U mojoj tradicionalnoj porodici vrata otvara ljubav!

Digla se prašina, odjednom smo dobili ključan problem, nismo više imali ni društvenih niti ličnih problema nego samo jednu temu za okupaciju mozgova. Šutili smo, mišljenja nismo iznosili dok se nije obznanio termin održavanja prve povorke ponosa pa smo odjednom smo svi postali intelektualci i moralisti pa se tako i ja javi.

Tako i ja rekoh da sam uvijek na strani ljudskih prava jer neko ko je aktivista za iste ne pravi razliku među njima, pe znam da i jedni i drugi i treći, četvrti…imaju Ustavom zagarantovano pravo na slobodno, mirno i najavljeno okupljanje. Eto nekako mi nije jasno zašto samoprozvani tradicionalisti nisu svoje vrijednosti širili svakodnevno jer kako oni ne vide da su prvi diskriminisani, ne vidim ni ja nikakva ograničenja za njih ,ali prije najave „Povorke ponosa“ nisam primijetila ni šetnje niti bilo kakav vid širenja po njihovom mišljenju, pravih vrijednosti. Podržah ja tako povorku, podržah ja tako svoje prijatelje, dobre ljude koji su ustali i bore se za sebe ali nakon što je druga skupina najavila svoje proteste protiv prvonajavljenih nastade moje blago razočarenje.

Moja porodica jeste tradicionalna, odgojena sam i odrasla u takvoj. Imam tu sreću da imam majku, oca, brata, snahu, okružena sam ljubavlju, razumijevanjem, poštovanjem te se također ponekad i posvađamo i trenutačno ne razumijemo ali za par dana isto zaboravimo i bez obzira na sve jedni na druge uvijek možemo računati. Mi obilazimo i našu širu porodicu, komšije i prijatelje. Domaćini smo. Ja sam neko ko zajedno sa svojom mamom kuha a isto tako kosi dvorište ako to treba. Neko sam ko to također želi nastaviti, želim i da imam djecu i sretnu porodicu. Ne mislim da sam manje tradicionalna ako ih usvojim. Ne dopuštam da mi iko nameće svoje mišljenje o tradicionalnoj porodici te vrijeđa istu.

Vi samoprozvani tradicionalisti od danas nikada ne možete biti neko sličan meni, neko sa kim se ja poistovjećujem jer ja svoju porodicu ne opisujem seksističkim metaforama, ja svoju porodicu shvatam kao ljubav i podršku, ne kao šarafe i matice i „ko tu koga“. Ja se svog djeteta ne bi odrekla ukoliko bi bio/la drugačiji a to ukoliko vi bi razmislite o sopstvenim karakternim osobinama jer to govori samo o vama. Pored toga vidim da se pojavljuje pogrešno shvatanje porodice i vrijeđa isto, generalizacijom drugačijih primjera dolazi do toga da je ustvari tradicionalna porodica ona kontraverzna i ne prihvata se tolerancija prema istoj. U mojoj tradicionalnoj porodici žena je ravnopravna, kuhamo, čistimo i peglamo i mi, ali i muški članovi naše porodice i svi to rade zato što to žele a ne zato što moraju.

Shvatanja su različita, ne očekujmo toleranciju ako mislimo da treba da postoji samo sa jedne strane. U moje ime ne definišite tradicionalnu porodicu kako vi želite i nemojte istu da vrijeđate. Ja sam svoje prijatelje podržala jer sam čovjek i smatram da je ljubav pokretač svega a ne mržnja i ako vi mislite da zbog toga iskačem iz kalupa djeteta tradicionalne porodice, mislite, ali mi to ne namećite jer ni ja baš ne mislim da su ključ i brava članovi porodice.

Piše: Aldina Durić

Ostavite komentar

unesite broj *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.