Iskustva Ljiljane Vukelić tokom učešća na američkom programu globalnog mentorskog partnerstva za žene preduzetnice

Koliko je važno ekonomsko osnaživanje žena govori i jednomjesečni program osnaživanja žena koji je u SAD-u okupio veliki broj žena preduzetnica iz cijelog svijeta. Program pod nazivom “The Fortune – US Department of State Global Women’s Mentoring Partnership” je javno – privatno partnerstvo između organizacija kao što su Fortune Most Powerful Women, State Department-a i Vital Voices (vitalni glasovi) a služi u svrhu povezivanja i osnaživanja preduzetnica širom svijeta. Program je zamišljen da okupi najostvarenije američke liderke, te da kroz mentorstvo unaprijede biznise i liderske sposobnosti internacionalnih preduzetnica (profesionalki). Sveobuhvatni program je podrazumijevao da učesnice imaju intenzivne treninge, učestvuju u panel diskusijama i networking eventima, te dobiju mogućnost rada sa ženama na najvišim rukovodećim pozicijama kao mentorima i timom ljudi koji rade za te kompanije. Tako se program bazirao na ispunjavanje nekoliko ciljeva zacrtanih od strane organizacije “Vital Voices” u SAD-u poznatije kao inicijative koja okuplja i ulaze u žene koje imaju glas, a najznačajniji cilj je bio da osnaži žene liderke, te da ih obuče kritičnim liderskim i biznis sposobnostima, kako bi one to dalje mogle da implementiraju u svojim zajednicama.

Na našu veliku radost priliku da se predstavi na programu osnaživanja žena i umrežavanju sa drugim preduzetnicama imala je Ljiljana Vukelić, koja je ujedno bila i jedina žena sa naših prostora na ovom programu. Ljiljana je izvršna direktorica kompanije Prijedorčanka iz Prijedora i veoma uspješna poslovna žena. Uzevši u obzir činjenicu da je svoje diplome stekla tokom studija u Austriji, Španiji i Britaniji i da se odlučila vratiti u svoju zemlju da primjeni naučeno, veoma je pohvalna i činjenica da je nastavila da se odaziva velikom broju programa koji su povezani sa inostranim zemljama i da u tom maniru donosi nova znanja, iskustva, sklapa nove veze i prati svjetske trendove, čiji primjeri mogu biti značajni za ekonomiju i poslovno okruženje naše male zemlje.

Za Ljiljanu bi se moglo reći da prepreke ne postoje i da se sa svakom nosi veoma hrabro, a iskustva koja donosi u svoju zemlju su veoma značajna. Ljiljanu je u potpunosti podržala Ambasada SAD u BiH, koja ju je i nominovala za ovaj prestižni program finansiran od strane State Departmenta.

Sastanci radne grupe

Razgovor sa našom sagovornicom prenosimo u nastavku.

 – Prvo želimo da Vas pitamo kakvi su Vaši utisci tokom boravka u SAD-u. Šta je ono najvažnije što ste naučili u proteklih mjesec dana i šta će od stečenih vještina moći primijeniti u daljem profesionalnom razvoju?

Veoma je teško opisati sve proživljeno na ovom programu. Kao prvo neizmjerno sam zahvalna Američkoj ambasadi koja me je nominovala i dala mi šansu da budem učesnica ovog prestižnog programa, koji sljedeće godine slavi 15. rođendan. Moram da priznam da još uvijek sumiram utiske, i da je poprilično teško vratiti se u našu svakodnevnicu. Program je bio izuzetno intenzivan i trebaće mi vremena da počnem sa primjenjivanjem, ali i prilagođavanjem svega naučenog našem tržištu.

Naš boravak u SAD-u je bio u potpunosti isplaniran i posvećen učesnicama, tako da smo se osjećale vrlo posebne, iako duboko u sebi smo se pitale da li mi to i zaslužujemo. Konstantno preispitivanje o svojim vrijednostima je nešto sto je jako simptomatično za žene, i svojski ću se potruditi da upravo to izbacim iz sebe, ali i iz ostalih žena sa kojima budem imala dodira. Mi žene svakako već mnogo radimo, statistika pokazuje i do 30% više od muškaraca na istim pozicijama, sad moramo naučiti da vjerujemo u sebe, i da ne trošimo svoju energiju u bespotrebnim ‘SUPER’ analiziranjima. Krajnje je vrijeme da naučimo da same sebe bolje ispromovišemo, da se udružujemo i podržavamo, ali i da smo na ‘radaru’ te da idemo za onim sto želimo. Kada jasno znamo šta želimo, i sebi postavimo jasne ciljeve,onda možemo i znati putanju kojom se moramo kretati.

Ljiljana Vukelić

Svima nama je jasna činjenica da se u SAD-u jako puno radi, ali tek odlaskom u mentorsku kompaniju mi je bilo jasno koliko je to “jako puno”. Ono što sam naučila kroz set sastanaka kojim sam prisustvovala je visok novo poštovanja tuđeg vremena, pripremljenost za svaki sastanak, i pažnja koju ti ljudi na tako visokim pozicijama dodijele. Naravno velike mogućnosti se mogu iznjedriti iz svakog networking-a pa smatram da ću to uzeti kao jednu od najvećih lekcija iz ovog programa, kao i to da zaista svi možemo sa svojim malim doprinosima napraviti razliku u svom okruženju.

Kultura i vrijednosti svake institucije definišu kakve ljude privlačite, prema tome smatram da ću se tome jako puno posvetiti u mjesecima koji dolaze.

 – S obzirom da je ovaj jednomjesečni trening okupio devetnaest žena preduzetnica širom svijeta, da li ste zadovoljni ostvarenim kontaktima, razmijenjenim iskustvima i da li postoje šanse da sa nekom od učesnica ostvarite saradnju ili neki zajednički projekat u budućnosti?

Sa ovim pitanjem ste se dotakli još jedne značajne lekcije koju nosim sa ovog programa, a to je sestrinstvo koje se stvorilo između nas. Kada se osjećate sigurno sa svim svojim brigama, i kada odlučite da se iskreno otvorite radi svog daljeg rasta, onda se stvaraju krugovi povjerenja koji pređu u iskrena prijateljstva. Ovogodišnje učesnice su se, po riječima organizatora, jako brzo povezale i bile jedna drugoj podrška na cijelom putu. Još je teško reći da li ćemo imati priliku poslovno sarađivati, jer smo svi iz različitih branši, ali da ćemo nastaviti pružati podršku u svim budućim poduhvatima, i da ćemo se obilaziti to sigurno. Već imamo uspostavljen sistem komuniciranja i dijeljena svega naučenog, ali i pisanja budućih zajedničkih priča koje će biti motivacija i podstrek drugim ženama, posebno onim koji su na početku svog biznisa. Ja sam već imala priliku na kratko da ugostim jednu od učesnica, te se nadam prvom malo širem okupljanju već u oktobru mjesecu.

 – Tokom programa imali ste svoju mentoricu, da li nam možete prenijeti iskustva tokom tog zajedničkog rada i djelovanja?

Sa mentoricom Triciom Glynn Patrick

Moram da priznam da sam bila izuzetno zahvalna što su me spojili upravo sa Triciom Glynn Patrick, direktoricom i jedinom ženom partnerom u Advent International Corporation, 6. rangiranom fondu privatnog kapitala na svjetskoj listi. Zanimljiva informacija prije samo odlaska je bila da Advent International ima ulaganja i u Bosni i Hercegovini, a to je Adiko Banka.

Mentorski proces je ostavio prostora da razmjenjujemo mišljenja, otvoreno razgovaramo o slabostima i kako da ih prevazilazimo, a samim tim ostavio mogućnost stvaranju novih prijateljstava. Činjenica da smo Tricia i ja približnih godina nam je dala mogućnost na stvaranju jedne veze koja se neće samo bazirati na mentorskim odnosima. Tricia mi je kroz svoju otvorenost pokazala i druge strane medalje uspjeha jedne mlade žene.

Zajedno sa svojim timom, Tricia je uspjela da mi organizuje mnoge sastanke vezane za moje interesne sfere, ali i sve ono što životu u metropolama nosi. Moram da priznam mirovanje i spavanje nisu bile opcije. Od posjeta košarkaških utakmica, preko prestižnih donatorskih večera, koncerata, muzeja, večera u prestižnim Bostonskim restoranima, dnevna posjeta Harvard Business School i mogućnosti prisustvovanja i učešća u diskusiji studije slučaja uživo (HBS Live Case Study), ali i nekim manje glamuroznim događajima kao sto su posjete ugroženim osnovnim školama i jednodnevna volontiranja koja su služila za prizemljenje.

Rad sa mentoricom

Sve ovo su bile večernje aktivnosti, dok sam u toku dana imala priliku prisustva na sastancima Tricinog tima, razvijanju strategija, sastanaka sa potencijalnim klijentima. U jednoj rijeci 365 pristup njihovim dnevnim operacijama. Organizovani su mi sastancima sa vanjskim saradnicima koji su bili direktnije vezane za poslove koje ja obavljam u svojoj kompaniji. Imala sam sreću da je Tricia bila u tom periodu u Bostonu bez puno putovanja te mi se mogla u velikoj mjeri posvetiti, što predstavlja ogromnu privilegiju.

 – Poznate svjetske kompanije poput IBM-a, Johnson and Johnson… pružile su podršku realizaciji programa, da li ste imali priliku posjetiti neke od njih i ako jeste koja kompanija je ostavila poseban utisak na Vas i zašto?

Na žalost zbog jako zbijenog rasporeda nisam imala priliku da posjetim neke od pomenutih kompanija, ali na završnoj večeri koju je organizovao Fortune u čast najmoćnijim ženama „Most Powerful Women“, imali smo priliku da upoznamo i neke od predstavnica tih kompanija, zajedno sa drugim uticajnim ženama, poput Martha Stewart, Suzan Zirinski, Marie Royce, Karen Lynch.

 – Nezamislivo je porediti sistem, poslovnu klimu i prilike koje su namijenjene ženskom preduzetništvu i koje postoje u SAD-u sa našom zemljom, ali opet takvo poređenje nam znači da bismo mogli vidjeti gdje griješimo i kako treba da se borimo. Pa s tim u vezi da li ste dobili neke nove ideje koje biste mogli primijeniti ovdje u svom poslovanju, a koje bi mogle podstaći druge žene da se više uključuju u poslovne poduhvate?

Odlično pitanje. I sami uviđate da je teško ili možda i nezamislivo porediti poslovnu klimu kao i poslovne prilike koje postoje u SAD-u, ali upravo možemo izvući bitne zaključke u čemu mi žene griješimo. Neosporna je činjenica da žene čine 51% globalne populacije, te da su nezaobilazan faktor u svakoj ekonomiji na svijetu. Žene su marljive, vrijedne i odgovorne, ali u mnogim zemljama nisu im date šanse za napredovanje. Mislim da u našoj zemlji to nije tako, čak imamo mnogo organizacija koje nam pomažu da započnemo svoje poslove. Ono šta mi trebamo da naučimo od žena u SAD-u je program mentorstva, da se učimo da tražimo pomoć, od iskusnijih od sebe, da se ne libimo da se istaknemo za ono šta smo napravile, da naučimo da se predstavimo u najboljem svijetlu, da se pojavljujemo na organizovanim druženjima jer nikad ne znamo kad možemo upoznati nekog interesantnog za naše poslove, i da se umrežimo i budemo jedna drugoj podrška. Moja misija po povratku će zasigurno biti da javno podijelim svoju priču, svoje iskustvo u SAD-u, prvenstveno sa mladima koji u velikom broju napuštaju našu zemlju, s jedne strane zbog prilika koje misle da ovdje nemaju, a s druge zbog nesigurnosti koju svakodnevno osjećaju. Ujedno moramo da naučimo da poslovi nisu podijeljeni, ono što ih razdvaja su naša uvjerenja i predrasude sa kojima smo odrastali.

 – Sada kada ste se vratili sa jedne takve edukacije, koja je okupila ipak veliki broj uticajnih žena, kako biste opisali poslovnu ženu u Americi, a kako ovdje u BiH?

Poslovne žene na cijelom svijetu se susreću sa sličnim problemima, balansiranje između uspješnog poslovnog i privatnog života. Ono šta nas razlikuje je predanost poslu i ovo se tiče svih zaposlenih ne samo žena. Zaposleni u Americi svoje poslove gledaju kao način za napredak, učenje i doprinos, prvenstveno sebi lično pa onda tek kompaniji. Kada radite u kompaniji ne smatrate da radite za nekoga, već da radite za sebe i svoju platu. Ljudi svoj opis poslova smatraju normom, a sve preko toga je isticanje i pokazivanje za željom da se napreduje. Žene u Americi su već odavno ostavile predrasude iza sebe i spremne su da se dokažu, a to iziskuje određena odricanja, što smatram da je i kod nas slučaj kod uspješnih poslovnih žena.

 – Kako je počela Vaša poduzetnička priča. Kada se u Vama, pojavila smjelost da zakoračite u svijet biznisa?

Ja sam odrasla u porodici koja se oduvijek bavila privatnim poslovima, i nekao kada to slušaš od malih nogu, neminovno je da je to dio tebe. Imala sam sreću da moji roditelji nikad nisu pravili razliku između muško/ženskih poslova, i svi smo radili sve. Ljeti smo uvijek imali male zadatke, od kopiranja do slaganja kutija, i na taj način su nas učili da vrednujemo rad. Osnovna rečenica mog oca je bila: “Učila škole ili ne, raditi se mora”. Lično volim izazove, stvaranje dodatne vrijednosti, i promovisanje stvari iza kojih i sama stojim. Imala sam velike privilegije da se školujem u inostranstvu, od 14 godine sam napustila BiH, prvo bila u Salzburgu, potom u Barceloni, nakon čega sam se vratila kući. Moja porodica je kupila akcije u kompaniji u kojoj radim, a moja želja da poslije završenih studija menadžmenta vezanih za PR i komunikacije doprinesem, me usmjerila u kompaniju kojoj je trebalo novo lice. Dugo sam se bavila PR-om i marketingom, i zajedno sa timom ljudi dizala iz pepela kompaniju koja je imala toliko toga da ponudi. Zbog dugogodišnjeg boravka u inostranstvu, moja želja da pokažemo šta mi sve dobro imamo me usmjerila u kreiranje brenda Gazdina rakija, kako bi najbolje spojili tradiciju i 21. vijeku u kojem živimo. Sve ostalo je strast i požrtvovan rad, kao i želja za učenjem i rastom.

Samim tim što sam pokazivala veliku pripadnost ka firmi uz mnoštvo novih ideja koje sam imala Upravni odbor je odlučio da mi da šansu te sam imenovana za izvršnog direktora, funkciju koju i danas obavljam. Ujedno, u jednom trenutku sam osjetila zasićenost, pa zamolila firmu da me podrži u daljem školovanju, te sam završila MBA studije u Londonu, sa semestrom u Sao Paolu, koje su mi neizmjerno pomogle kao lideru.

 – Za kraj nakon ovih izvanrednih i motivirajućih odgovora želimo da Vas pitamo šta biste poručili ženama preduzetnicama u našoj zemlji?

Moja osnovna poruka bi bila, nikada ne odustajte od sebe i od onoga što nosite u sebi. Iskrenost i autentičnost se na cijelom svijetu cijene. Jedna poznata izreka je: “ko želi nađe način, ko ne želi nađe razlog“. Postoji puno prilika, budite spremni prepoznati ih i iskoristiti ih. I vjerujte da najviše učite iz grešaka, prema tome ne dozvolite da vas strah od greške zaustavi na vašem putu. Prenosim rečenicu sa kojom se Diane Von Furstenburg oprostila od nas u Americi: “nema glupog posla, možda samo glupih ljudi”, a ja bih dodala koji te poslove ne iskoriste u svoju korist.

Kod Diane Von Furstenburg

Ostavite komentar

unesite broj *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.