6 savjeta kako prilagoditi nastavu online učenju

Preuzeto sa Obrazovniportal.ba

Jedan od glavnih problema koji se javio u radu na daljinu ili online nastavi je koncept prilagođavanja nastavnog sadržaja ovom obliku rada.

Kao što su mnogi o tome već govorili, nastavnici ne mogu očekivati da im lekcije i oblik časa bude isti kao kada su učenici fizički prisutni u učionici. Stoga je potrebno imati na umu nekoliko faktora koji će utjecati na kvalitetu nastave na daljinu.

Fokusirati se na aktivno učenje

Koncept aktivnog učenja je u online učionicama izuzetno važan. Tradicionalna nastava se često oslanja na frontalni oblik rada. Koliko god metodički bili originalni i inovativni, direktno verbalno prenošenje informacije na relaciji nastavnik – učenik je jedan od nosećih stubova u radu u učionici.

Nažalost, online nastava to u velikoj mjeri opstruira, čak i kada se radi prijenos videa uživo. Aktivno učenje u takvim situacijama može biti spas. Lekciju treba pokušati razbiti na manje dijelove od kojih će svaki zahtijevati zaseban oblik rada. Ako tako, na primjer, jednu lekciju predstavimo kao spoj video lekcije, diskusije u obliku četovanja, linka na tekst koji će pružiti pojašnjenja i dodatne informacije, i vježbe u obliku aplikacije, mi smo, praktički, obuhvatili mnoštvo oblika rada, umjesto da zapadnemo u monotoniju samo jednog.

Svesti informacije na suštinsku količinu

Govoreći o aktivnom učenju, neizostavno je spomenuti kako lekcije ne smiju imati praznog hoda. Moj je savjet: Bolje skratiti, nego smarati. Ukoliko se ista informacija može prenijeti sa manje riječi i manje materijala, a da ne dođe do izostavljanja suštine lekcije, to treba i uraditi. 

Prije nekoliko godina sam uradio jedan eksperiment na samome sebi u kojem sam snimao zvuk mog predavanja jedne nove lekcije. Kada sam poslije preslušao to moje predavanje, zaključio sam da 30% mog izlaganja predstavlja ili ponavljanje već rečenog ili prazan hod i informacije koje konkretno za tu lekciju nisu od posebne važnosti. Naravno, postoje prednosti iteracije i ponavljanja iste definicije na što većem broju primjera (to i jeste prednost tradicionalnog predavanja), ali u kontekstu online učionice mi moramo biti ekonomični u svom jezičkom izrazu.

Prilagoditi, dakle, količinu informacija je jedan ključni faktor u prilagođavanju nastave uopće. Ovo je možda i najveći izazov za nastavnike kada je riječ o nastavi na daljinu, ali svakako se i najviše isplati kada se uspješno izvede.

Razbiti lekciju na dijelove

Kako bi se online nastava mogla odviti u jednom ambijentu koji učenicima neće predstavljati preveliko mentalno opterećenje, nije loše lekcije podijeliti na manje logičke cjeline. Nije velika mudrost uzeti lekciju iz udžbenika i učenicima napisati u virtualnim učionicama da je pročitaju na toj i toj stranici. Nastavnik treba da bude taj ili ta što će učenicima demistificirati lekciju i razbiti je na svarive cjeline.

Po dosadašnjem iskustvu predložio bih da se učenicima informacije prenose u komadima koji ne bi trebali prevazići vremenski okvir od 10 minuta. Nebitno da li se radilo o tekstu, videu ili zvučnom zapisu, 10 minuta je gornja granica unutar koje učenici iole pokazuju dovoljno pažnje da bi ono što im prezentiramo imalo efekta da bude usvojeno. Nakon tih 10 minuta, trebalo bi pristupiti nekom drugom obliku rada. Ako, recimo, u prvih deset minuta djeci prikažemo video o nastavnom sadržaju koji će se obrađivati, narednih deset minuta bi se moglo provesti u razgovoru o onome što su odgledali, te narednih 10 minuta da urade kratku vježbu putem aplikacije, te ponovo 10 minuta zaključak u obliku teksta koji trebaju da pročitaju.

Kao što vidimo, ovaj savjet se direktno oslanja na onaj o aktivnom učenju i dopunjava ga u pogledu vremenskog planiranja online lekcije.

Organizirati svoje vrijeme

A, kada već govorimo o vremenu, bitno je spomenuti i to da je veoma važno da nastavnik samome sebi organizira vrijeme za pripreme i održavanje lekcija. Jedan od mitova koji prevladava kada je riječ o online nastavi je taj da nastavnik mora biti dostupan 24 sata na dan i 7 dana u sedmici. Ovo ne samo da je nemoguće, nego ide protiv održivosti kvalitete ovakvog oblika nastave.

Ukoliko nastavnici sami sebi ne znaju organizirati vrijeme u radu od kuće, to će se itekako odraziti na organizaciju u online lekcijama. Potrebno je imati plan. Rad od kuće je primamljiva zamka. Ona se brzo raskrinka kao takva uglavnom kada je prekasno; kada nastavnik padne u začarani krug nepreglednih priprema, materijala, foldera i datoteka, pa i u mogućnost sagorijevanja uslijed nedovoljnog planiranja.

Moj je savjet da nastavnici sami sebi odrede radno vrijeme. Ovo zahtijeva veliku samokontrolu, ali je na duže staze jedini način da se sve obaveze sustignu i da ne budu neupotrebljivi nakon dvije sedmice ovakvog rada. Organizirajte sebi foldere i učionice tako da vam je pregledno. Materijale za svaku lekciju nemojte stavljati na desktope, nego ih odmah pospremajte u foldere. Rad preko telefona je možda praktičan, ali bih preporučio da, ukoliko imate, koristite računar kako bi vaša organizacija bila na najvišem mogućem nivou.

Budite prisutni

Nakon što uspostavite svoj ritam i svoj raspored, budite prisutni! Ovo možda naizgled ide protiv ovoga što sam napisao u prethodnom savjetu, ali se, ustvari, oslanja na njega. Kada ste tu, morate biti tu. Učenicima treba stvoriti osjećaj da ste konzistentni u svom radu. Iako oni ne znaju kako izgleda vaš plan, oni će instinktivno početi očekivati kada ćete im se javiti sa lekcijom i zadatkom. A, kada se to dogodi, morate biti u potpunosti prisutni.

Odvojite taj sat ili dva ili koliko god ste odlučili da posvetite ovom periodu da budete dostupni i da aktivno s učenicima radite. Ovo je možda i jedan od najvažnijih faktora online nastave. Učenici moraju osjetiti da ste mentalno prisutni i da su vam oni u tom trenutku glavna okupacija. Ukoliko ovo uspijete, rezultati će biti vidljivi i u njihovoj angažiranosti na vašem predmetu.

Zadajte multimedijalnu zadaću 

Niko ne voli zadaću. Tačka. Ko kaže da voli, laže. Čovjeku je apriori odbojna pomisao da radi nešto što mu neko drugi naredi. Naravno, svi je, ipak, radimo, ali očekujemo za uzvrat neku kompenzaciju (platu, ocjenu itd.). 

U tradicionalnoj nastavi, domaća zadaća je često ona koju će učenici u svojim sveskama na narednom času donijeti na uvid, i to je to. Kako bismo, međutim, povećali motivaciju kod učenika, dobra je praksa zadavati zadaću koja će od učenika zahtijevati kreativni rad. Ova vrsta rada se najbolje ogleda u njihovom korištenju različitih medijskih formi. Bila to prezentacija, video uradak, digitalna ilustracija ili nešto sasvim drugo, prevođenje onoga što su učenici učili na času u jednu drugu formu ne samo da im pomaže u usvajanju nastavnog sadržaja, nego ih podučava i drugim vještinama i kompetencijama prilikom same izrade svog sadržaja.

S obzirom na to da se online nastava odvija… online, bio bi itekako veliki propust ne iskoristiti multimedijalni oblik izrade domaće zadaće kao polazište učeničke angažiranosti. Ono što je, možda, teško ostvarivo s tehničkog aspekta u učionici, u virtualnoj učionici je prirodno stanje stvari. Učenici mogu u obliku videa, zvučnog zapisa, prezentacije, aplikacije, ilustracije, videoigrice i drugih medija bez velike poteškoće prezentirati ono što su uradili. Bitno je samo da im mi skrenemo pažnju na tu mogućnost.

_____________

Piše: Ernad Osmić, IV osnovna škola, Brčko

Ostavite komentar

unesite broj *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.