U današnjici često ne susrećemo promociju mladih i perpektivnih lica iz Bosne i Hercegovine. U želji da se to promijeni u nastavku vam predstavljamo djevojku koja svojim ambicijama, trudom, radom i zalaganjem inspiriše na ovakvo nešto i vjeruje da je ostvarenje njenih ciljeva moguće unutar crta koje omeđuju područje države Bosne i Hercegovine. Njeno ime je Amila Husić, dolazi iz Zenice, međutim studentica je završne godine Pravnog fakulteta Univerziteta u Tuzli.
Iako pravni fakultet postoji i u Zenici, ona je odlučila da ipak studira u Tuzli i kako kaže, drago joj je zbog njene odluke prije svega zbog kvalitetnog profesorskog kadra isto tako i zbog tuzlanskog mentaliteta.
Prije svega nešto o sebi te njenim aktivnostima i zalaganjima od početka studiranja reći će nam ona sama.
„Od prve godine studija sam članica Asocijacije studenata PF UNTZ „Legis“ gdje sam prve dvije akademske godine obnašala funkciju predstavnice studenata te uspješnom saradnjom sa profesorima zastupala interese studenata. Na trećoj godini sam postala članica Nadzornog odbora gdje sam pratila rad predstavnika i drugih članova Legis-a, a trenutno, na četvrtoj godini, zamjenica sam predsjednice Legisa.“
Pored toga što je veoma uspješna kao studentica te predstavlja jednog od lidera na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli, Amila se zajedno sa svojim kolegama učesnicima, sasvim opravdano može pohvaliti učešćem i uspjehom na mnogobrojnim takmičenjima:
„Dva puta sam sa svojim timom predstavljala svoj fakultet i univerzitet na takmičenju iz međunarodne trgovačke arbitraže u Beču, „Vis Moot“ o koje je ove godine posebno medijski propraćeno zbog historijskog uspjeha tima Univerziteta u Zenici tj. plasman u polufinale među 387 timova iz čitavog svijeta. Pored toga krajem 2018. učestvovala sam na državnom takmičenju iz Krivičnog procesnog prava gdje smo moj tim i ja ostvarili 1. mjesto, te na regionalnom takmičenju „Futura“ također iz iste oblasti gdje smo osvojili 2.mjesto. Šta su to „Moot Courtovi“? Dakle, to su takmičenja u formi simulacije suđenja. Naime, koncept svakog moot court-a bazira se na hipotetičkom slučaju na osnovu koje se pišu podnesci čija forma varira od tipa takmičenja i pravne oblasti. Na taj način mi ga učimo istraživati, pisati, izražavati se i razmišljati kao pravnici, a ne kao studenti. Pored toga, na tim takmičenjima budu prisutni brojni praktičari i teoretičari te imamo priliku graditi vlastiti krug poznanstava, koji može biti od izuzetnog značaja. Osim toga, uvijek postoji mogućnost dobijanja stipendije koje bi nam omogućile dalje građenje kako u Bosni i Hercegovini tako i u inostranstvu, ali nerijetko i zaposlenje. Također, velika je privilegija i samo upoznavanje sa velikim brojem kolega kako iz naše države tako i šire, gdje se uglavnom susrećem sa istim licima, što naravno ostavlja mogućnost za građenje profesionalne saradnje, ali i prijateljskih odnosa. Smatram da su moot courtovi veoma značajni i zbog prakse koju stičemo jer je nažalost u okviru nastavnih aktivnosti baš i nema. Da sam ja u poziciji da to učinim, uvela bih obaveznu praksu i praktičan rad, te vježbe koje nisu samo auditorne. Sve dok nije tako, ovakva takmičenja su, bez obzira iz koje oblasti, odličan način za naučiti kako biti kvalitetan pravnik. “
Iako je poprilično zadovoljna svojim učešćima i uspjesima na spomenutim takmičenjima postojale su i neke prepreke koje su često otežavale put:
„Pored uobičajenih izazova takmičenja bilo koje vrste, kao što je timski rad, sticanje i primjena novih znanja i vještina, najveća prepreka je bila nedostatak institucionalne podrške, posebno finansijske. Naročito kod „Vis Moot“ takmičenja, odnosno takmičenja iz međunarodne trgovačke arbitraže je ovaj problem bio evidetan. Naime, troškovi učešće kao i svi popratni troškovi su enormno visoki jer se radi o jednom od najprestižnijih ako ne i najprestižnijem međunarodnom takmičenju iz oblasti prava. Ovom prilikom bih naglasila da timovi iz Bosne i Hercegovine su podržani od strane CLDP-a, međutim, kotizacija za takmičenja nije pokrivena niti troškovi takozvanih premoot-ova odnosno predtakmičenja. Iz tih razloga smo morali tražiti donacije, kojih je bilo ali nedovoljno. Iako smo za pohvalu ove godine bili podržani od strane Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta Tuzlanskog kantona, na osnovu te donacije uspjeli pokriti troškove kotizacije Vis moot-a. Za ostale troškove, npr. premoot u Beogradu, smo morali tražiti privatne donacije. Za buduće timove se nadamo da će postojati jača podrška od strane Univerziteta jer sve dok ne postoji institucionalna podrška mi se moramo snalaziti na osnovu privatnih donacija kako bi što kvalitetnije mogli predstaviti naš fakultet i univerzitet.“
Predstavila nam je viziju i plan njenog ostvarenja s’ obzirom da je u veoma bliskoj budućnosti očekuje završetak prvog ciklusa obrazovanja te mladima poručuje:
„U fazi sam pronalaženja pripravničkog staža ali svakako planiram nastaviti obrazovanje na master studij u oblasti međunarodnog javnog prava jer težim ka karijeri u toj oblasti.
Mladima prije svega želim poručiti i da u ovakvom sistemu kakav je sada, daleko od idealnog, trud i rad se, uprkos svemu, uvijek isplati, jer znanje i radne navike niko ne može oduzeti. Smatram da se mladi trebaju mnogo više aktivirati i tražiti prilike kroz vlastiti angažman, jer prilike postoje, a nekad ih sami moramo stvoriti.“