Te subote, 16. maja, hiljade antifašista koji su šetali Sarajevom odajući počast žrtvama ustaškog terora grešnici su, krivci su i zaslužuju kazne! I Oslobođenje skupa s njima.
Piše Vildana Selimbegović za Oslobođenje
Ima SDA u Kantonu Sarajevo zastupnicu koja je u Skupštinu dospjela nakon što se nositelj liste na prošlim općim izborima Semir Efendić povukao na ranije zauzetu busiju načelnika Općine Novi Grad. Ovom vrstom već uobičajene prevare domaćih birača, u čije se kratko pamćenje partije i uzdaju, profitirali su svi – i novopečena zastupnica Samra Ćosović-Hajdarević i njezina partija, a nesumnjivo i načelnik sa čije ideološke matrice zastupnica i nastupa. Aktivnost joj je u javnosti upamćena po jasnim, prepoznatljivim stavovima neprihvatanja drugih i drugačijih. Zdušno se borila protiv prošlogodišnje Parade ponosa (to su oni što znaju šta je ključ, a šta brava), a ponovo je bljesnula nakon protesta koji su 16. maja organizirani u Sarajevu povodom održavanja mise za Bleiburg. Zatražila je da odgovorni za očuvanje javnog reda i mira – dakle MUP KS-a – na osnovu slika identificiraju i kazne sve osobe koje su se okupile u znak protesta protiv održavanja mise za žrtve Bleiburga. Kako to obično bude kod promotora desničarenja, zastupnica je poslije objašnjavala šta je pisac htio reći, pa smo onda saznali da je zastupnica i majka i kćerka i odgovorna građanka koja je golim okom utvrdila da su protestanti kršili mjere. Prošle sedmice organizatorima skupa stigle su prekršajne prijave, a desetak dana ranije policija je revnosno u Mostaru i Sarajevu propitivala Seada Đulića i Nijaza Skenderagića, kao najodgovornije sabnorovce.
Nekako u isto vrijeme don Josip Vajdner, glavni urednik katoličkog tjednika Nedjelja, lista Vrhbosanske nadbiskupije, ostrašćeno se obračunavao prvo sa Vatikanom, a potom sa dr. sci. Ivanom Markešićem i Oslobođenjem. Gloduru Nedjelje je, naime, zasmetala odluka Predsjedništva Bosne i Hercegovine o pokroviteljstvu božićnih jaslica koje će biti postavljene na Trgu sv. Petra u Vatikanu od 10. decembra ove 2020. do 6. januara 2021. godine. Iako je riječ o odluci da moderna Bosna i Hercegovina prvi put na ovaj način sudjeluje u obilježavanju najvećeg katoličkog blagdana, što bi nekom zdravom logikom trebalo obradovati katolike, ali i sve Bosance i Hercegovce, don Vajdner se osjetio pozvanim i prozvanim da i Vatikanu zamjeri prihvatanje ovog pokroviteljstva, a sve uz obrazloženje da “u Predsjedništvu BiH ne sjedi niti jedan legitimni hrvatski član”. Naš suradnik dr. Markešić je tim povodom u Oslobođenju napisao tekst “Bosna – ‘katolički apsurdistan’ don Josipa Vajdnera”, a glodur Nedjelje odgovorio tamo gdje je svoj na svome, u Nedjelji i to uz obrazloženje da odgovor nije htio poslati Oslobođenju zbog činjenice “da je ovaj medij u svibnju 2020. aktivno sudjelovao u najgoroj poslijeratnoj harangi protiv Katoličke crkve u BiH i da su se ponijeli krajnje neprofesionalno te se nikada za to nisu ispričali”. Saznali smo tako i da don Vajdner smatra kako “u duhu Kanona 831 – § 1. Zakonika kanonskoga prava, nijedan katolik u takvim novinama ne bi trebao pisati”, pa on stoga svoj odgovor šalje preko stranice na kojoj je upečatljivo izdvojena – još od 12. maja ove godine – grafika na kojoj su kukasti križ i srp i čekić sa zvijezdom petokrakom popraćeni naslovom “Europa je izjednačila nacističke i komunističke zločine”.
Da se ne zaboravi zlo fašizma
Nema, dakle, uopće dilema: te subote, 16. maja, hiljade antifašista koji su šetali Sarajevom odajući počast žrtvama ustaškog terora grešnici su, krivci su i zaslužuju kazne! I Oslobođenje, naravno, skupa s njima, jer se drznulo da toga dana objavi, kao podsjetnik na strahote fašističkog terora iz Drugog svjetskog rata, imena boraca Narodnooslobodilačke borbe i civilnih žrtava iz Sarajeva. Taj predugi spisak, kojim dominiraju čitave porodice sarajevskih Jevreja, progonjenih, ubijanih, deportovanih u logore, mučenih, skupa sa ostalim Sarajlijama stradalim od fašista dug je – po podacima Historijskog arhiva BiH – ravno 9.718 imena i prezimena. Mučki ubijenih ljudi. U borbama sa okupatorima i kvislinzima, što je u sarajevskom slučaju najviše eufemizam za ustaše, poginulo je još 2.057 boraca i 755 članova gradskog pokreta otpora. Da se nikad ne zaborave, kao ni zlo fašizma koji je poharao planetu u Drugom svjetskom ratu, sagrađen je Memorijalni kompleks Spomen-parka na Vracama. Njihova imena su uklesana u kamene ploče. Zbog svih njih, zbog onih potresnih fotografija obješenih Sarajlija, zbog dokumenata i svjedočanstava o teroru Nezavisne Države Hrvatske na ovim prostorima, te Pavelićeve marionetske tvorevine koja je ostala u službi Hitlerovog Trećeg rajha do posljednjeg daha, antifašisti su šetali Sarajevom, protestirajući tako protiv mise koja je služena za duše vojno-političkog vođstva NDH-a stradalog na Bleiburškom polju.
Austrija je, u međuvremenu, zabranila oplakivanja fašista na svojoj teritoriji, ove godine zbog koronavirusa, a usvajanjem nadstranačke inicijative u parlamentu najavila i zabranu svih narednih zbog fašističko-revizionističkih tendencija. Hrvatska je, pak, kao članica Evropske unije i to u fazi predsjedavanja, na zagrebačkom groblju Mirogoj položila vijence sjećajući se žrtava Bleiburga, iako je predsjednik Hrvatske Zoran Milanović odbio učestvovati uz opasku da “nema razloga za sramoćenje”, podsjećajući na to da je još kao premijer Hrvatske zabranio Saboru pokroviteljstvo obilježavanja događaja u Bleiburgu. U susjednoj zemlji Bleiburg se obilježava kao Dan spomena na žrtve u borbi za slobodu i neovisnost – subotom ili nedjeljom najbližom 15. maju – a ove godine je Sabor Hrvatske bio pokrovitelj mise za žrtve Bleiburga, služene u Katedrali Srca Isusova u Sarajevu. Iako su iz Katoličke crkve u BiH jednako tvrdili da molitva “nije ništa više nego sjećanje na nevino ubijene žrtve u Bleiburgu”, i sama najava je izazvala oštre reakcije političkih stranaka, Jevrejske zajednice u BiH, Svjetskog jevrejskog kongresa, Srpske pravoslavne crkve, ambasada u Bosni i Hercegovini, nevladinih organizacija, dobrog dijela medija, upravo zbog njezina razumijevanja kao rehabilitacije ustaškog režima. Dakle, zbog revizionizma, pokušaja prekrajanja historije i opetovanog žala za endehaovskim borcima za slobodu i neovisnost.
Antifašistička komemoracija ustaškim žrtvama i protest protiv mise za Bleiburg u Sarajevu odjeknuli su diljem planeta. Više od 80 svjetskih medija slikom i riječju ispratilo je ovaj događaj kvalificirajući ga kao još jedan dokaz da glavni grad BiH nema dileme ko je s kim i protiv koga bio u Drugom svjetskom ratu. Država Izrael je, u svom saopćenju na koje vrijedi podsjetiti, potencirala da građani Bosne i Hercegovine odbijaju izjednačavanje nevinih žrtava nacističkog i ustaškog terora sa onima koji su nekada i bez pravičnog suđenja ubijeni na kraju rata, a ističe se i da građani BiH koji su odbili takvo izjednačavanje mogu biti ponosni na doprinos svojih porodica u antifašističkoj zaostavštini i ratu protiv nacizma i njihovih saradnika. Ambasada Izraela, koja je obznanila pomenuto saopćenje, ukazala je i na upečatljiv podatak da su najviši čelnici BiH, uključujući članove Predsjedništva zemlje, članove Kolegija domova Parlamentarne skupštine BiH, lokalni čelnici u Gradu Sarajevu i mnogi drugi čelnici u državi bili ujedinjeni u osudi mise za Bleiburg. U odbranu mise ustao je vrh HDZ-a BiH sa predsjednikom Draganom Čovićem na čelu, već pominjani don Vajdner i nekolicina domaćih desničara SDA provenijencije, listom branitelja lika i (ne)djela Mustafe Busuladžića, antikomuniste i antisemitiste, podržavatelja nacizma i ustaških progona Jevreja, Roma i Srba, po kome se u Sarajevu i škola zove. Oni koji ga slave nastavljaju progon i maltretiranje Seada Đulića, predsjednika SABNOR-a, i njegovih prvih suradnika. I Oslobođenja. Upravo zato, evo priznanja: krivi smo, grešni smo i zaslužujemo kaznu jer smo antifašisti. I time se ponosimo!