Natalitet u Bosni i Hercegovini je u stalnom padu, iz godine u godinu sve manji je broj novorođenčadi.
U 2017. godini, prema podacima Agencije za statistiku BiH, broj novorođenčadi je bio 30.200. No, 2023. godine taj broj se smanjio za više od pet hiljada. Rođeno je ukupno 24.938 beba.
Udruženje “Baby Steps” odlučilo se za nimalo jednostavno istraživanje – “Zašto ne rađam djecu”. Cilj je da se otkriju ključni faktori koji utiču na odluke o rađanju djece odnosno o tome zašto žene se ne odlučuju na potomstvo. Neki od razloga su i navedeni u pozivu na učešće u istraživanju koje tretira društveni pritisak, finansije, neplodnost, gubitak trudnoće, karijeru, zdravlje kao i mnoge druge razloge.
Pad nataliteta u Bosni i Hercegovini posljednjih decenija postaje sve izraženiji problem, sa značajnim demografskim, ekonomskim i društvenim implikacijama, ističe predsjednica Udruženja “Baby Steps”, Amila Tatarević.
Takođe navodi da pronatalitetna politika u Bosni i Hercegovini trenutno je ograničena na porodiljske naknade.
“To, iako je značajno, ne pokriva širok spektar faktora koji utiču na odluke o proširenju porodice. Osim toga, nedovoljno je prilagođena stvarnim potrebama građana, posebno žena, koje su ključni subjekti ovih politika. istraživanje “Zašto (ne) rađam?” je prvo pionirsko istraživanje u BiH fokusirano na stavove žena o roditeljstvu, izazovima vezanim za trudnoću i porođaj, te utjecaju životnih okolnosti na odluke o proširenju porodice. Želimo čuti glas žena i njihova iskustva iz prve ruke –od porođajnih trauma, balansiranja radnih obaveza i majčinstva do izazova svakodnevnog života”, ističe Tatarević.
Amila Tatarević
Ovo pitanje nije nikada istraženo u Bosni i Hercegovini, a neophodno je čuti stavove žena bez kojeg je nemoguće definisati buduće pronatalitetne politike. Projekat finansira Federalno ministarstvo rada i socijalne politike.
“Istraživanjem želimo ukazati na zanemarene aspekte, kao što su radni odnosi, prava žena na rad, mogućnost balansiranja karijere i porodičnog života, te psihološka i fizička iskustva tokom trudnoće i porođaja. Na primjer, radni odnosi, poput prava na fleksibilno radno vrijeme, zaštite trudnica na poslu, te mogućnost napredovanja u karijeri, igraju važnu ulogu. Takođe iskustva žena u porodilištima, često opisana kao traumatična, imaju značajan uticaj. Žene nerijetko ističu kako ih loša iskustva odvrate od daljih trudnoća, govoreći – ‘Više se u tu klaonicu ne vračam’. Cilj istraživanja je pokazati da pronatalitetne politike mogu i moraju biti šire od trenutnih okvira, adresirajući pitanja kao što su kvalitet zdravstvene zaštite, radni uslovi, podrška porodicama u kućnom i radnom okruženju, te psihosocijalna podrška”, poručuje Tataravić.
Juče je održana prva fokus grupa u prostorijama Udruženja Mreža za izgradnju mira, na kojem su žene iznosile svoja iskustva i stavove o tome šta je neophodno poboljšati kako bi porodilje bile u boljem položaju. U narednom periodu biće održano još ovakvih događaja kao i intervjua kako bi imali i kvalitativni dio uz anketu
Prisustvo partnera pri porođaju, bolji odnos medicinskog osoblja prema ženama, mogućnost da majke budu uz dijete ukoliko pri nekim komplikacijama mora biti prebačeno na drugi odjel, samo su neke od svari koje je neophodno mijenjati. Naša porodilišta moraju voditi brigu ne samo o djetetu nego i o majci.
Kada se uporedi odnos prema porodiljama u mnogim evropskim zemljama, Bosna i Hecegovina u svemu zaostaje. Bosanskohercegovački političari se pretežno pronatalitetnim politikama bave u vrijeme izborne kampanje, daju mnoga obećanja koja nikada ne ispune. A za to vrijeme natalitet je u konstantnom padu, a BiH polako ali sigurno postaje zemlja staraca.
M.P.