Demonstracija moći ili nemoći?

Šta reći ili ne reći povodom obilježavanja ovog 9. januara u Republici Srpskoj? Svima je poznato kako je nastao taj datum i njegovo obilježavanje pa nećemo o tome. Iako nije po Ustavu on se i dalje obilježava. Ali da ostavimo te opšte poznate činjenice malo bi se osvrnuo na sam događaj koji je pratio to obilježavanje.

Vlast u RS na čelu sa neprikosnovljenim voždom u RS čije ime nije potrebno ni navoditi je sa ovim današnjim “perfomansom” pokazala nešto što je indikativno i o čemu većina ne razmišlja. Na prvi pogled to je pokazivanje moći i jačine režima u RS sa svim tim naoružanim formacijama, kao dokaz jačine i stabilnosti režima RS.

Ali po meni to je u stvari strah vlasti od onoga što će kad tad doći. A to je smjena režima. Pa da li na demokratski način, putem izbora, što je manje vjerovatno, jer izbora neće biti skoro, ili putem nasilnih demonstracija i uklanjanje režima sa scene tim, kako bi rekli izabrani zvaničnici, na svim nivoima, nedemokratskim metodama. Iako ne bih volio taj scenario i da se izgubi makar i jedan život nije dobro. Ali narod je na ivici svega, od materijalne situacije, kontrole svega i svačega i pritisaka raznih vrsta pa čak i sile na neposlušne podanike. Jer njima trebaju poslušni podanici.

Da se razumijemo, to nije samo u RS već i u ostatku države. Samo što u FBiH to rade na suptilniji i donekle mudriji način. Tu možeš demonstrirati kako hoćeš i šta hoćeš, kao primjer demobilisanih boraca. Ali oni se ne osvrću na to. Slobodno verbalno napadajte vlast, iznosite sve njihove negativnosti i sve što ide uz to, oni ne reagiraju, ni trunke morala, suosjećanja. Jedino ako se baš osjećaju skroz ugroženi tada demonstiraju silu, a bogami i primjenjuju.

Kako rekoh, ta demonstracija sile, parada dugih cijevi i sve uz to što ide pokazuje u stvari nemoć i strah vladajućeg režima od revolta građana koji neće biti samo kao što se desilo sa “Pravda za Davida” već mnogo žešća reakcija i opasnija za režim i to oni dobro znaju. Zato pokazuju silu i demonstraciju iste. Svjesni su oni toga dobro i pokušavaju svim sredstvima da otupe oštricu koja im prijeti. Još uvijek se održavaju pomoću poltrona koji su na budžetu, raznih ulizica i mnogih drugih.

A tu je i podrška, iako prećutna, tzv. međunarodne zajednice, ma šta to značilo. Da imaju volju i da žele oni bi to mogli uraditi za maltene jedan dan, kao i u FBiH, jer oni ih u stvari drže na vlasti. Imaju sve podatke o njima, dosije i oni ih održavaju na vlasti. I dok im trebaju i služe po njihovim planovima oni će biti na vlasti. Samo je pitanje dokle će narod da to dopušta. Samo jaka društvena akcija sa svim koji su ugroženi ovim režimima može doći do promjena.

A posebna je priča prisustvo tzv. “zaštitnika hrvatskog naroda”. Ako do sada nisu shvatili oni koji mu daju glas bar bi sada trebali da shvate. U RS je protjerano 250.000 Hrvata, ali to njihovi zaštitnici ne spominju. Bitna je vlast. HDZ se natakario na Federaciju da bi dobio što više kolača u vlasti. Ali o tom i tzv. predstavnicima hrvatskog naroda drugom prilikom.

Ovo sve što sam izneo predstavlja neka moja razmišljanja i nadam se da sam u krivu da će se sve riješiti na dobro sviju. Mada sam skeptičan oko toga ipak nada umire zadnja.

Piše: Nihad Kadić
Neovisni novinar, fotograf, bloger

Ostavite komentar

unesite broj *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.