Kultura ispijanja kafe u Tuzli

Među lokalnim, tuzlanskim legendama, a zapravo sasvim običnim ljudima, u izdanjima “Tuzlanskog vremeplova”, pronaći ćete i priču o nadimku za gradskog hodžu  – Hafiz dvica. Iz priče koju može potvrditi sada već starija generacija, Hafiz dvica je po završetku ezana sa munare Čaršijske džamije, redovno upućivao poruku: “su dva” ili “su dvije”, ili pokazivao dva prsta. Kasnije je šifra razjašnjena i drugim posmatračima i građanima. U pitanju je zapravo bila svojevrsna narudžba i molba da kafedžija na Sonom trgu pripremi dvije kafe, odnosno tradicionalno, dva fildžana.

Kako objasniti pune kafiće gradskog centra Tuzle čak i u periodu kada su zbog pandemije Korona virusa proglasili obustavu rada obrazovnih institucija i pružili upute za smanjeno kretanje i interakciju stanovništva? Možda zato što, još u djetinjstvu i primarnoj socijalizaciji, učimo da je poziv na kafu jedan poseban vid druženja i porodičnog okupljanja, te kao takav, pojam “kafe” će zadržati pozitivne konotacije. Za potvrdu ove teze se može uzeti i pjesma Zabranjenog pušenja, “Fildžan viška”, koja na umjetničko-emotivni način predstavlja šta jedan fildžan može simbolizirati bosanskohercegovačkom društvu. U svakom slučaju, značenje kafe će najbolje objasniti oni koji je redovno konzumiraju.

“Kafu smatram prvenstveno ličnim užitkom, jer je konzumiram i u svom domu, kada sam sama, ali ona itekako s razlogom u gotovo svim kulturama svijeta nosi epitet najuljudnijeg pića, prvog kojim ćete gotovo uvijek ponuditi svoje goste. Mislim da ne postoji domaćinstvo u kojem vas ne ponude kafom, jer taj običaj u sebi nosi ogromnu simboliku dobrodošlice i prihvatanja“ – opisuje značenje kafe Jasmina Mandžić, jedna od anketiranih u svrhu istraživanja poimanja kafe u Tuzli.

Nije pitanje da li postoji kultura ispijanja kafe u Tuzli, već na koji način se ona odražava. Prema anketi na uzorku od 134 mladih, čak 77% ispitanih je potvrdilo da im je teško palo što u ovoj novonastaloj situaciji zbog virusa, ne mogu popiti kafu s prijateljima. Važno je napomenuti da je ovo samo reakcija na trenutno stanje izolacije, a ne prijedlog da se ista prekine! Zdravlje je ipak na prvom mjestu.

Ako uporedimo dva različita tuzlanska kafića po gostima, broju posjećenosti i prostornom kapacitetu, kafić “Sloboda” i sportski klub “Billy Blues”, ipak imaju jednu zajedničku stvar: najčešću narudžbu.

 “Najčešće su narudžbe kafa, da kažem sokovi i pive, većinom to ide. Otprilike se napravi 180 do 200 kafa, a najviše za vrijeme fakulteta” – kaže konobar (ime poznato autoru) koji u “Slobodi” radi dvije godine.

Slično će reći i konobar “Billy Blues-a”, Dario Cvijanović: “Najčešće narudžbe zavise od dana i vremena, ali generalno kafa, mineralna, domaće rakije, Jameson, flaširani Becks i točeni Staropramen. Ne sjećam se tačnog broja, ali otprilike 50 kafa u prvoj smjeni. “

Ovo su izjave iz dva kafića. Ako izostavimo kafiće u drugim dijelovima gradskih naselja, te se fokusiramo samo na Korzo, broj kafića je oko 25. Možete samo zamisliti ukupan broj kafa koje se naprave u jednoj smjeni u cijelom gradu Tuzla.

Da bismo odgovorili na pitanje, koliko često pijemo kafu i zašto su kafići najuspješniji lokali posebno za vrijeme sunčanih dana, predstavit ćemo rezultate ankete koji pokazuju učestalost konzumiranja.

“Prvi put sam kafu popila sa mamom kada sam imala sedam godina. Za mene je to bilo zaista interesantno jer su je svi stariji u mojoj okolini konzumirali. Za mene je kafa nešto nezaobilazno u dnevnoj rutini. Asocira me predah i u neku ruku na novi početak” – objašnjava porijeklo navike konzumiranja kafe  Eldina Mujanović, koja je sada već pije na dnevnoj osnovi.

Od anketiranih, njih 88,8% konzumira kafu, ali s tim da je svako od njih karakterno drugačiji, za očekivati je da se razlozi razlikuju. Isto tako, za očekivati je i činjenica da nije sve do okusa. Jednu vrstu objašnjenja zašto stavka “ide uz druženje” je najviše puta odabrana, pružit će anketirani Emin Turalić:

“Rijetko pijem kafu da nisam sa društvom, ili da mi ne treba još koji sat svijesti da dovršim nešto u večernjim satima. Nema povezanosti sa nikakvom tradicijom, pijem kafu samo sa društvom i rijetko iz potrebe.”

(foto 2: bar chart sa odgovorima o razlozima konzumiranja kafe)

Međutim, to ne znači da je kafa isključivo i po pravilu društvena aktivnost. Prema anketi, 60,7% ispitanih će reći kako je to ujedno i društvena aktivnost i lični užitak, samo je pitanje vremena i prilika. Pravi “ovisnici” o kofeinu će reći da zaista postoji razlika između dvije iste šoljice kafe – a ona leži u tuđem prisustvu.

“Kafa koju pijem sama je trenutak u kojem volim sebe i gradim svoj mir. Kafa koju pijem sa svojom porodicom ili prijateljima je trenutak kad volim njih i pokazujem da su mi važni” – objašnjava Jasmina Mandžić.

Mišljenje o prethodno pomenutom simbolu i osjećaju koji vežemo za kafu, bez obzira da li zbog sjećanja iz najranijih dana djetinjstva ili zbog silnih pauza na fakultetu tokom kojih je kafa postala običaj za najbliže kolege, je poprilično pozitivno. Anketa i završava pitanjem oko kojeg su ispitani bili, skoro pa u potpunosti, saglasni.

Da li je poziv na kafu više….

U ovom istraživačkom pristupu soft teme dolazi se do važnog zaključka: svi smo u nadi da ćemo u što skorijem, zdravstveno sigurnijem periodu i u danima bez policijskog sata – dobiti poziv na kafu!

Piše: Šejla Džindo

Ostavite komentar

unesite broj *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.