DORA LEVAČIĆ
Željka Markić, istaknuta figura ekstremne desnice koja je posljednjih godina utihnula, najavila je novu inicijativu koju je formirala povodom odluke Ustavnog suda da istospolne obitelji mogu udomljavati djecu. Markić i njezina još neimenovana inicijativa zgroženi su odlukom suda koju vide kao nedemokratsku i silom nametnutu narodu koji je na referendumu 2013. iskazao svoje viđenje braka. Markić je najavila korištenje svih pravnih mogućnosti koje su im na raspolaganju kako bi zaštitili demokratska prava i interese djece. I Nino Raspudić dao je svoj obol najavljenoj borbi kolumnom u kojoj je nanizao izjave poput one da su “LGBT aktivisti za homoseksualce ono što je bila komunistička partija za radnike“ i pohvalio Domenica Dolcea (iz dvojca Dolce&Gabanna) koji se “usudio reći“ da homoseksualci ne bi trebali usvajati djecu. Raspudić smatra da je sada, kada su aktivisti prevršili svaku mjeru i počeli zahtijevati više od temeljnih ljudskih prava, potpuno jasno da je referendum iz 2013. bio “jedini način da se spriječi vršenje dubinskih antropoloških i društvenih eksperimenata” i zaključio da sve miriše na novi referendum.
Vice Batarelo, čelnik udruge Vigilare, također istaknuti borac za demokraciju i djecu, u nevjerici zbog odluke suda poručio je da smo djecu pretvorili u pokusne kuniće socijalnih eksperimenata i oduzeli im toplinu koju može pružiti samo obitelj sastavljena od mame i tate. Još uoči referenduma o braku Batarelo je izjavio da “istraživanja pokazuju” da je situacija bolja za djecu tamo gdje je majka prisutna, jer “djeci majčina prisutnost u toplini doma neizmjerno znači“. Batarelo nije dao referencu na istraživanja koja su utvrdila vezu između spola roditelja i stupnja topline doma, ali zasad malobrojna znanstvena istraživanja o razvoju djece istospolnih parova ne podupiru takve tvrdnje.
Najčešće bojazni i predrasude onih koji se protive tome da istospolni parovi usvajaju djecu su prijenos seksualne orijentacije s roditelja na djecu, negativan utjecaj takve strukture obitelji na razvoj djece i negativan učinak predrasuda okoline. Slagali se s njima ili ne, znanstvenici koriste ta negativna očekivanja kao istraživačka pitanja kako bi provjerili njihovu istinitost. Rezultati istraživanja uglavnom pokazuju da su ti strahovi neutemeljeni: djeca istospolnih roditelja/staratelja razvijaju se jednako uspješno kao i djeca heteroseksualnih roditelja, a homoseksualne osobe podjednako su sposobne za roditeljske uloge kao i heteroseksualne. Kvaliteta odnosa među roditeljima i prema djeci, kao i karakteristike okruženja (poput zakona i politika koji se tiču obitelji) važniji su faktori koji utječu na funkcionalnost obitelji i razvoj djece od same strukture obitelji. Većina istraživanja potvrđuje i da seksualna orijentacija roditelja nema značajan utjecaj na seksualnu orijentaciju usvojene djece. Jedina bojazan koja se pokazala donekle opravdanom jest povremeno susretanje ispitanika s predrasudama okoline. Unatoč tim neugodnim iskustvima, djeca istospolnih roditelja/staratelja općenito pokazuju slične rezultate kao i djeca heteroseksualnih roditelja u pogledu emocionalnog, obrazovnog i socijalnog aspekta razvoja. Ukratko, znanstveno je dokazano da je pozicija koju zastupaju Batarelo, Markić i Raspudić jedino što može naštetiti djeci istospolnih partnera.
Izvor: Bilten