Napisala: Žana Alpeza
Svi smo okusili „Bol“… Dali da se opiremo boli ili da joj dopustimo da bude „Tu“.
Predati ćemo se žaljenjem, očaju, strahu, žalosti, usamljenosti, ili bilo kojem drugom obliku koje „patnja“ poprima.
Hoćemo li je prigrliti?
Možda… ali ćemo tada uuvidjeti neko ćudo predavanja da „duboku patnju“ preobražava u našu unutrašnjost, u naš mir i spokoj.
Kada je naša bol duboka vjerovatno ćemo sojećati ogromni poriv da pobjegnemo od nje, ili nam preostaje da se predamo. Ali hoćemo li je zavarati sa pseudoizlazima kao što su posao, alkohol, droga, bijes, ljutnja, agresija, itd, ali nam se na čaš čini da su nas oslobodile od patnji… O kako je taj osjećaj dobar… nema više patnje, muke…
Jesmo li izišli kao pobjednici… Neeeee… Iistina je da nam se intezitet smanjuje time što je na čas prigrlimo.
Nemojte okretati glavu od „boli i patnje“… Suoči se s njom.
Bol je “ljuštura“ koja slama razara, ali prihvatiti patnju je najgori izgovor. Nastavite se boriti sa njom,osjećajte tugu, žalostite se, osjećajte prestravljenost,što god da je blizu i prisutno.
Suočite se sa boli, sa patnjom… usmjeravajte je na stanje svijesti i otpora.
Ako ne postoji „izlaz“ još uvijek postoji „prolaz“.
