Asocijacija trans novinara/ki izdala vodič o izvještavanju o trans osobama

Grupa transrodnih novinara/ki pokrenula je globalnu asocijaciju za rješavanje problema oko pokrivanja trans prava i promociju raznolikosti u redakcijama. Asocijacija postoji oko godinu dana, počelo je sa djelovanjem kao Facebook pa Slack grupa, a već broji oko 100 članova/ica, trenutno najviše iz Kanade i Ujedinjenog Kraljevstva.

„Asocijacija trans novinara/ki postoji da podrži i pruži profesionalnu pomoć trans novinarima/kama u njihovim karijerama kroz podršku u zajednici, pružajući smjernice redakcijama za preciznije izvještavanje o trans zajednicama i pomažu poslodavcima da njihova radna mjesta budu prijateljska prema trans osobama.“ – navode na svom Twitter nalogu. 

Članstvo u Asocijaciji trans novinara/ki je besplatno, a više o organizaciji same asocijacije možete pronaći na njihovoj web stranici.

Ono što je interesantno spomenuti u kontekstu ove asocijacije jeste činjenica da su izdali vodič za poboljšanje izvještavanja o pravima i životima trans osoba. 

U uvodu u vodič, navode da su posljednjih godina prava, problemi i život trans osoba postali hipervidljivi u medijima, da su prenošene razne lične priče, ali da veliki dio tog medijskog sadržaja nisu pokrenule osobe kojih su se te priče naviše ticale, trans zajednicu. Zbog toga je osnivanje jedne ovakve asocijacije, koja okuplja novinare/ke koji su trans osobe vrlo važna, jer se kroz asocijaciju osnažuju i preuzimaju više izvještavanje o trans temama.

„Mediji snose veliku odgovornost kada je u pitanju osiguravanje tačnih i provjerenih informacija o trans zajednici. Većina primarnih izvora informacija za građane/ke o trans temama u javnosti vjerovatno su mediji (samo oko četvrtine osoba u Sjedinjenim Državama, na primjer, ima bliskog prijatelja/icu ili člana/icu porodice koji je autovana kao trans), što znači da medijska pokrivenost loše prezentuje trans osobe, kreirajući pogrešnu sliku o njima. Stoga je neophodno da medijske kuće počnu ispravno izvještavati o ovoj temi.“ – navode u uvodu priručnika.

Ovaj vodič može utjecati na poboljšanje medijskog izvještavanja. Vodič Asocijacije trans novinara/ki je alat koji novinari/ke, urednici/e mogu koristiti da započnu s poboljšanjem pokrivenosti prava trans osoba. Daje uvid u odgovarajući jezik, uobičajene nedostatke i korake koje novinari/ke mogu poduzeti kako bi im se izvještavanje poboljšalo. Iako ovaj vodič pruža snažan temelj za pokrivanje trans zajednica sa uključenom osjetljivošću i pažnjom, važno je znati da ni ovaj priručnik ne može pokriti sve trans osobe, budući da je trans zajednica nevjerojatno raznolika. „Jezik koji neke trans osobe koriste kako bi opisale sebe i svoje zajednice može se razlikovati od dijelova ovog vodiča ili čak biti u suprotnosti sa njima. Dobro izvještavanje o trans zajednicama zahtijeva više nijansi i brige, a ovaj je vodič samo polazna osnova.“

Historijski gledano, novinari/ke stvaraju profesionalne klubove za sebe kako bi povećali industrijske standarde, poput nezavisnosti i tačnosti, te borbe za radnička, novinarska, prava. Jedan takav primjer u SAD-u jeste organizacija NewsGuild, koja seže još iz 1933. godine, a pomaže upravo kod poboljšanja profesionalnog izvještavanja medija u SAD-u. Udruženja medija su sprisutna u svim državama svijeta, pa tako i Zapadnog Balkana i ona se upravo bore za prava novinara/ki, te rade na poboljšanju profesionalnog i etičkog izvještavanja. S druge strane, postojanje podgrupa unutar udruženja, ili kreiranje novih koje bi se fokusirale na određene, specifične teme i osobe unutar redakcija, u našem regionu nije toliko izraženo. 

Kada govorimo o Zapadnoj Evropi i Sjevernoj Americi, slučaj je ipak malo drukčiji. “U novije vrijeme došlo je do širenja specifičnih grupa”, kaže profesor novinarstva sa Univerziteta Boston Christopher Daly, koji je napisao knjigu Covering America: Narative History of Nation’s Journalism. „Ljudi su organizovani po temama ili identitetu kako bi pokušali unaprijediti svoja prava. Novinarstvo je veliki šator sa puno ljudi koji rade različite stvari. Ponekad žele razgovarati sa svojim bliskim predstavnicima/ama, bilo po temi ili identitetu ili geografiji.”

Neke od smjernica koje su navedene u ovom priručniku, a koje svakako mogu biti korisne i medijima na Balkanu su: 

  • Kada izvještavate o trans osobama uključite direktno njihove izjave.
  • Kako biste podigli vidlwjivost trans osoba, uzimajte njihove izjave i kada ne izvještavate direktno o njihovim životima. Trans osobe su često i eksperti/ce u različitim oblastima i uključivanje u druge teme doprinosi inkluziji u društvo.
  • Nemojte identifikovati nekoga kao trans osobu, osim ako to nije relevantno.
  • Ne pravite veliku stvar oko nečije lične zamjenice. Kada novinari/ke pišu o cis osobama, nikada ne objašnjavaju zamjenicu koju koriste za tu osobu. Isto tako izvještavajte i o trans osobama, kroz poštovanje i korištenje one zamjenice koju vam je osoba rekla da joj se obraćate. 
  • Nemojte pretpostavljati nečiji rodni identitet ili ličnu zamjenicu u kojoj se obraćate. Pitajte osobu sa kojom razgovarate u kom rodu želi da joj se obraćate.
  • Izbjegavajte da fokus priče bude na fizičkom izgledu.
  • Nemojte koristiti niti tražiti od trans sagovornika/ca da vam daju ili pokazuju fotografije prije i poslije.

Izvještavanje o marginalizovanim grupama često zna izostaviti osjetljivost i specifičnost života tih osoba, zaboravljajući uključiti kontekst i pozadinu života, recimo trans osoba. Površnost izvještavanja šalje drugačiju sliku o životu i potrebama marginalizovanih, često diskriminisanih, grupa u društvu. Zbog toga je odgovornost medija da budu što više upućeni u temu o kojoj izvještavaju. Te da nikada ne zaborave da kada izvještavaju o bilo kojoj grupi ljudi, pa tako i o LGBTIQ osobama, ili još specifičnije, trans osobama, da izvještavaju o ljudskim bićima koji mogu imati negativne posljedice u svakodnevnom životu zbog lošeg izvještavanja. 

Lejla Huremović za Balkansmedia.org

Ostavite komentar

unesite broj *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.