Seksualno uznemiravanje na poslu

Jedan od glavnih uzroka seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu je tolerantan stav menadžmenta prema takvom ponašanju.

Seksualno uznemiravanje svakako nije nova pojava, ali stav društva prema problemu čini ovu temu (da li?) i dalje tabuom. Najčešći oblik seksualnog uznemiravanja su nepoželjno dodirivanje, tapšanje ili bilo koji drugi slični fizički kontakti izjave o tijelu ili izgledu (kada su takve izjave izvan uobičajene ljubaznosti); “masne” šale; bilo kakve vulgarne izjave, naznake ili akcije seksualnog sadržaja koje su neugodne i uvredljive (nažalost, verbalno uznemiravanje je vrlo česta pojava, ali malo ljudi ih prepoznaje kao pravo seksualno uznemiravanje).

Jedna od vrsta seksualnog uznemiravanja je neprijateljsko okruženje, tj. spolna diskriminacija. Određivanje situacije nasilja na radnom mjestu treba posmatrati iz perspektive žrtve seksualnog uznemiravanja, tj. “razumne žene”, jer muškarci i žene imaju različite perspektive o seksualno usmjerenom ponašanju. Kada žene kažu “ne” u obliku koji smatraju da je pošten i prihvatljiv svojim kolegama, muškarci to smatraju koketiranjem!!!

Kada žena razgovara s muškarcem, ona može jednostavno biti – pristojna. Ipak, on vjeruje da je koketna. Ako izrazi oštro negativan stav, onda je smatra drskom i bezobraznom.

Zapravo, od djetinjstva su je učili da ne govori oštro, pa je ova situacija vrlo nepovoljna za nju.

Dakle, kada se žene ponašaju onako kako su ih učili od djetinjstva, optužuju ih da “izazivaju” muškarce. Naprotiv, ako se ponašaju oštro i agresivno, kritiziraju ih zbog neprofesionalnog ponašanja.

Takvo proganjanje se temelji na neravnoteži moći. Ne ovisi o njenom izgledu ili ponašanju, već o njemu. Ako zakon postoji, svako mora biti odgovoran za svoje ponašanje. Odlučio je prekršiti normalne standarde pristojnosti i čovječnosti. On je odgovoran. Odabrao je zloupotrebu moći. To je njegova krivnja, a ne njena.

Rodno uvjetovano nasilje i diskriminacija nespojivi su s dostojanstvom i vrijednošću ljudskog života. Nijedno društvo ne može se smatrati civiliziranim, ako ne poštuje prava stanovništva.

Zamislite da lopov iz vaše otvorene torbe izvuče novčanik i bude uhvaćen – on bi bio osuđen za krađu vaše imovine. Bili biste ogorčeni zbog svog nemara, ali ne biste bili optuženi za provokaciju skitnice. Međutim, ako se uznemiravanje odnosi na ženu, nju se optužuje za navodnu provokaciju. Jasno je da taj dvostruki standard iznova i iznova zahtijeva promišljanje, sve dok javno mišljenje ne počne smatrati seksualno uznemiravanje onim što jest – nasilje nad ženama!

Kako se zaštititi?

Psihološke studije pokazuju da, ovisno o situaciji i ponašanju zlostavljača, žene mogu koristiti različita sredstva zaštite. To može biti pokušaj izbjegavanja susreta s agresorom, razgovor o problemu sa prijateljima, rođacima ili kolegama, kao i otvoreni razgovor s krivcem, ali i službena žalba.

Najčešće, žrtve pokušavaju jednostavno izbjeći svog počinitelja zbog straha od odmazde ili gubitka posla. Studije također pokazuju da vjerojatnost spolnog uznemiravanja izravno ovisi o politici tvrtke i njenom odnosu prema takvom ponašanju. Važan činilac je i kako će se krivac kazniti i kako će uprava odgovoriti na takve pritužbe!

Ako sama žrtva savršeno dobro zna da je postala predmet uznemiravanja, drugi ljudi ne mogu odmah shvatiti situaciju i na nju adekvatno odgovoriti.

Glavna stvar je da zaposlenik treba osjećati podršku i biti siguran da će biti pravilno shvaćen i zaštićen od moguće osvete nasilnika i njemu sličnih.

Dužni smo učiniti radna mjesta sigurnim okruženjem koje će promicati dostojanstvo i prihvaćanje. Pravo na pristojne radne uvjete je neotuđivo pravo svakoga.

Jer to nije vaša krivica. Zakon je prekršio vaš zlostavljač, a ne vi.

Piše: Amna Dervišagić

Ostavite komentar

unesite broj *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.