„Dulce enim entiam nomen est pacis.“
„Slatko je već i ime mir.“
U sigurnosnim rječnicima pod definicijom mira ćete pronaći da je mir „stanje koje podrazumjeva odsustvo rata, stanje bez konflikata“. Vjernik će vam reči da je mir duhovno stanje. Goethe nam je predočio da je najsretniji onaj ko pronađe mir u svojoj kući, Ivo Andrić nas je naučio da su mir i spokojstvo najveće dostojanstvo skromnih i bezimenih ljudi.
Da li je mir stanje ili ljudska potreba? Znamo da su od postanka prvih civilizacija ljudi vodili borbe oko teritorije, hrane, vodili borbe za opstanak. Da li su i oni osjećali gnušanje kao mi sada kada pomislimo na stanje suprotno miru – definirano kao rat? Da li su imali potrebu da umjesto primitivnih borbi postignu neki vid dogovora da bi se smanjila ljudska patnja? Da li su generacije poslije primitivnih ljudi stekle potrebu za mirom jer se ljudska svijest promijenila u smislu da razlikuju dobro od lošeg? Potreba za mirom se može definisati kao društvena potreba čovjeka, odnosno potreba za sigurnošću. Međutim, kako je potreba proizašla iz ljudskog poriva da se podmiri neki stvarni ili umišljeni manjak, te kako same potrebe definiraju čovjeka kao prirodno, društveno i ljudsko biće možemo reči kako je potreba za mirom i prirodna i društvena potreba proizašla kao težnja čovjeka da se osjeća sigurno.
Vratimo se sada na definiciju mira koja navodi da je „Mir stanje koje podrazumjeva odsustvo rata“. Prihvaćena definicija u naučnim literaturama i rječnicima širom svijeta. Čim zamislite odstustvo rata, pred očima vam se stvori slika mira, simbol mira: bijela golubica, čista zelena površina na kojoj nema krhotina granata, nasmijana djeca, zgrade čije fasade ne kriju u sebi gelere. Zamislite idilično stanje. Zamislite ustvari ono što vi želite za sebe. Upravo se tu stanje mira preklapa sa potrebom za mirom. Svako ljudsko biće, koliko ima potrebu za vodom, hranom i odjećom ima potrebu da se osjeća sigurno, zaštićeno. Da mu život nije ugrožen… Ugrožen stanjem koje zovemo rat.
„Slatko je već i ime mir“ – je latinska poslovica koja mi je dala inspiraciju za kratko promišljanje o razlici potrebe za mirom i mira kao stanja koje podrazumjeva odsustvo rata. Mir nije samo potreba, nije samo stanje, puno je veće od toga. Mir je stil života. Ugledajmo se na humanitarne radnike , na volontere i pripadnike mirovnih misija, na djecu koja ne znaju da čine loše. Svima im je osmijeh na licu. Zadovoljni su sobom. Kušali su slatko. Slatki mir i zadovoljstvo koje on nosi kada se radi u njegovo ime… Zato nema vam je svima sladak mir!
Autorica: Lejla Ivazović, apsolventica Fakulteta političkih nauka
