“Noć u Trnopolju” se od 2012. godine organizuje 5. avgusta u znak sjećanja na žrtve logora Trnopolje.
Prolazeći pokraj zgrade nekadašnjeg društvenog doma i osnovne škole u Trnopolju kod Prijedora, ničim ne biste zaključili da je to prostor logora koje su nelegalne srpske vlasti uspostavila za Bošnjake i Hrvate 1992. godine. Ipak, baš na tom mjestu, u krugu samog logora, zaraslog u gusti i visoki korov, sinoć je 14. put po redu održana “Noć u Trnopolju“, alternativna komemoracija u organizaciji Centra za mlade KVART.
Svake godine 5. avgusta obilježava se dan kada je svjetska javnost, zahvaljujući medijskim izvještajima britanskih novinara Eda Vulliamyja, Penny Marhall i Iana Williamsa saznala za logor Trnopolje što pokrenulo procese koji će u konačnici dovesti do njegovog zatvaranja.
“Pitanje koje nas je tada pokrenulo bilo je jednostavno, ali važno: Ako su logori radili i noću, zašto i komemoracije ne bi bile noćne, drugačije? Tako je rođena ideja koja traje do danas“, pojasnio je to Edin Ramulić, višegodišnji aktivista i istraživač ratnih zločina nad Bošnjacima i Hrvatima u Prijedoru.
Alternativna komemoracija odaslala je i takve poruke – ponovo humanizirati žrtve, ispričati njihove priče, umjesto insistiranja na brojkama i njegovanja “decimalne“ kulture pamćenja, kako ju je nazvao režiser Admir Rahmanović. Njegov dokumentarni film “Povratak u Jasenovac“ prikazan je sinoć nakon časa historije o logoru Trnopolje, koji je vodio Edin Ramulić. Film govori o važnosti humaniziranja žrtava poredeći različite načine komemoriranja. Povezivanje Jasenovca i Trnopolja u okviru ovogodišnjeg programa, kako je istaknuto na događaju, dodatno je otvorilo prostor za razmišljanje o kontinuitetima nasilja, ideologijama koje opstaju kroz vrijeme i važnosti regionalne kulture sjećanja.
“Noć u Trnopolju“ zaključena je panel diskusijom na kojoj su govorili istraživači Mersiha Jaskić i Jasmin Medić. Osnovo pitanje bilo je memorijalizacija i sjećanje na žrtve. Od preko 40 spomen-obilježja za žrtve Prijedora, svi se nalaze u povratničkim zajednicama ili u kompleksima džamija i drugim prostorima u vlasništvu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini (BiH). U gradu Prijedoru, niti jednog.
Medić je istakao kako smatra da je ulazak poslijeratnih prijedorskih aktivista u politiku, i čekanje na podršku iz institucija iz Federacije BiH, glavni razlog zastoja u ovom procesu, nekada najorganizovanije bošnjačke povratničke zajednice u BiH. Kako doći do trenutka da se, između ostalih, i spomenik za 102 ubijene djece Prijedora podigne u tom gradu, i dalje ostaje pitanje bez odgovora. U znak sjećanja na ubijenu djecu Prijedora, na sinoćnjem događaju je prikazana umjetnička instalacija Anite Karabašić pod nazivom “Nema nikog da ga bere”.
Obilježavanju 14. “Noći u Trnopolju“ prisustvovali su i učesnici “Antifašističkog kampa” koji je okupio mlade iz BiH, Srbije, Hrvatske, Slovenije i Poljske. Cilj kampa je obrazovanje i umrežavanje mladih aktivista zainteresovanih za borbu protiv fašizma i historijskog revizionizma.
“Noć u Trnopolju“ organizuje Centar za mlade KVART iz Prijedora, u saradnji s Fondacijom Friedrich Ebert, Fondacijom za izgradnju kulture sjećanja iz Prijedor i organizacijom Pro Peace. Fokus događaja je stavljen na edukaciju, umjetnost, dijalog i aktivno suočavanje s prošlošću.
Logor “Trnopolje” funkcionisao je najmanje od 26. maja 1992. do kraja septembra 1992. godine, iako su neki zatočenici ostali i duže. U jednom trenutku je u logoru bilo približno 8.000 zarobljenika. Prema izvještajima Crvenog krsta, koji su se u Haagu koristili tokom sudskih procesa za ratne zločine počinjene u BiH, od 30. septembra 1992. kroz logor u Trnopolju prošlo je 23.000 ljudi. “Trnopolje“ je, uz Omarsku i Keraterm, bio jedan od logora koje su srpske vlasti osnovale u Prijedoru 1992. godine. U Prijedoru je od 1992. do 1995., tokom projekta stvaranja entički homogene teritorije koje su provodile srpske vlasti, u masovnim zločinima nad Bošnjacima i Hrvatima ubijeno više od 3.000 civila.