Piše: Ana Galić
Sada kada ste već priznali da bez olovke ne možete (odnosno kuckanja za računarom), treba odabrati i o čemu ćete pisati.
Prvi tekst iz serije ZBOG ČEGA PIŠEM možete pročitati klikom na link: ZBOG ČEGA PIŠEM: Tri razloga za uzimanje olovke u ruke.
Svako od nas ima neki milje iz koga je ponikao pa bi bilo najbolje držati se psihoanalitičkih savjeta da sve ono što vas je činilo sretnima u djetinjstvu – to u stvari pokušate da ostvarujete i provlačite tokom čitavog života. E sad, najteži dio jeste sjetiti se – ŠTA JE TO MENE ČINILO SRETNOM KADA SAM BILA MALA, odnosno koja je to oblast koja mene posebno zanima, kako bih se ja njome mogla baviti, odnosno pisati o njoj. Kako ja imam dosta tih zanimanja, kao da sam u najmanju ruku Da Vinči, pomenuću ovu vezanu za knjigu.
Bonton
Moja prva sjećanja koja me vezuju za biblioteku jesu da sam kako u osnovnoj, tako i u srednjoj školi jedina uzimala bonton u školskoj biblioteci. Ne znam zašto, nije mi bilo jasno da to nikoga drugog ne zanima, i to interesovanje ne jenjava do danas, tako da sam se time počela baviti nakon konačne odluke da krenem pisati i stvorila internet stranicu: Бонтон: Правила лијепог понашања. Kasnije (poslije srednje škole) sam bonton uzimala ili od poznanika ili na sajmovima knjiga.
slika iznad Nadinog kreveta; mala djevojčica drži svoga ćuku
Rječnik
Svakako bitna stavka u mom životu jeste njegovanje jezika kojim govorim. Kako je taj jezik bio ispočetka srpsko-hrvatski, a majka mi je bila rodom Crnogorka, otac Bosanac – razumljivo je da ne patim od podjela koje nadilaze one pravopisne i gramatičke koje su u suštini bliske svakom jeziku – jedino čega se sjećam jasno jeste da nikada nisam pristala da niti pričam niti pišem ekavicom. A ono čega se sjećam da mi je uvijek bilo pri ruci jeste očev Leksikon stranih riječi i izraza, Milana Vujaklije. Na studijama filozofije i sociologije taj rječnik zamijenila sam filozofskim, odnosno politikološkim, ali u suštini uvijek je neki rječnik u mojoj blizini, pa makar to bio i Google translate kada tragam za prevodom nekih riječi sa engleskog govornog područja. To je rezultiralo drugom stranicom: ОбогатиСВОЈРјечник.
Publikacije
Prije nego pređem u književne vode, nekako najslobodnije u ovom ali i u bilo kom trenutku, jer te priče su univerzalnog karaktera i primjenjive na sve lude, zadržaću se kratko na stručnim tekstovima, odnosno tekstovima vezanim za struku, a to je filozofija. Tačnije, filozofija i sociologija, ali moje srce pripada filozofiji. Najprije sam od-lučila da ću pisati pod broj jedan, stručne radove, prevode, osvrte i prikaze, a nakon toga je potrebna naravno i priprema. Ništa bolje od dobre pripreme nego što ćete vježbati svoje filozofsko pisanje najprije u jednoj slobodnijoj formi, a to je pisanje eseja, a ne naučno-stručnih radova. Tako je krenula saradnja sa Pulse.rs magazinom (internet magazin posvećen umetnosti i kulturi (književnost, slikarstvo, muzika, film, arhitektura), filozofiji i psihologiji, odnosno oblastima koje u ovakvoj formi predstavljaju raritet na srpskom internet nebu). Tekstovi koji su dostupni na Pulsu su sljedeći:
Nepredvidivost je oružje budućnosti,
Zašto Dositeju nema mjesta na Isusovim rukama?,
Hoću da volim, neću da obolim,
U Rusoovim cipelama: Kako stvoriti čovjeka,
Dijalektika u retoričkom ruhu, kao i:
Zajedno sa Adrianom Zaharijević: Moralna čudovišta.
A sve njih možete pronaći i na stranici ovdje na blogu: Pulse.rs.
Odabir tema za svaki od tekstova je ipak stvar moga ličnog angažmana – ljubav mi je uvijek bila enigma – kako voljeti i živjeti za Drugog, a ne poništiti sebe; u drugom tekstu fascinirana sam svime što nije dio sistema nego hrabro prkosi kao individua mimo svega poznatog; Dositejeve Savete sam slučajno pročitala i shvatilakoliko je religiozan bio, a danas ga anatemišu iz Crkve, a kada se čini neka nepravda ili blati nečije ime, to me posebno interesuje; Ruso me je zainteresovao zbog Emila odnosno činjenice da i sama podižem dijete te mi je porebna sva moguća pomoć da vaspitam kulturno, snažno i hrabro biće koje će biti inovator, ne poslušnik, i znaće se voditi svojim umom, ne podlijegati pod strasti ili bio šta što zahtijeva kompromis, a na štetu nečeg višeg; naredna tri teksta su nastala podstrekom iz okoline, a sve vezano za filozofiju – kada se filozofija potpuno istiskuje osim u nekim marketinškim pojmovima (misija i vizija – filozofija našeg preduzeća je…); kada se niko ne pridržava pravila u vještini govorništva zvanoj retorika, odnosno kada se jedna žena upušta istorijeske analize i tumačenja kako bi drugim ženama bilo bolje danas, u odnosu na naše majke i bake nekad.
Pored eseja, jedan osvrt na knjigu savremenog filozofa Badioua čeka na svoje izdanje u Dijalogu, dva prevoda su objavljena u časopisu za društvenu i humanističku misao Noema – takođe je riječ o savremenim filozofima; tekst iz filozofije tehnike čeka da ugleda svjetlost dana u Eidosu; tekst o Titu, odnosno identitetu čovjeka bivše Jugoslavije takođe čeka da ugleda svjetlost dana (predstavljen na Političkoj Akademiji ove godine); i jedan najnoviji na temu buđenja subjekta takođe gledam gdje bih ga mogla objaviti. Čuće se.
Radio-kasetofon koji još radi, trenutno zamijenjen muzičkom linijom, služi za igru
Kratke priče i izleti
U prošlom tekstu sam navela razloge pisanja svojih priča. Kako je prilikom pisanja najbitnije da ne glumiš, poziraš, ne lažeš, ne kopiraš – najbolje je biti iskren, originalan i autentičan, koliko god to čudno na prvu izgledalo – tako dobijaš nebrušeni dijamant. Onda ga kreneš brusiti, i brusiš, brusiš, brusiš, dok ne dobiješ nešto vrijedno slanja na konkurse i objavljivanja. Za sebe ću uvijek reći da sam umjetnik u duši, a filozof u srcu, tako da mi se zanimanja kreću tom linijom.
Tako su objavljeni tekstovi u :
Galić, Ana. (2017). “Adolescencija i sazrevanje – šta mogu da očekuju roditelji devojčica” na portalu Zelena učionica. Dostupno na: http://zelenaucionica.com/adolescencija-sazrevanje-sta-mogu-da-ocekuju-roditelji-devojcica/?lng=latGalić, Ana. (2017). KAKO ĆE MI REĆI DA NE VOLI PALAČINKE? U web časopisu KULT. Dostupno na: http://casopiskult.com/kult/carte-diem/kako-ce-mi-reci-da-ne-voli-palacinke/?sr_pismo=lat.
Galić, Ana. (2017). Hoću da volim, neću da obolim u web magazinu PULSE.RS. Dostupno na: http://pulse.rs/hocu-da-volim/. Galić, Ana.(2017). Procjep u Studentskom književnom listu VESNA. Dostupno na: https://www.dropbox.com/s/e19j0tbun8s58q4/SKL%20Vesna%20br.%2014.pdf?dl=0. Galić, Ana. (2017). Kako poboljšati životni stil u Bosni i Hercegovini? Piše: Ana Galić iz Banja Luke, objavljeno na Tour Guide Mostar. Dostupno na: https://tourguidemostar.com/blog/bhs/2017/07/03/kako-poboljsati-zivotni-stil-u-bosni-i-hercegovini-pise-ana-galic-iz-banja-luke/ Galić, Ana. (2017). Na ženama svijet ostaje, objavljeno na Narativi, platformi za čitatelje i pripovjedače u svim oblicima umjetnosti. Dostupno na: http://www.narativa.com/zenama-svijet-ostaje/ Galić, Ana. (2017). Pratim te, Portal za književnost i kulturu Strane. Beograd. Dostupno na: http://strane.ba/ana-galic-pratim-te/. Galić, Ana (2017). Žuti zubi, objavljeno na Narativi, platformi za pisce, čitatelje i umjetnike. Dostupno na: http://www.narativa.com/zuti-zubi/. Galić, Ana. (2017). Kako znaš da te volim? u Zborniku radova KR Balkan 2017. ISBN 978-86-6403-044-1, str 123. Kreativna radionica Balkan. Galić, Ana. (2017). Zar i ti sine Hriste?, Zbornik kniževnih radova Glasovi Melpomene: Povodom 155 godina od rođenja Jelene J. Dimitrijević, 55-57 str. Izdavač: Ana Stjelja. Beograd. Dostupno na: https://issuu.com/anastjelja/docs/glasovi_20melpomene |
Galić, Ana (2018). Život, objavljeno na Narativi, platformi za pisce, čitatelje i umjetnike. Dostupno na: http://www.narativa.com/zivot/Ovdje sam fokus stavila na sve što me u životu dirne u srce i moram o tome nešto i zapisati, preboliti, unaprijediti, raspraviti sama sa sobom, i tome sl.
Najnovije Od 31. 07 sam tragala za plaćenim angažmanom. U tome sam uspjela. Trenutno pišem za Impuls portal i Zamisli.ba, kao pisac. Na jednom sam društveni kritičar, na drugome njegujem svoj interes za umjetnost. Pisaću dok god budem slobodna da sama biram o čemu ću da pišem, a tekstove možete vidjeti na: Na Impulsu: Šta je to demokratija: O tebi se radi! (NE)SLOBODA GOVORA: Kako sam danas uopšte živ?! Na Zamisli.ba: |
Ono što ne smijete zaboraviti jeste da kopromis sa samim sobom nikada nećete moći napraviti, čak i ako to pokušate. To znači da ćete radije biti radnik u pogonu, čistač i sl, iako biste željeli svom silinom raditi neke novinarske posliće ispisujuće PR članke, u kancelariji, putujući od sastanka do sastanka, vaše ime biće vidljivo u potpisu, ali gdje će vac svaki mogući klijent zatrpati pričom najgore vrste, očekivaće dostupnost 24/7, sastanke, razgovore i materijal za priču plaćaćete sami, a krajnja zarada je smiješna, plus ćete piti jezikovu juhu kako urednika, tako i vlasnika agencije; ok, to neko može izdržati, odnosno – to voli. Za ove slobodnije i neukrotive je bolje raditi posao na kojem “dušu vam ne mogu uzeti”, zaradite čak i veći novac, izdržite dok možete, onda odmorite od toga posla i pišete, pa opet radite i tako stalno. Ako je utjeha, naićiće će i sušna razdoblja, kada nećete moći pisati, pa eto razloga više za neki dodatni posao, dok se ponovo ona iskrica ne upali, a vi krenete da ispisujete istoriju.
A da ne zaboravim da sve tekstove sabiram na svom blogu – Author anagalicblog. To i vama toplo preporučujem. Linkovi pucaju, portali se ažuriraju, urednici se mijenjaju, časopisi se bacaju – a vi na jednom mjestu imate kako ja to volik reći – vaš tekstualni portfolio.
(Fotografije u tekstovima su detalji iz mog doma. Nešto što me svakodnevno okružuje, a čini svjesno ili nesvjesno, da budem ono što jesam – želim tekstu pridodati topliju crtu, bez naštimanih ili s interneta preuzetih tuđih fotografija. )
Preuzeto sa anagalicblog