Foto: Women on Boards Adria i UN Women u BiH.
Uprkos visokom nivou obrazovanja i profesionalnog iskustva, žene u Bosni i Hercegovini i dalje zauzimaju tek svaku četvrtu rukovodeću poziciju u kompanijama. Prema trenutnoj stopi napretka, ženama u BiH bit će potrebno više od jednog stoljeća, približno 109 godina, da ostvare punu rodnu ravnopravnost, navedeno je u novom istraživanju koje su danas predstavili udruženje Women on Boards Adria i UN Women u BiH.
Studija „Žene u upravnim odborima u Bosni i Hercegovini: Unapređenje rodne ravnopravnosti u korporativnom odlučivanju“ zasniva se na analizi 2.717 srednjih i velikih kompanija koje zajedno ostvaruju više od 85 posto ukupnih prihoda u zemlji, čime predstavlja jedan od najobuhvatnijih presjeka korporativne ekonomije BiH do sada.
„Ovo istraživanje daje realnu sliku stanja u korporativnoj ekonomiji Bosne i Hercegovine – i ona nije povoljna. U gotovo tri četvrtine analiziranih kompanija ne postoji nijedna žena u upravljačkim strukturama. Cilj našeg istraživanja je da odgovori na pitanje zašto. Nalazi jasno demantuju česte i pogrešne pretpostavke da nema kvalifikovanih žena ili da one izbjegavaju liderske pozicije“, izjavila je Biljana Braithwaite, osnivačica Women on Boards Adria.
Ključni finansijski pokazatelji pokazuju da ne postoji negativan uticaj težnje za rodnom ravnopravnošću na rezultate u poslovanju. Nadalje, čak 88 posto vlasnika i vlasnica kompanija obuhvaćenih istraživanjem navelo je da su žene u rukovodstvu imale pozitivan uticaj na poslovanje, posebno kroz unapređenje komunikacije, veći stepen transparentnosti, odgovornije upravljanje i efikasnije rješavanje konflikata.
„Ova studija potvrđuje da žene nisu odsutne iz rukovodstva zbog nedostatka vještina, nego uglavnom zbog načina na koji su sistemi oblikovani. UN Women radi na promjeni tih sistema kroz promociju transparentnog upravljanja, rodno osjetljivih politika i ekonomskog osnaživanja žena kao temelja za jednak pristup procesu donošenja odluka. Osiguravanje pune participacije žena u rukovodstvu nije samo pitanje pravednosti – ono jača ekonomije i donosi korist društvu u cjelini“, izjavila je Jo-Anne Bishop, predstavnica UN Women u BiH.
Studija također ukazuje na izražen fenomen simboličnog uključivanja (tzv. tokenizma). U kompanijama koje imaju žene u rukovodstvu najčešće je riječ o samo jednoj ženi, dok svega 0,61 posto kompanija ima pet ili više žena na upravljačkim pozicijama. U poređenju s prosjekom Evropske unije, gdje žene čine oko jedne trećine menadžerskih pozicija, u BiH one zauzimaju tek jednu od četiri.
„Rodna ravnopravnost nije opcionalni politički izbor za Evropsku uniju. Ona je temeljna vrijednost ugrađena u naše ugovore i odražena u zakonodavstvu, vanjskom djelovanju i politici proširenja. Osiguravanje ravnopravnog učešća žena u ekonomskom i korporativnom donošenju odluka ključno je za demokratsko upravljanje, ekonomsku otpornost i dugoročnu konkurentnost. To je ujedno i ekonomski racionalna odluka, a Evropski institut za rodnu ravnopravnost procijenio je da bi zatvaranje rodnih jazova u Evropi do 2050. godine moglo doprinijeti ekonomiji Evropske unije s dodatnih tri biliona eura“, izjavila je Aude Maio-Coliche, ambasadorica za ravnopravnost pri Evropskoj službi za vanjsko djelovanje.
Iako Zakon o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini predviđa cilj od najmanje 40 posto zastupljenosti manje zastupljenog spola u odlučivanju, ova odredba nema obavezujući karakter niti predviđa sankcije za nepoštivanje. Dodatno, zakoni o privrednim društvima na entitetskom nivou ne sadrže odredbe o rodnoj ravnoteži u upravnim i nadzornim odborima.
“Rodna ravnopravnost za nas nije izdvojena tema, već sastavni dio politike rada i socijalne sigurnosti. Kroz Prednacrt Zakona o radu, koji smo uputili Vladi Federacije BiH, prvi put sistemski jačamo zaštitu žena na tržištu rada, posebno u privatnom sektoru, gdje su godinama bile izložene diskriminaciji, nesigurnim ugovorima i pritiscima. Zakon posebno štiti majke i žene koje planiraju roditeljstvo. Posebno se zabranjuje testiranje na trudnoću, uskraćivanje prava i pritisci tokom trudnoće i roditeljskog odsustva, uz jasne kaznene odredbe za poslodavce koji krše ova prava. Time ravnopravnost postaje obaveza sistema, a ne pitanje dobre volje jer tržište rada koje diskriminiše žene ne može biti stabilno ni održivo”, istakao je Adnan Delić, federalni ministar rada i socijalne politike.
Studija dodatno ukazuje da ključno pitanje nije samo da li žene imaju mjesto za stolom, već i za kojim stolom se nalaze. Većina žena koje jesu prisutne u odborima nalazi se u upravnim odborima, dok je njihovo učešće u nadzornim odborima, gdje se donose strateške odluke, znatno niže.
Studija poručuje da je zatvaranje rodnog jaza u korporativnom odlučivanju ključno za otključavanje punog ekonomskog potencijala zemlje te pozivaju donosioce i donositeljice odluka i poslovnu zajednicu na uvođenje obavezujućih mjera, transparentnih procesa imenovanja te jačanje mentorskih i razvojnih programa za žene.
Izvor: N1