Bosna i Hercegovina je zemlja u kojoj dostojanstven porođaj još uvijek nije postao pravilo, nego srećna iznimka.
Za mnoge žene, ono što bi trebalo biti najradosniji trenutak života, pretvara se u borbu sa zastarjelim praksama, nemarom, korupcijom i sistemom koji ne vidi, ne čuje i ne prepoznaje njihova osnovna ljudska prava. Negativna iskustva utiču i na natalitet, odnosno odluku o novoj trudnoći i rađanju.
I u ovoj godini žene se pitaju kako je moguće da i dalje mole da ne budu same u porođajnim salama, da je „nagrada u koverti“ postala ulaznica za osnovnu njegu, i zašto porođaj u Bosni i Hercegovini ne može biti za sve buduće majke siguran i podržan, a ne kako ga neke nazivaju „klaonicom“.
Sa Amilom Tatarević, predsjednicom Udruženja „Baby Steps“, razgovarali smo o sve većem broju porodilja koje ne pristaju da budu samo pacijentice već žele da budu poštovane, informisane i zaštićene. Također, i o neophodnostima promjena i stvaranju najboljih uslova za donošenje života na svijet.
Pozitivni ali i dalje nedovoljni pomaci
Iako se u posljednje vrijeme primjećuju određeni pozitivni pomaci u tretmanu porodilja u BiH, borba za dostojanstven i human porođaj daleko je od kraja. Udruženje „Baby Steps“, koje se godinama zalaže za prava žena na porodu, svjedoči da su promjene vidljive, posebno u ustanovama s kojima su ostvarili saradnju, ali i dalje nedovoljne.
„Iako sve češće dobijamo informacije o pozitivnim promjenama u porodilištima, to su još uvijek pojedinačni slučajevi. Kada situaciju uporedimo s praksama u zapadnim zemljama, jasno je da je dostojanstven porođaj kod nas još uvijek izuzetak, a ne pravilo“, rekla je Tatarević za Balkan Diskurs.
Kao jedan od ključnih problema izdvaja se korupcija, koja dovodi do nejednakog tretmana. Bolja njega često zavisi od poznanstava i „nagrada“. Takođe, zastarjele medicinske metode koje su u suprotnosti s međunarodnim preporukama i izostanak sankcija za nemar dodatno pogoršava situaciju.
„Nedostatak odgovornosti i zaštita među kolegama u medicinskom osoblju često rezultiraju time da porodilje snose posljedice, dok se oni koji griješe ne suočavaju s posljedicama. Sve ovo pokazuje da je pred nama još dug put ka stvaranju sigurnijeg, humanijeg i ravnopravnijeg okruženja za porodilje u BiH“, izjavila je Tatarević.
Uprkos brojnim inicijativama, pravo na pratnju pri porodu i dalje nije sistemski regulisano. Iako su neke bolnice nakon pandemije dozvolile prisustvo osobe od povjerenja, odluka o tome je i dalje u rukama direktora bolnica.
„Svaka bolnica samostalno odlučuje o pratnji, često bez jasnih kriterija. To otvara prostor za nejednak tretman i korupciju. Nekim ženama se dozvoli pratnja, drugima ne – i to bez ikakvog obrazloženja“, navela je Tatarević.
Udruženje „Baby Steps“ najavljuje novu strategiju u borbi za ovo pravo. Umjesto ministarstvima, sada će se obratiti direktno Vladi i Parlamentu Federacije BiH, jer smatraju da je ovo pitanje daleko šire od medicinske nadležnosti.
„Pratnja nije samo pitanje komfora. To je pitanje prava žena, borbe protiv nasilja, ali i demografske politike“, pojasnila je Tatarević, navodeći da je istraživanje koje su sproveli pokazalo da bi prisustvo pratnje na porođaju pozitivno uticalo na samu odluku žena o ponovnom rađanju.
Povrede, traume i šutnja sistema
Nemar u porodilištima u BiH ostavlja dalekosežne posljedice – ne samo fizičke, već i duboke psihičke traume. I dok su fizičke povrede novorođenčadi i majki rjeđe, psihološke posljedice nerijetko ostaju neprepoznate i neprijavljene. Prema riječima Tatarević, razmjere traume mnoge žene shvate tek mjesecima nakon poroda.
„Bez psihološke podrške i mehanizma zaštite, one ostaju same sa svojim iskustvima, u sistemu koji ne priznaje grešku“, dodala je Tatarević.
Medicinsko osoblje, kako pojašnjava, može raditi bez straha od posljedica, bez ikakvih sankcija i odgovornosti za greške koje mogu imati tragične posljedice. I dok je tako, naglašava da ne možemo govoriti o istinskoj promjeni.
„Bez konkretnih pravnih i institucionalnih mehanizama zaštite porodilja, promjene ostaju na nivou individualne volje ljekara i babica, što znači da jedna žena može dobiti potpuno drugačiji tretman od druge – ne zbog medicinske potrebe, već zbog nečijeg ličnog stava, umora ili, što je najgore, finansijskog interesa.“, rekla je ona.
Zabrinjavajući su slučajevi u kojima loše prakse, poput Kristellerovog zahvata (pritiskanje stomaka), dovele do trajnih posljedica. Ove metode su zabranjene u mnogim zemljama, ali se u Bosni i Hercegovini još uvijek praktikuju.
„Kada dođe do tragedije, institucije štite jedni druge. Vještačenja često rade kolege optuženih, bez ikakvih nezavisnih tijela. A na kraju, žena mora da dokaže grešku sistema – ne sistem“, istakla je Tatarević.
Ukorijenjeno „nagrađivanje“ medicinskog osoblja
Jedan od najdublje ukorijenjenih problema u porodilištima je tzv. “nagrađivanje” medicinskog osoblja. Od koverti s novcem, do parfema i skupocjenih poklona – žene i njihove porodice osjećaju se primorane da časte, kako bi dobile bolji tretman.
„Imali smo slučajeve gdje su žene bile ozbiljno povrijeđene tokom poroda, a njihovi muževi su i dalje davali kovertu doktoru, smatrajući to normalnim. Jedan doktor je čak rekao: ‘Da sam znao da ćeš me ovako počastiti, ne bih te toliko patio'“, kazala je Tatarević.
Dodaje da je odgovornost na doktorima jer ne smiju prihvatiti poklone jer su plaćeni da pružaju najbolju njegu. „Dok god budu primali „nagrade“ sistem neće biti pravedan“, stava je Tatarević.
Slučajevi u kojima je neko odgovarao zbog primanja mita u porodilištima gotovo da ne postoje. „Podnijeli smo dvije krivične prijave, sa detaljno dokumentovanim slučajevima korupcije. Ali, rezultati i dalje izostaju. Iako je jasno da se novac traži i uzima, sistem šuti“, naglašava Tatarević.
Udruženje apeluje i na obavezne interne kontrole i nezavisne istrage po službenoj dužnosti, jer žena koja se porodila ne može biti jedini mehanizam kontrole zdravstvene ustanove.
Ohrabrujuće je da sve više žena odlučuje prijaviti kršenja prava na porodu, iako sistemska podrška i dalje izostaje. „Prijavljivanje jeste ključ. Svaka prijava šalje poruku sistemu – ne možete se praviti da je sve u redu. I ako ne donese odmah sankcije, stvara pritisak i otvara prostor za promjene“, istakla je Tatarević.
Strah od poroda i negativna iskustva direktno utiču na odluku žena da ponovno rađaju djecu. Prema istraživanju udruženja „Baby Steps“, mnoge žene koje su imale loš tretman više ne žele da rađaju. „Neke žene doslovno kažu: ‘Ja se u tu klaonicu više ne vraćam.’ Trauma iz porodilišta ubija želju za majčinstvom“, navela je Tatarević.
Ovaj fenomen postaje ozbiljna prepreka demografskoj obnovi stanovništva, a glavni razlog je gubitak povjerenja u sistem koji bi trebao da štiti zdravlje žena i djece.
Iako ima pozitivnih pomaka, ključne sistemske promjene nisu napravljene. U nastavku borbe, Tatarević navodi da je „glas žena najjače oružje“ i „bez njihovih priča ne bi bilo moguće napraviti niti jedan korak“.
Udruženje „Baby Steps“ od 2017. godine radi na zaštiti prava porodilja, a Tatarević poručuje: „Nastavit ćemo biti njihov glas, jer vjerujemo da promjena nije samo moguća – ona je nužna“.