Zijo Jusufović: Psihologija žrtve

Svima nama neko je pričao zadnjih 25 godina da smo MI žrtve. Odrastala je generacija zbunjenih, ogorčenih i ljutih omladinaca. Oni „starci“ koji su sve zakuhali i uništili, nastavili su se opravdavati.

Nisu smjeli, htjeli, prihvatiti realnost pogrešnih poteza svojih političara i generala, jer su za njih glasali, ili pucali ili uzvikivali „tako je, živioooo“.

Dobili smo dva svijeta u realnosti.

Stari svijet, staraca koji shvataju da stoje u redovima za svoju sahranu, a vide da rezultati življenja nisu onakvi kako su željeli. Mladi, kao drugi svijet naše realnosti, umorni od stvarnosti, traži izlaz u bježanju od svega.

Svi bježe. Neko u inostranstvo, neko u drogu, neko u kladionicu.

Strah je jedino ono sto veže ova dva svijeta. Starci se boje da nisu uradili sve, a već su nemoćni i jadni, bolesni. Mladi svijet se boji gladi, novih dosadnih priča o tuđim greškama, dok „njihovi na vlasti“ nisu u stanju ni[ta drugo nego lagati i obećavati.

Oba svijeta su dotakla razočarenja, gorčine i procese u kojima jedan idiot stvara drugog.

Knjige i znanje mijenjaju mobiteli, a informacije koje čitaju nemaju „izvore od povjerenja“.

Nestaje logike, morala i obraza. Zasićenost je prešla granice normalnog shvatanja. Rješenja se više ne traže. Čeka se.

Krugovi su se zatvorili i nijedan svijet, čak ni oni mali svjetovi bogataša, biznismena, intelektualaca… nije u stanju ponuditi većinski prihvatljiv plan poboljšanja.

U psihologiji praskozorja čovječanstva, zatvoren krug u jednom trenutku puca na sitne komadiće. To je jedino što nam ostaje. Pucanje kruga u BH se zove „nada“

Ima nade, jer svi počinju govoriti „ovako više ne može“.

Piše: Zijo Jusufović

Ostavite komentar

unesite broj *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.