(Anti)antifašizam u BiH

Masovni, pijetetni izlazak na ulice kao iskaz saosjećanja i empatije za žrtve kvislinške i okupatorske NDH ušao je u više od 80 regionalnih i svjetskih agencijskih izvještaja

Piše Dino Mustafić za Oslobođenje

Posljednje tri decenije mnogi su se pametni ljudi našli nebrojeno puta u poziciji da brane istinu od onih kojima se jednostavno ne da vjerovati u nju, pa i samim tim ništa dokazati. Nakon pada socijalizma organizirana je u Bosni i Hercegovini fabrika etnolaži koja je neviđenom brzinom množila “alternativne” činjenice koje nemaju zdravog razuma i koje ne korespondiraju sa prikupljenim, dokazanim znanjem i naukom. Razumijevanje historije se vezalo isključivo za današnji trenutak i tako svako mišljenje o prošlosti jeste i mišljenje o sadašnjosti, a svako mišljenje o sadašnjosti jeste političko mišljenje. Iz tih političkih motiva MUP KS-a je pozvao na saslušanje antifašiste, članove SABNOR-a BiH kao organizatore komemorativne šetnje od prije mjesec, kada su građani Sarajeva na Marijin-Dvoru uz Bachove note na violončelu odali počast žrtvama zločinačkog ustaškog terora u Sarajevu 1941-1945. Jedan od saslušanih “krivaca”, potpredsjednik SABNOR-a BiH, antifašista Nijaz Skenderagić je na taj dan zamolio “političare da se bave politikom, crkvene velikodostojnike da se bave religijom, a pozvao sve skupa da gradimo neku ljepšu i sretniju budućnost za nas i našu djecu”.

Orkestrirani politički pritisak

Masovni, pijetetni izlazak na ulice kao iskaz saosjećanja i empatije za žrtve kvislinške i okupatorske NDH ušao je u više od 80 regionalnih i svjetskih agencijskih izvještaja kao “jedan od najvećih etnički miješanih antifašističkih skupova u Bosni u više od dvije decenije”. Bio je to civiliziran odgovor kojim su se branili principi slobode, jednakosti i prava svih kao antifašističkog naslijeđa historijskog otpora Sarajeva u 40-im godinama prošlog stoljeća. Ujedno, bila je to i nedvojbena zahvalnost i poštovanje za sve one koji su tada prepoznali historijski trenutak i bili na jedinoj pravoj i pravednoj strani historije – antifašizma, kada je odricanje od samoga sebe u korist drugoga-drugih bio i etički izbor.
Međutim, dominantni narativ u BiH su nacionalizam, opća legalizacija revizionističkog narativa i delegitimizacija antifašističke borbe. Policijska saslušavanja antifašista jesu jasna politička poruka po nalogu upita koje smo čuli od poslanika iz HDZ-a i SDA. Krenulo je od kantonalne zastupnice Samre Ćosović-Hajdarević (SDA), koja je u okviru zastupničkih pitanja i inicijativa zatražila na sjednici koja se održala prošlog mjeseca “da odgovorni za očuvanje javnog reda i mira na osnovu slika identifikuju i kazne sve osobe koje su se na pomenutom skupu okupile u Sarajevu”.
Svima je jasno da su u Sarajevu organizirani i drugi veći događaji koji nisu postali predmet istraživanja ili saslušavanja, a od događaja koji je prošao u Sarajevu u organizaciji SABNOR-a i koji je bio sproveden po svim epidemiološkim mjerama, prošlo je skoro mjesec a da se nije pojavio niti jedan porast ili skok novozaraženih koronavirusom. Tom orkestriranom političkom pritisku pridružili su se i poslanici iz HDZ-a na različitim razinama vlasti poput Marine Pendeš, koja je tražila u Domu naroda PSBiH odgovor od nadležnih na pitanje: “Što ste poduzeli u slučaju nelegalno organiziranih prosvjeda protiv kardinala, katolika i svete mise…”.
Iz intonacije ovog pitanja jasno se vidi koliko je laži i grubih falsifikata izrečeno u političkim institucijama o pomenutom komemorativnom skupu sa jasnom ideološkom pozadinom obračuna sa antifašističkim vrijednostima. Zloupotrebljavajući svoje prisustvo u javnosti i funkcije koje obnašaju, poslanici iz HDZ-a i SDA u političkoj situaciji društvenih napetosti i podjela žele stigmatizirati antifašizam kao instrument “komunističke ideologije” za dnevnu upotrebu kvaziborbe protiv navodnog prijetećeg totalitarizma od strane ljevičara. Desni bošnjački krugovi kroz Upravni odbor Udruženja Mladi muslimani pitaju SDP zašto ne zatraže promjenu naziva ulica Titove, Andrićeve i Štrosmajerove kao svojevrsnu protuakciju na nedavnu inicijativu Igora Stojanovića, poslanika (SDP) u Skupštini KS-a, da se izmijene nazivi ulica i ustanova koje nose imena po saradnicima ustaškog, fašističkog režima. U isto vrijeme Ministarstvo civilnih poslova BiH organizira okrugli stol “Lustracija između fašizma i antifašizma” sa jasnom revizionističkom intencijom da izjednači desnu i mračnu fašističku ideologiju sa antifašizmom kao vrijednosnim pojmom oružanog otpora iz II svjetskog rata i današnje civilizacijske odrednice političke borbe protiv izraženih neofašističkih tendencija u našem društvu. Namjera ovih udruženih agresivnih akcija anti-antifašista potpomognutih policijskom logistikom jeste kreirati politički i intelektualni prostor bez vrijednosnih sistema sadašnjim i budućim generacijama. Vrijednosni sistemi drže društvo na okupu, a posljedice beskrupuloznog napuštanja moralnog svijeta kog je ustanovio antifašizam vidjeli smo u ratu 90-ih.

Moralni sistem


Antifašizam je svjetonazor, odnos prema životu, koji govori o moralnim vrijednostima kada je ljudsko biće bilo spremno da izgubi sopstveni život da bi štitilo živote drugih. Sa tog stanovišta izgrađen je moralni sistem tokom Drugog svjetskog rata jedino i isključivo sa strane onih koji su se borili protiv fašizma i nacizma. Na svu sreću postoji manjinski, ali značajan dio društva u BiH kojem je do antifašističke baštine stalo i ona će biti sačuvana kao jedini demokratski potencijal solidarnosti i zajedništva koji nas može odvesti u prosperitetnu i mirnu budućnost.

Ostavite komentar

unesite broj *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.