DOBILA sam posao u Centru za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida prije šest godina, međutim, u sistematizaciji radnih mesta ne postoji pozicija psihologa tako da nisam radila u struci. Paralelno s tim, volontirala sam u jednom savjetovalištu za studente i istovremeno završavala edukaciju iz psihoterapije.
Cover foto: Ustupljena fotografija
Ovako počinje priču za „Novosti“ Jovana Džever iz Republike Srpske, magistar psihologije i akreditovana psihoterapeutkinja, aktivistkinja za prava osoba sa invaliditetom.
– U Centru se posebno pogoršalo stanje dolaskom novog direktora koji smatra da nije potrebno da psiholog radi u Centru – govori Dževerova i dodaje:
– Od strane tog rukovodstva sam bila izložena raznim oblicima mobinga, diskriminacije i degradacije moje struke, i odlučila sam da potražim drugi posao. Još uvijek sam u potrazi i nadam se da ću pronaći novo radno mjesto – kaže Jovana.
Govoreći o samom položaju osoba sa invaliditetom na tržištu rada, ističe da su oni nerijetko diskriminisani.
NAGLAŠENE PREDRASUDE
NAGLAŠAVA da su predrasude toliko velike da često lica sa invaliditetom ne mogu dobiti priliku da rade i da iskažu svoje sposobnosti, a u prakse se pokazalo da su zaposlena lica sa invaliditetom vrlo pouzdana, odgovorna, savjesna i sa najmanjim brojem dana utrošenih na bolovanje.
– Osobe sa invaliditetom često rade poslove koji su ispod njihovih kvalifikacija, rijetko kada su na određenim važnim funkcijama ili mjestima odlučivanja bez obzira na to koliko njihove kvalifikacije bile velike. Imamo nekoliko svjetlih primera koji daju nadu u bolju budućnost, ali ja se nadam da neće na tome ostati – govori Dževerova.
Dževerova poručuje da Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju invalida nalaže da su svi organi državne uprave, lokalne uprave, javne službe dužni da na svakih 16 radnika zaposle jednu osobu sa invaliditetom. Međutim, nijedan državni organ ne ispunjava u potpunosti taj član zakona.
– Iako djeluje da je zakon na strani lica sa invaliditetom u smislu podržavanja zapošljavanja, kazne za neispunjavanje tog propisa su mizerne i onda se poslodavci radije odlučuju za plaćanje „kazni“ jer im to djeluje jednostavnije – kaže Dževerova.
Arhitektonske prepreke
Pojašanjava koliko su zapravo radna mjesta prilagođena licima sa invaliditetom, i koliko se radi na tome.
– Noviji zakonski propisi su usklađeni sa međunarodnim aktima, pa su novije zgrade arhitektonski prilagođene. Sa starom gradnjom je prisutan problem, međutim, Fond za zapošljavanje invalida daje određena nepovratna sredstva za adaptaciju radnog mjesta poslodavcima koji zaposle osobu sa invaliditetom. Tako da, sve prepreke i izazovi se mogu riješiti ukoliko postoje dobra volja i plemenitost – ističe Jovana Džever.