Od svih crvenih tepiha kojim nisi hodao, najviše ćeš faliti onome već davno spremljenom za tvoju sobu.
Ustvari kupili su dva, onaj zeleni s onim trakama za aute i jedan neutralni.
Jer, nisu znali koji će ti više odgovarati.
Od svih napisanih i pročitanih pisama koje su napisali, najviše ćeš faliti onome unaprijed napisanom za tvoj prvi rođendan.
A, ti.
Par mjeseci tu i ode.
A toliko te igrački, pudinga i poklona čekalo. I na tepihu, licu i na pismu.
Došao kao otisak života, a ostao kao trag na pismu i otisak nečijeg prsta.
Koje li životne igre i zajebane stvarnosti.
Nema te.
A, za ono kratko što si bio- hvala ti.
Kažu da im nisi bio suđen, a u tebi su vidjeli sve. I alarm da im budeš, da im ometaš tišinu, da ih natjeraš da se udebljaju isprobavajući sva ona jela koja su uvijek i brzinom svjetlosti prelistavali u meniju u svim restoranima u kojima su slavili ljubav. Obećanu jedno drugom do kraja života.
Nema te da ih učiš dvadeset i kusur sati da budu sve ono što jesu i što im nikad nije palo na pamet da budu ili će biti- mehaničari, stomatolozi, sobarice, kuhari, električari, pjevači, plesači, čitači bajki, doktori, pravnici, učitelji, savjetnici i što sve ne.
Nema te da ih pobijediš u trci na koljenima po onom već kupljenom tepihu, da pobijediš u igri u kojoj se bira najbolja osoba koja će na najbolje mjesto sakriti neku igračku koji ni najbolji CSI stručnjak ne bi pronašao. Da mirišeš na sve ijednu tvornicu vlažnih maramica, krema za lice i neutralnih šampona za kosu.
A, sve su to planirali imati.
I s tobom, ono bratski podijeliti.
Znaš.
Nisam siguran jesi li upoznao svoje roditelje. Ali, znam ih ja.
I mogu ti reći da si bio zaista pravi sretnik. Jer, da si bolje birao, teško da bi izabrao. Ne znam tko mi je više draži i smješniji od njih dvoje. A, vole se za života dva i onaj zajednički gore s tobom, nakon što se ovdje nažive, vjeruj mi.
Siguran sam da Gore već imaš prijatelje s kojima isprobavaš tepihe, čitaš pisma i jedeš puding koji kasnije nekom vlažnom maramicom obrišeš. Moraš, inače će se čokolada skoriti na licu i eto problema. Baš, kao što se njihova ljubav prema tebi skorila i napravila im problem.
A, tako ti je kad voliš.
Onda i imaš probleme.
Sa srcem ili čokoladom, svejedno.
Ljubav ne bira.
Molim te, ako ikad pročitaš ovo moje pismo, tebi maleni anđele koji si kratko bio tu, a ostavio veliki trag, reci toj svojoj ekipi nikad rođenih beba da ih vole ovdje neki ljudi, iako ih nikad nisu vidjeli, držali niti im ime dali.
A, suđena su im bila najljepša imena svijeta.
Reci im i da popričaju s Njim da im pošalje nekoga s kime će živjeti i raditi sve ono što s vama nisu stigli.
Jer, znaš i sam kako je s rokovima. A i puding koji je čekao vas ima svoj rok trajanja.
Pa, šteta bi bilo da mu istekne rok, zar ne?
A, mi ovdje. Živjet ćemo i biti zahvalni što smo vas imali, barem kratko. Vjerovat ćemo i moliti za neku dužu, sigurniju i opipljiviju ljubav koja nema roka. Obećavam vam da će mame pričati s drugim mama o kratkom susretu s vama i toj magičnoj ljubavi, ma koliko god ona teška i bolna bila.
Pričat će i tate s tatama o svim utakmicama, autima, mamurlucima koje nisu uspjeli vidjeti i probati s vama, ali s drugima hoće.
Zbog vas i njih.
Eto.
Nema te, ali za ono malo što si bio- hvala ti. I ne zamjeri na onome što je ovdje bilo. Vjerujem da gdje god si sada, ljepše ti je i sigurnije, bez obzira koliko te ljubavi ovdje čekalo.
Čuvaj nas, gdje god bio.
I pošalji nam nekoga uskoro.
Jer znaš ono- rokovi i to.
Da se ne ponavljam.
Preuzeto sa bloga Piso J