Večeras počinje Dan žalosti. Odlučila država da iskaže solidarnost i saučešće porodicama Adisa i Davora, da eto tako pokažu naši zvaničnici kako misle na one koji ih štite
Pitam se, da li su glumci na daskama toliko loši da su i ovoga puta podbacili ili mi se samo pričinjava?! Gledam svoje pojedine kolege i dobijam nagon za povraćanje. Za cenera od teksta trče u stan majke poginulog sina, oca, supruga, brata. Šta ćete samo pitati, živo me zanima? Kad ste izgubili onu urođenu empatiju i postali hodajući roboti koji se utrkuju ko će gnusniju činjenicu da iznese.
Kako Vas nije sramota pisati o osjećanjima majke, brata, supruge. Šta je tu vijest?
Sjećam se da sam prije nekoliko godina bila ozbiljno bolesna. Gubila sam kontakst sa stvarnošću dok nisam uspjevala da udahnem zrak. Ne znam kako su došla dva policajca, ali znam da mi je jedan od njih brojao do 3 kako bi udahnula zrak, pokušavao održati me budnom, dok je drugi zvao hitnu pomoć. Jednom su mi čak i taksi pozvali jer sam ostala bez kredita, pa nisam mogla pozvati da idem kući, a opet sam bila bolesna.
Adis i Davor su dolazili kada prestravljeni okrenete 122. Kada se posvađate s komšijom ili vas neko premlati. Nije im bilo teško ni da hapse kriminalce, ali državnom sistemu je bilo teško da zaštiti one što rade, da mi spavamo. Oni hapse, tužilaštva puštaju jer tamo rade tečići, dajdžići i ostala mnogobrojna rodbina.
Jeste vijest da su ubijena dva policajca, ali je veća vijest, zašto nema podataka o mogućim ubicama? Gdje su sad ti istraživači iz crne hronike? Na njih čekamo jer mnogo puta novinari saznaju prije policije, a svi znaju ko bi potencijalno mogao biti sumnjiv. Tačno znate ko bi u vašem gradu i iz koje grupice mogao napraviti nešto tako. Uvijek imate više kriminalnih grupa, koje međusobno ne podnose jedna drugu. Zašto ne krenete od njih? Nije Adisa i Davora niko ubio ko se bavi krađom u Srbiji, prostom logikom, mrtvi su od ruku onih koji kradu auta po vašem gradu. Znate vi dobro kako to ide. Imam neki strah, da ponovo iz bolesne ambicije ne budu zaštićeni kriminalci. Poznata je odavno sprega čelnika institucija i kriminalnog miljea u svakom gradu ove zemljice na brdovitom Balkanu.
Šta ćete da kažete svom budućem kolegi čijeg su oca ubili oni koje ste vi puštali da siju strah po gradu? Nećete ništa, opet ćete da šutite i pravdate svoj (ne)rad. Vjerovatno ćete reći kako ubice više nisu u BiH i nisu vam dostupni. To su vam već floskule postale.
Pričat’ ću ja sutra opet u jutarnjem o lošem sistemu koji je odnio još dva života, o državi koju vode čelnici iz kriminalnog miljea, o djeci koja više nikad neće dočekati svoje tate i sinu koji neće osjetiti muški stisak ruke, ponosnog tate, kada uspješno završi akademiju.
A šta ćete Vi učiniti?