Pogledati životu u oči

Napisala: Žana Alpeza

Ono što većini ljudi koje znam nedostaje je volja, drskost, pozitivni bezobrazluk i spremnost da šta god da im se dogodi da se prebrišu od prašine, ustanu i nastave dalje.

I najmanja sitnica u stanju je da ih razbije i baci u očajanje.

Umjesto visoko podignute glave vidiš pogled u zemlju.

Umjesto bistri pogledi i samouvjerenosti, vidiš pasivnost, bojažljivost i sklanjanje svima u stranu.

Vrlo ih je lako pokolebati i u svemu što se dešava vide neki loš znak, predskazanje.

A ništa od toga ne postoji, osim u njihovim glavama.

Filozofija kukanja postaje filozofija života.

Filozofija samosažaljenja postaje osnovni pogled na svijet.

Čovjeku osećaj inferiornosti, najčešće, usade roditelji. Kada svoju nesreću i razočaranost usade u svoju djecu pokušavajući od njih da naprave svoje klonove. Preplašeni od života stvaraju preplašene od života…

Međutim kada čovjek postane svjestan sebe, postaje svjestan i svojih nedostataka. Ima sve vrijeme svijeta da radi na njima i da ih prevazilazi. Zato je snaga bitna, volja, samouvjerenost, pokretljivost, razigranost. Posebno kada osjetiš vjetar u leđa i osećaj da ne može nitko da te zaustavi na svom putu.

Kada čovjek probudi taj neustrašivi polet u sebi ima utisak da je nezadrživ.

Treba pogledati životu u oči… probuditi u sebi životnu silinu, volju, prkos i snagu, i tek tada prava pobjednička ličnost dolazi do izražaja.

Tek tada, sva raspjevana i razigrana. I to je ono što ponajviše, danas, nedostaje

Ostavite komentar

unesite broj *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.