemu sudeći, neometano gušiti u krvi. Jer brazilski građani, njih 55 posto od 80 posto koliko ih je izašlo na izbore, upravo su za predsjednika izabrali čovjeka koji je svojom otvorenom agresivnošću i mržnjom prema svemu što nije bijelo, muško, kršćansko i bogato nadmašio čak i američkog predsjednika Donalda Trumpa.

Protesti protiv Bolsonara u São Paolu
Foto: Nacho Doce/Reuters/PIXSELL

Već i prije prvog kruga predsjedničkih izbora o bivšem vojnom padobrancu sa 27-godišnjim stažem u kongresu ispisane su plahte citata: izbjeglice su ‘smeće čovječanstva’, kolegicu u kongresu ne bi silovao jer ‘to ne zaslužuje’, manjine se ‘moraju prilagoditi ili nestati’, ‘radije bi imao mrtvog nego gej sina’, vojna diktatura je ‘pogriješila jer nije pogubila najmanje 30.000 ljudi’, tortura je korisna, a na političke oponente treba pucati.

U zemlji koja je već sada, sa 64.000 ubojstava prošle godine, svjetski rekorder po stopi kriminala, Bolsonarova huškanja pala su na plodno tlo pa su tijekom kampanje zabilježeni deseci fizičkih napada iz mržnje, primjerice onaj u kojemu je LGBT aktivistkinji u tijelo urezana svastika ili onaj u kojemu je Bolsonarov protivnik i majstor borilačke vještine capoeira Romualdo da Costa nasmrt izboden nožem. I sam Bolsonaro u rujnu je na predizbornom skupu u državi Minas Gerais uboden nožem. Zadobio je duboku ranu u abdomenu zbog koje je izgubio dvije litre krvi, pa se tada mislilo da će morati napustiti izbornu utrku. No kandidat se ekspresno opravio, a nakon napada rejting mu je porastao.

S druge strane Bolsonara stajao je kandidat koji mu je sušta suprotnost. Fernanda Haddada, ekonomista i doktora filozofije libanonskog porijekla, na izbore je poslala osramoćena i devastirana Radnička stranka (PT), a prije toga je bio ministar obrazovanja i gradonačelnik São Paola koji se za svojih mandata volio baviti izgradnjom knjižnica. Haddad je u drugom krugu dobio 44,9 posto glasova, iz čega bi se moglo zaključiti da PT i ne stoji toliko loše, no ostali rezultati bolje ilustriraju koliko su duboko brazilski birači zasićeni partijskim politikama i kolosalnim skandalima koji potresaju vodeće stranke.

Bolsonarova Socijalno-liberalna stranka (PSL) registrirana je 1998. godine i dosad je bila marginalna. Predstavlja interese srednje klase i poduzetnika, zalažući se za ekonomski liberalizam i socijalni konzervativizam, uz izraženo protivljenje ‘rodnoj ideologiji’ i ‘privilegijama’ koje navodno proizlaze iz PT-ovih mjera za poboljšanje socioekonomskog statusa siromašnih i obespravljenih. Na izborima se natjecala pet puta i svaki put dobivala nula posto glasova, da bi sada Bolsonaro, koji se u stranku učlanio tek u siječnju ove godine, postao predsjednik države, a njegov PSL osvojio 11 posto mjesta u zastupničkom domu kongresa.

Desnica je pomela većinu država pa je tako u São Paolu dosadašnji guverner desnog centra u četiri mandata dobio samo 9,5 posto jer je većina birača centra podržala Bolsonara. Iznimno popularna kandidatkinja zelenih Marina Silvana predsjedničkim izborima 2014. dobila je 21 posto glasova, a sada samo jedan posto, dok je Bolsonaro osvojio sva velika urbana središta u najsiromašnijim državama sjeveroistoka zemlje, iako tamo žive značajne siromašne crnačke populacije. Bivša PT-ova predsjednica države Dilma Rousseff, koja je 2016. smijenjena s te pozicije pod dubioznim optužbama za malverzacije, nije uspjela ući u federalni senat u svojoj državi.

Bolsonaru su, zbog statusa outsidera i činjenice da neoliberalni kandidati dva desetljeća nisu mogli ni sanjati da budu izabrani, još do prije nekoliko mjeseci predviđali neuspjeh. No iza njega su već tada bile poredane sve brazilske elite: agrobiznis, rudarske kompanije, konzervativne evangeličke crkve, vodeći mediji, financijski sektor, industrija oružja, sudstvo i vojska. Lobiji koji stoje iza Bolsonara kolokvijalno se nazivaju Biblia, boi e bala – Biblija, govedina i meci – a označavaju vjerske, poljoprivredne i oružane krugove koji su već prije zaposjeli gotovo polovicu kongresa. Sada su saveznika dobili i u Jairovom sinu Eduardu, zastupniku u kongresu koji se voli fotografirati držeći u rukama snajper.

Epidemija nasilja smatra se jednim od glavnih razloga zašto je većina birača podržala militaristički nastrojenog kandidata koji je problem nasilja – iako povezanog sa siromaštvom i nejednakošću – naumio rješavati agresivnim policijskim metodama umjesto PT-ovih ‘prenemaganja’ sa socijalnim programima.

Bolsonaro je ekonomskim elitama obećao masovnu privatizaciju kompanija i prirodnih resursa, ukidanje širenja sjedilačkih rezervata kako bi se eksploatacijom moglo prodrijeti što dublje u područje Amazone, zatim mirovinsku reformu, deregulaciju, smanjenje socijalne države i programa za siromašne te smanjenje poreza. Budući da je sam više zainteresiran za fašistoidnu dimenziju ideologije koju propagira, predsjednik je kreiranje ekonomskog programa povjerio ‘čikaškom dečku’ Paulu Guedesu, investitoru i profesoru koji je predavao u Čileu u vrijeme Pinochetovediktatore. Guedes je trenutno pod policijskom istragom zbog malverzacija s javnim novcem, što je detalj koji je većini brazilskih građana gnjevnih zbog korupcije establišmenta, čini se, promaknuo, jednako kao i navodi protiv samog Bolsonara da je u njegovo ime skupina lokalnih poduzetnika financirala ilegalnu kampanju širenja lažnih vijesti putem aplikacije WhatsApp. Bolsonarov uspjeh pripisuje se naime i činjenici da više od 80 posto građana smatra da je većina političara korumpirana. To nije kriva percepcija jer više od polovice senatora i trećina članova donjeg doma kongresa imaju optužbe za korupciju.

Kandidati Radničke stranke Fernando Haddad dobio je 44,9 posto glasova
Foto: Nacho Doce/Reuters/PIXSELL

Ove brojke rezultat su goleme pravosudne istrage imena ‘Operacija autopraonica’ koja se provodi već četiri godine i u kojoj su zbog koruptivnih dilova između političara i biznismena uhapšene stotine ljudi, a ukupna vrijednost mita koji su političari primili procjenjuje se na deset milijardi dolara. Unatoč tome što su u ‘Operaciji autopraonica’ hapšeni političari iz svih stranaka, a sama istraga započeta je u vrijeme kada je na vlasti bila Radnička partija, desnica je istragu uspjela upregnuti u rijetko viđen frontalni napad na PT u kojem su stradali i Rousseff i njezin prethodnik Luiz Inácio Lula da Silva, najpopularniji brazilski političar u novijoj povijesti, čovjek kojemu se pripisuju zasluge za izdizanje iz siromaštva 30 milijuna ljudi. Lula je u evidentnom političkom progonu, a zbog nedokazane korupcije, osuđen na 12 godina zatvora i zabranjeno mu je sudjelovanje na izborima, unatoč apelima UN-ovog Odbora za ljudska prava da mu se to dozvoli. Istovremeno, u javnosti je stvorena percepcija da je upravo i isključivo PT odgovoran za sve nedaće koje su Brazil pogodile posljednjih godina – sistemsku korupciju, žilavu recesiju, visoku nezaposlenost i enormne stope kriminala – pa su se i ovi izbori interpretirali kao referendum o PT-u.

Pripadnicima elita naročito su smetali programi redistribucije za pomoć siromašnima, unatoč tome što su i same PT-ove vlade provodile neoliberalne ekonomske politike, a Rousseff je smanjivala poreze kako se ne bi zamjerila bogatima. Štoviše, Brazil s maksimalnih 27,5 posto ima jedan od najnižih poreza na dohodak uopće, što se smatra vodećim uzrokom rekordne ekonomske nejednakosti koja odlikuje ovu zemlju.

No kako piše ekonomist i povjesničar Pablo Stefanoni, ni PT-ova neradikalna ‘light klasna borba’ nije bila prihvatljiva brazilskoj desnici, već je ona protiv PT-a vodila demonizirajuću kampanju po uzoru na one iz razdoblja hladnog rata, pa u orvelovskoj maniri uspjela nametnuti falsifikaciju prema kojoj je upravo ljevica ta koja privilegira pojedine skupine – siromašne i nebijelce – dok oni koji rade bivaju zakinuti.

Budući da je i kandidat ultradesnog krila vojske, Bolsonaro je za svog potpredsjednika odabrao umirovljenog generala Hamiltona Mourãoa, a vojne figure očekuju se i na funkcijama u vladi. Bivši predsjednik MichelTemer na čelo sigurnosti u Rio de Janeiru već je ranije imenovao vojnog generala, što je presedanski potez postavljanja vojnog dužnosnika na civilnu funkciju od ukidanja diktature 1985. godine. Bolsonaro je u više navrata javno glorificirao to razdoblje i hvalio policajce koji ubijaju navodne kriminalce, a prema recentnim istraživanjima više od polovice građana podržava autoritarnu vladavinu u cilju ‘rješavanja problema’.

Uz elite, istraživanja pokazuju da su vulgarnog seksista Bolsonara masovno podržale i žene. Dio njih, kažu istraživači, Bolsonarovu retoriku doživio je upravo kao retoriku, verbalne ispade koje ne treba uzimati previše ozbiljno, dok dio smatra da je borba protiv korupcije jednostavno važnija od feminističkih tlapnji, štoviše, da privilegiranje slabijih koči napredak žena po logici meritokracije.

Bolsonarov uspjeh pripisuje se još jednom recentnom fenomenu, strelovitom rastu evangelističkih denominacija u najmnogoljudnijoj katoličkoj zemlji na svijetu. Prema cenzusu iz 2010., čak 22 posto ili 42 milijuna Brazilaca izjašnjavaju se kao evangelisti. Utjecaj ove zajednice postao je presudan politički faktor, a Bolsonaro je u rujnu dobio javnu podršku EdiraMaceda, osnivača pentekostalne crkve u Brazilu i medijske mreže Record TV. Bolsonarova politička agenda u potpunom je skladu s konzervativnim vrijednostima koje propagiraju ove crkve, a kojima je neprihvatljiva ‘identitetska politika’ lijevog PT-a, odnosno borba za prava žena i LGBTpopulacije. Budući da u evangelističkim zajednicama dominiraju žene, smatra se da je upravo vjerska pripadnost bila odlučujući faktor zbog kojeg su žene praktički podjednako masovno kao i muškarci podržale Jaira Bolsonara.

Ostavite komentar

unesite broj *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.