Od posljednje dekade XX stoljeća, tačnije od 1991. obilježava se Svjetski dan borbe protiv dijabetesa. Ovaj dan fundirale su Međunarodna federacija dijabetičara i Svjetska zdravstvena organizacija. S obzirom na to da je insulin (koji je otkriven početkom dvadesetih 20. stoljeća) zaslužan za opstanak svih onih kojima je uz dijagnostifikovanje dijabetesa, određena i insulinska terapija (zato se tip 1 katkad naziva insulinozavisan tip dijabetesa), te je tako kao dan obilježavanje odabran dan rođenja ljekara i nobelovca Frederika Bantinga (Sir Frederick Grant Banting), koji je uz asistenciju mladog studenta Čarlsa Besta (Charles Best) otkrio insulin, a kada su insulinski testovi djelovali, timu su se pridružili profesor Džon Meklaud (John MacLeod) i hemičar Džejms Kolip (James Collip). Insulin je primarno primijenjen u terapiji na psima, a zatim i na ljudima, što se pokazalo kao nevjerovatno djelotvorno. Međutim, ovo nije bilo prvo eksperimentisanje kad je u pitanju pronalazak sredstva koje će pomoći u regulisanju glukoze u krvi, tačnije, 1916. fiziolog i profesor medicine iz Rumunije Nikolae Paulesku (Nicolae Paulescu) razvio je određenu vrstu ekstrakta gušterače, što je, takođe, prvenstveno primijenio u terapiji na psima, čime je normalizovao razinu glukoze u krvi. Naime, uspio je da izoluje antidijabetički hormon gušterače, koji je nominovao kao pankrein, međutim, ovo su manje poznati podaci kad je u pitanju pronalazački poduhvat u endokrinologiji. Na web-stranici Otkriće insulina, navodi se da je insulin spasio milione života širom svijeta: ”Život i nada dati su onima koji imaju dijabetes, što traje i dan-danas.”
Korelativitet dijabetesa i insulina kao prirodnog hormona ili antidijabetikuma
Zvanično, u medicinskoj nauci, dijabetes je definisan kao hronična bolest i kao autoimuno stanje. Da bi se nečije stanje odredilo kao ”imanje dijabetesa”, razina glukoze u krvi mora biti povišena, iako ne znači da je svaka hiperglikemija nužno ”imanje dijabetesa” i problem u vezi s funkcionisanjem pankreasa (iliti gušterače). Pankreas je organ koji je zadužen za proizvodnju insulina, tačnije, postoje ta neka mala ostrva (tzv. beta ćelije) koja su zadužena za proizvodnju hormona koji reguliše razinu glukoze u krvi.
Šta je zapravo zadatak insulina? Najjednostavnije ispisano, insulin treba da obezbijedi ulazak šećera u stanice, da bi se potom pretočio u energiju neophodnu tijelu, dakle, to je vitalni hormon koji omogućuje apsorbovanje energije, razgradnju masti i proteina. Takođe, jetra i mišići jesu mjesta do kojih višak šećera dopire, arhivirajući se tu, pa ukoliko postoji višak, onda dolazi do gužve, kao u ladici u koju gurate dokumenta i pokušavate da ih posložite što smislenije, ali koliko god da je to smisleno i sistematično, ladica nije dovoljno velika da primi sva prstigla dokumenta. I, nastaje gužva, haos. Interesantno je, a izohrono i iritantno da ukoliko nema dovoljne količine insulina (ili ako ga uopšte nema), šećeru je onemogućen ulazak u stanice (kao kad nemate lične isprave: ličnu-kartu, pasoš, i slično, pa vam ne dozvoljavaju ulazak u drugu državu), te se u tom slučaju zadržava u krvi i generiše ono nemilo stanje – povećanje razine glukoze.
Kada je riječ o vrstama dijabetesa, istraživači su usaglašeni da postoje dijabetes tip 1, dijabetes tip 2 i treća vrst je tzv. gestacijski dijabetes koji se javlja tokom trudnoće, ali se nivo glukoze u krvi redukuje nakon porođaja. Naravno, postoji veliki broj podgrupa, a moguće je da će se otkriti/pojaviti još vrsta dijabetesa. Zapravo, najtačnije bi bilo određenje koliko je ljudi koji imaju dijabetes, toliko je i podgrupa (prim. aut.), stvari su krajnje relativne, organizmi nisu isti, razlikuju se načini razmišljanja, življenja, osjećanja, djelanja, sami tim i sve (auto)refleksije po stanje kompletne ljudske strukture na individualnom nivou.
Etiologijski tjelesno-mentalni elementi
Na oficijelnoj web-stranici Svjetske zdravstvene organizacije (za Evropu) notiran je podatak da oko 60 miliona ljudi u Evropi ima neki vid dijabetesa, a u svijetu 420 miliona, u većini slučajeva radi se o tipu 2. U Bosni i Hercegovini, prema podacima Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH i Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske više od 400 hiljada osoba ima neki vid dijabetesa, što se uzima kao aproksimativno, s obzirom na to da u zvaničnom zdravstveno-administrativnom registru nema svih osoba kod kojih je dijagnostifikovan dijabetes. Plašim se da je veći broj razloga, osim nepotpunog unosa koji je izazvan tehničkim (i tehnološkim) nedostacima u zdravstvenom podsistemu, čini se da mnoge stvari na ovim prostorima i dalje predstavljaju svojevrsni tabu (strah, ”nekultura”, antitradicionalno je reći ili priznati da imate nešto što se zove dijabetes ili, onaj pomalo iritirajući naziv, šećernu bolest, jer neminovno slijedi etiketiranje: on/ona je dijabetičar ili šećeraš), što je mnogo teže prevazići, jer nije riječ o tehničkom problemu. Broj osoba koje imaju dijabetes se povećava u svim dobnim skupinama, a kao glavni razlozi navode se: prekomjerna težina, nezdrava prehrana, fizička neaktivnost ili umanjena aktivnost, a to uslovljava i manjak učinkovitog insulina, što naročito važi kada je u pitanju tip 2, kod tipa 1 uz ove uzroke navodi se i onaj neistraženi, neuhvatljivi, neodređeni, anagogični faktor, za koji se jedino zna, prema recentnim istraživanjima, da nije ni genetički niti generozan. Ovome nedostaje: emocionalno disfunkcionalno stanje (prim. aut.), u kojem se mogu naći svi, bez obzira na to o kojem je uzrastu riječ, a što može ostaviti ozbiljne posljedice, kako fizičke, tako i mentalne, dijabetes je samo (izolovan) primjer kauzaliteta: emocija – održivost. Nema mjesta sumnji u inherenciju mentalnog i somatskog, jedno drugo uzrokuje, podstiče, povećava, poništava… Mentalno zdravlje je hipobaza djelotvornog funkcionisanja i pojedinca i kolektiva. Uz tehnike samokontrole, prosocijalne vještine, tehnike komuniciranja i rad na iskazivanju emocija, bez podrške je zaista teško postići organsko zdravlje i eutimiju, dakle, fizičko-mentalnu ravnotežu. Naučnici se u zamahu bave mapiranjem emocija, potvrđujući da emocije nisu vantjelesna stanja u potpunosti nevezana uz organe, nego obrnuto. Organski dijelovi tijela i te kako su povezani s emocijama, razlika je vjerovatno u tome kako se osjećanje manifestuje u tijelu, u kom intenzitetu i koliko će trajati. Potrebno je osluškivati tijelo, pratiti promjene i raditi podjednako na fizičkom, mentalnom i emotivnom stanju, kako bi se postigla euritmija zdravstvene strukture individue.
Osviještenost o dijabetesu
Suština Dana borbe protiv dijabetesa je u indiciranju da takvo zdravstveno stanje nalazi utočište u sve većem broju ljudi, te koliko je važno da vodimo računa o načinima življenja, i ulozi osobe u sopstvenom životu. Naravno, važnu ulogu igra porodica, kao dio mikrosistema osobe koja ima dijabetes. Imati dijabetes nije lako, ali može se olakšati na različite načine ukoliko postoji volja te povoljne okolnosti koje će omogućiti da osoba postane svjesna sebe, sopstvene (životne) vrijednosti, što podrazumijeva i aktivnosti okoline u osvještavanju situacija u kojima se neko može naći, dakle, potrebno je tako malo: strpljenje, razumijevanje i kolika-tolika educiranost o tom čudnom stanju koje obuhvata veliki broj ljudi, među kojima je sve veći broj djece i tinejdžera (oba perioda su krajnje osjetljiva). Apelujte na sve roditelje, prijatelje, komšije, profesore, trenere, i tako dalje, da život uz dijabetes nije uvijek najpovoljniji, situacije se katkad iz dana u dan mijenjaju, na nivo glukoze u krvi utječe veliki broj stvari, između ostalog i emocije, koje trenutno mogu prouzrokovati problem i jednostavno osobi onemogućiti da obavi ono što želi, prema čemu teži ili što joj je zadato. Premala je osviještenost nastavnog osoblja za takve stvari, kao i kad su u pitanju drukčija zdravstvena stanja, međutim, danas govorimo o dijabetesu. Djeci je po prirodi nerijetko veoma teško da izraze osjećanja, da opišu potrebe ili da iskomuniciraju poruku na najbolji mogući način o stvarima koje ih trenutno ili u kontinuitetu opterećuju, a zamislite koliko je teško obrazložiti ukoliko imate dodatne potrebe u ovom misterioznom stanju, kad su takve stvari (pogotovo među djecom) vizuelno, na prvu, krajnje nesaznatljive. Pratite ih, osluškujte, ljudska struktura signalizira toliko toga, i verbalno i neverbalno. Ne morate ih vući za rukav, dnevno podsjećati da imaju nekakav problem (što je, takođe, vid diskriminacije), znaju to oni i te kako, fora je u tome da ostavite dovoljnu količinu prostora da neke stvari metodski i vremenski obave drukčije, neće(te) zakasniti! Vrijeme je, pretpostavljaju fizičari, relativno, zar ne? Izbjegavajte kondicionalne rečenice: Pomogao bih ti kad bih mogao… Nije to pretjerana akcija, samo minimalni poduhvat da okrenete glavu i na drugu stranu, što će biti neuporedivo dragocjenije i djelotvornije. Nije strašno ”imati dijabetes”, to je kao kad imate dosta knjiga pa vam u nekom trenutku počnu opterećivati policu ili skupljati prašinu, a vama se ne čisti, ali je potrebno da se viška oslobodite, dakle, onog što vas opterećuje. Osim individualnog zalaganja, neophodna je podrška okoline, makar onih najbližih, koji često, nažalost, ne mogu da razumiju stanje u kojem se nalazite, tako je neopisivo i neprenosivo, ali dajte i njima priliku da prihvate ono što se događa, jer sve je šok u trenutku, ma koliko da ste za neke stvari pripremljeni. Život uz dijabetes može biti prijatan i lak, potrebno je biti proaktivan, voljan i strpljiv (što je najteže), ali to su načini kojima ćete sebi olakšati mnoge stvari, pa koliko traje nek traje, makar dok stručnjaci ne pronađi način da čovjeka takvog stanja u potpunosti oslobode. Uzdajmo se u prirodu, idejnost, nauku i tehnologiju.
Riječi ljekara Frederika Bantinga prilagođene su vremenu: ”Čvrsto vjerujem u teoriju da, unutar razuma, na ovom svijetu možete (u)čini da budete ono što želite.”
Izvori (web-stanice):
Medical News Today (https://www.medicalnewstoday.com/)
Discovery of insulin (https://www.discoveryofinsulin.com/)
World Helath Organization (http://www.euro.who.int/en/home)
Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH (https://www.zzjzfbih.ba/)
JZU Institut za javno zdravstvo Republike Srpske (https://www.phi.rs.ba/)
Časopis Dijabetes, broj 31. jul/avgust 2019.
Piše: Velibor Savčić