Njih 102! Čak 204 male ručice koje vam pružaše da ih uzmete u naručje i pružite zaštitu. Njih 102 je plakalo, neki su tražili mamu, neki flašicu, a neki su s cuclama ubijeni. Da, dobro ste pročitali, ubijeno je STOTİNU DVOJE DJECE od strane tzv. Vojske Republike Srpske. Entiteta u ovoj nakaradnoj državi.
Njih 102 danas bi bili studenti, inženjeri, ljekari, novinari, kćeri, sinovi, roditelji…. Možda bi neko od njih bio vrhunski sportista, pa promovirao Prijedor tamo negdje daleko. Ali, njima nije dopušteno da budu išta, osim žrtve fašističkih članova Vojske Republike Srpske.
Kako je si mogao dići pušku na dijete? Zar ti je vrhunac “herojstva” zločin? Kako spavaš ti koji si ubijao male anđele? Da li te od njih neko pitao: “A kako se ti zoveš?”.
Znaš, pitat će tvoju djecu, unučadi i praunučadi. Kad si pušku digao na djecu, svoju si ubio zajedno s njima. Kako? Kada ih i zemlja pokrije i desetljeća prođu, oni će biti “zločinca koji je ubijao djecu”. İma li veće kazne od te?
Nema monstrume!
Zamisli, da je neko došao i ubio tvoju kćer dok češlja lutkicu! Nisi se sjetio dok si ubijao njenu vršnjakinju! İzlaze li ti klinci pred oči?
Znam ja da si ti monstrum, da ti ne zaslužuješ nikakav život osim onog u samici do kraja života, ali se brinem.
Brinu me ovi fašisti iz tvoga grada koji neće da daju dozvolu izgradnje spomenika u Prijedoru djeci. Brinu me čelnici RS-a, entiteta koji je nikao iz krvi nevinih žrtava koji ne odaju počast žrtvama i time ne učestvuju u provođenju tranzitne pravde. Do kada ćete lagati sebe, svoja pokoljenja? Kako gledate unucima u oci sad, a nečije ste njihovog uzrasta ubijali?
Fašizam nije nestao sve dok imalo u svojim glavama podržavate ideologiju ratnih zločina, dok nemate osjećaj prema žrtvi i njenoj porodici. Sve dok vam se oči ne napune suzama zbog Srebrenice, Prijedora, Zvornika, Tuzle, Sarajeva, Mostara, Konjica …. Sve su to žrtve, nevine i krste se i klanjaju, samo potpis zločinaca je isti.