Kada ljudi zamišljaju život debelih žena, najčešće misle da se njihov životi svode na to da se ljudi gade na nas, a mi bježimo od njih i zatrpavamo i liječimo našu tugu i sram hranom…. Naravno, u taj miks upadaju nezaobilazno bindžovanje serija iz dana u dan i neprestano ležanje prekinuto samo za odlazak u WC ili do frižidera.
Ali, Njihova realnost je najčešće drugačija. Njihovi životi su zapravo jako slični vašima, a ponekad su čak i privilegovane.
Da, da, privilegirane!!!!!
Da ne bude zabune, ove privilegije ne uživaju samo debele žene. Njih uživaju takođe i, na primjer, ružne žene koje nisu zgodne ili zavodljive. Sllično, a često i butch žene koje nisu “dovoljno” ženstvene.
Ovo su neke od tih privilegija koje bi trebale da debele žene spoznaju….
– Mogu da gledam sa kolegom/prijateljem nasamo bez da se ta situacija seksualizuje od strane društva, rodbine, itd.
– Ja zauzimam prostor i zato što sam debela ljudi mi ga omogućavaju. Time što sam debela ljudi su neviđeno oprezni oko toga da mi ne bude neprijatno dok na primjer negdje sjedim.
– Nitko nikada nije insinuirao da sam dobila neki posao ili da dobro zarađujem jer sam spavala sa nekim.
– Kad smo kod toga, niko me nikad nije nazvao “kurvom”. Ne postoji konsenzus oko toga šta znači biti kurva, svakako šta god značilo, taj termin podrazumeva određen nivo agresije i mizogenije koju nije nikako prijatno pretrpjeti.
– Dosta ljudi misle da sam pametna, iako im objektivno nikada nisam dala povod za to, ali debelim ženama se u našem društvu upisuje u najmanju ruku emotivna inteligencija i dobrota.
– Znam da se rijetko kome dopadam, samim tim ni ne osjećam presiju da se dopadnem
– Mogu da imam intelektualnu konverzaciju sa muškarcem bez da se ona bespotrebno seksualizuje.
– Gro žena me ne vidi kao pretnju i mogu bez tenzije da blejim sa njihovim partnerima.
– S obzirom na to da me rijetko ko „muva“, ne osjećam se kao hodajuće meso za mušku konzumaciju i objektifikaciju kao mnoge moje kolegice..
– S tim u skladu, kroz svoju debelost ja sam oduzela sposobnost seksualizacije moj tijela posmatraču.
– Drugim riječima, moje salo i meso, i tako dalje, sakriva najčešće seksualizovane djelove tijela kao što su “linija”, struk, jasno izražene grudi, linije vilice, itd.
– Neke žene godinama rade na tome da istaknu svoje tijelo, da njihovo tijelo bude primjećeno, a njihovo se uvijek nameće i to bez napora sa moje strane. Moje tijelo je prosto nezaboravno.
Paradoksalno, iako je moje debelo telo hiper vidljivo, nameće se, zauzima prostor i odskače, istovremeno sam kao debela žena u ovom društvu nevidljiva, jer ne ispunjavam svoje odgovornosti privlačnosti prećutnog društvenog ugovora.
Dakle, nisam Žena. Jako dugo sam patila i borila se protiv toga, ali sam onda shvatila blago slobode koju mi ta nevidljivost omogućava.
Biti Žena u ovom patrijarhalnom društvu može biti samo krajnje pogubno, tako da vremenom postajem sve više zahvalna za slobodu kretanja koje mi moje telo omogućava.
Napisala: Žana Alpeza
