Amna Dervišagić
Ilustracija: eamesBot / Shutterstock.com
U sezoni zapošljavanja nastavnica i nastavnika u škole Unsko-sanskog kantona, Pravilnik o prijemu u radni odnos za osnovne i srednje škole USK iz septembra 2021. postao je obavezno štivo, barem za one koji nemaju punu normu i ugovor na neodređeno radno vrijeme.
Pravilnik poštenog nastavnika podstiče na razmišljanje šta uopće traži i želi aplikacijom za posao u nekoj školi i šta može očekivati u procesu izbora kandidata ako se osvrne na svoje visoke ocjene na fakultetu, svoju inkluzivnu praksu, dodatnu edukaciju (koju je nerijetko sam plaćao), svoje poznavanje moderne tehnologije, stranih jezika i svoju pismenost… Ništa od ovoga nije prioritetno za posao na koji aplicira.
Nakon višestrukog iščitavanja Pravilnika i iščuđavanja, nameće se samo pitanje je li on zapravo legalizacija korupcije u nastavničkim imenovanjima, odnosno zapošljavanju, jer omogućuje i slabo kvalifikovanim nastavnicima, dakle i onima bez trunke profesionalnog iskustva, da dođu do pozicija koje ne zaslužuju, i tako značajno umanje kvalitet nastave jer su ocijenjeni onako kako komisiji dopušta upravo Pravilnik.
Ali, da krenem redom.
U članu 6. piše da komisiju za izbor nastavnika i stručnih saradnika čine direktor škole i dva nastavnika.
Koja dva nastavnika, za koji predmet?
Uzmimo za primjer da se u nekoj školi prijavljujem za posao profesorice fizike. Prema Pravilniku, komisiju za prijem profesora fizike mogu činiti: direktor, koji je po zanimanju profesor geografije, nastavnica historije i nastavnik njemačkog jezika. Oni bi imali zadatak ocijeniti moje znanje fizike. Kako???
Dalje: Postupak izbora kandidata za radna mjesta nastavnika i stručnih saradnika, radna mjesta sekretara i knjigovođe se provodi pismeno i usmeno, a za radna mjesta pomoćno-tehničkog osoblja samo usmeno.
Usmeni dio ispita se provodi samo u slučaju kada su dva ili više najuspješnijih kandidata ostvarili jednak broj bodova na pismenom dijelu ispita.
E sad, pomoćno-tehničko osoblje može biti kafe-kuharica, hausmajstor ili električar ili kućni majstor, radnik za održavanje higijene… Nije li ovo svojevrsna diskriminacija, prema kojoj se oni ne ispituju pismeno jer valjda ne znaju pisati ili ih se nema šta pitati, nego samo usmeno?
Idemo dalje.
U članu 9 stoji: Pismeni dio postupka izbora kandidata se sastoji od deset pitanja. Pitanja na pismenom dijelu izbora kandidata moraju biti koncipirana prema sljedećem: pet pitanja iz oblasti zakonskih propisa koji reguliraju rad školskih ustanova na području Unsko-sanskog kantona, pet pitanja iz oblasti struke usko vezane za radno mjesto na koje kandidat konkurira.
Zar ispitivači ne bi trebali prilagoditi pitanja tako da odgovaraju njihovoj instituciji u smjeru poboljšanja rada i reprezentativnosti? Zar pitanja koja ne zadiru u stručnost osobe koja je dokazana završenim obrazovanjem i odbranom diplomskog rada nisu mogla biti koncipirana u sferi općih tema u vezi sa samim poslom nastavnika? Prepoznaje li se ovdje plodan teren za favorizovanje loše kvalifikovanih nastavnika?
Gdje su u Pravilniku posebno važne preporuke za kandidata? Šta je sa profesionalnim portfeljem kandidata?
Zar nije važnije za komisiju da dokaže da je kandidatkinja odlučila postati nastavnica jer oduvijek želi promijeniti živote budućih đaka, jer posao nastavnice obogaćuje… Zar nije važnije spomenuti ljude ili iskustva koja su bila inspiracija za odabir nastavničke profesije nego zakonske propise koje je uvijek moguće iznova konsultovati kad zatrebaju? Zar nije važnije šta pojedinac može donijeti u konkretnu školu, šta je to što ga čini jedinstvenim?
U stavu 7 piše: Izbor pitanja vrše Komisije iz člana 6 najranije 2 sata pred početak pismenog dijela postupka. Pitanja su ista za sve kandidate koje konkuriraju za određeno radno mjesto.
Pretpostavimo da je u pitanju posao profesora fizike. Dakle, barem dva sata prije pismenog ispita komisija se laća posla i traži udžbenike fizike za srednju školu, ili neku enciklopediju dostupnu u biblioteci, ili čak otvara Wikipediju ili neki portal za fiziku… kopa po sadržajima i metodom slučajnog izbora bira pitanja i odgovore.
Zar nije ovo sprdnja s vlastitom profesijom?
Pravilnik će dopustiti da u radni odnos ne bude primljen kandidat za mjesto profesora fizike kojeg je negativno ocijenio profesor njemačkog jezika jer mu se nije dopao odgovor o kvarkovima.
Je li spas u članu koji kaže da, ako se desi da više uspješnih kandidata na pismenom dijelu ispita ima isti broj bodova, recimo najmanje 70%, pristupa se usmenom dijelu ispita. U Pravilniku piše: Usmeni dio traje najviše petnaest minuta po kandidatu, a članovi Komisije moraju strogo voditi računa o vremenu. Usmeni dio postupka za izbor kandidata se provodi tako što predsjednik Komisije pročita osnovne podatke o kandidatu, nakon čega kandidat sam sebe predstavi Komisiji u smislu isticanja vlastitih motiva, sposobnosti, ambicija i slično, vezanih za radno mjesto za koje konkuriše. Članovi Komisije imaju pravo postavljati pitanja kandidatu. Zadatak komisije je da utvrdi profesionalne karakteristike kandidata u izravnom kontaktu, da procijeni iskazane sposobnosti i afinitete, kao i lične stručne kompetencije. Sekretar Komisije dužan je voditi bilješke (zapisnik) o kandidatu na način da bilježi ono čime se kandidat predstavio Komisiji. Zapisnik je sastavni dio dokumentacije o postupku o izboru kandidata. Nakon obavljenog usmenog dijela ispita, svaki član Komisije svakom kandidatu dodjeljuje od 1 do 2 boda, prema vlastitoj procjeni….
Šta kandidatkinja o sebi može reći za 15 minuta, uzimajući u obzir i moguća postavljena pitanja članova komisije, ali i ekstremnu anksioznost pri samoj pomisli na tih 15 minuta… Hoće li komisija proučavati njen izgled, manire, hoće li pažljivo slušati šta i kako govori… Pritom kandidati i kandidatkinje ne znaju šta će biti pitati ili kako će se ponašati članovi komisije…
Dakle, ulozi su visoki.
Ovakav pravilnik otvara mogućnost komisiji da zadire u stručnost i elokvenciju kandidata, ali ne i da kandidat da odgovor u kojem može pokazati jedinstvene kvalitete navedene u biografiji, svoje kvalifikacije i povezana iskustva, prosjek ocjena na fakultetu, aktivnosti u kojima je učestvovao i koje bi mogli doprinijeti rejtingu škole, svoje hobije koji se mogu integrisati u nastavni proces, objasniti kako ono što donose u školu proširuje i nadopunjuje postojeće.
S druge strane, koliko su članovi komisija educirani za procjenu ljudskih resursa?
U Pravilniku ne piše ništa o bodovanju dokvalifikacije, stručnih kompetencija i vještina, poput sposobnosti učenja, kreativnog razmišljanja, radoznalosti, emocionalne inteligencije, istrajnosti, sposobnosti donošenja odluka, sposobnosti komunikacije, sposobnosti da se nosite sa stresom, upravljanja emocijama… Nema ništa o poznavanju rada na računaru, poznavanju jednog stranog jezika, o poznavanju opće kulture: filmova, muzeja, svjetske književnosti, muzike…
Većinu odrednica koje komisije ocjenjuju treba maknuti na neku zajedničku rang-listu, odakle bi se ljudi automatski povlačili u nastavu ako im odgovara ponuda za angažman. Komisija bi trebala odlučivati samo između više istih, pa vidjeti ko je najbolji za određenu školu i djecu. Ali, ta bi rang-lista morala biti bitno drugačija nego sada: uspjeh na fakultetu, objavljeni radovi, uspjesi na takmičenjima, iskustvo u inkluzivnoj nastavi, inovacije u nastavi, vannastavne aktivnosti… pa tek onda bodovi sa biroa i slične odrednice.
U konačnici, ugovori u školama trebali bi sadržavati opciju radnog učinka i uključivati poštovanje kodeksa ponašanja nastavnika, praćenje i ocjenu njihovog rada koju daju roditelji i đaci, ocjene žalbenih mehanizama, a u skladu s tim i visinu plate.
Studija iz 2015. provedena u Keniji pokazala je da su nadgledani nastavnici sa kratkoročnim (probnim) ugovorima radili više, što je poboljšalo ishode učenja. Koliko smo mi daleko od Kenije?