Povodom odbijanja Haškog suda za revizije presude po tužbi BiH protiv Srbije
Nama, građanima Srbije koji saosećamo sa patnjama svih ljudi i kojima je najviše stalo da operemo sopstveni obraz, ostaje osećaj gorčine idoživotnog stida.
Bosna je, pokazalo se to po ko zna koji put od raspada Jugoslavije, ostala sama i usamljena. Prepuštena na volju gladnim hijenama i sa istoka i sa zapada. Posebno onim iz Beograda i Zagreba koji je vekovima žele uništiti. Ono što je dobro u ovom zlu je razgolićena istina koja je tako očigledna iz njihovih nastupanja i urlikanja. Bosna je još uvek ostala, istina u malom, ono što je bila Jugoslavija i to im, pored želje da je opljačkaju i izbrišu sa geografskih karata, dodatno smeta.
Sve bi to Bosna lako savladala da se nije namnožila masa izdajnika u njoj samoj. Gomile i gomile zanesenih i zaluđenih nacionalista sa svih strana i boja. Njeni politički lideri su i ovde lideri – najveći izdajnici sopstvene domovine. Svi oni, kao i Volksdojčeri uoči i tokom II Svetskog rata, rade za strance: za Srbiju, za Hrvatsku ili za neku treću, još uvek nejsno koju, stranu. Godinama rade na zaluđivanju naroda pa nije ni čudo što se tolike gomile običnih ljudi okrenuli leđa Bosni, što i oni rade za strane agenture (svesno ili nesvesno nije bitno) a protiv sebe samih.
Euforično reagovanje srbijanskih političara (i satelita iz Bosne) u vezi zahteva za reviziju presude Međunarodnog suda iz Haga je najočitiji dokaz baš onoga što žele zataškati.
Ako u tačci 297 presude Haškog suda stoji: „Sud zaključuје da su djеla pоčinjеna u Srеbrеnici, koja pоtpadaјu pоd član II (a) i (b) Kоnvеnciје, izvršеna sa specifičnom namjеrоm da sе djеlimičnо uništi grupa muslimana Bоsnе i Hеrcеgоvinе kaо takva; i shоdnо tоmе, da оna prеdstavljaјu djelagеnоcida kојi su izvršili pripadnici VRS (naglasio mzm) u Srеbrеnici i u njеnој оkоlini počevši od 13. јula 1995. “, a u tačci 450: “… slijеdi da sе Tužеnastrana (Srbija: prim. mzm) niје pridržavala niti svоје оbavеzе sprеčavanja niti svоје оbavеzе kažnjavanja gеnоcida kоје prоizlaze iz Kоnvеnciје, te da је timе nastala njеna mеđunarоdna оdgоvоrnоst.”, jasno je da je tzv Republika Srpska nastala na genocidu i, drugo, da Srbija nije sperčila tu tvorevinu dato učini (znači, procena suda je da je to mogla!)
I dalje, u dispozitivu presude tačka 5 i 7, respektivno stoji: (Sud) “Kоnstatira da je vezano za genocid izvršen u Srebrenici u julu 1995, Srbiјaprekršila obavezu sprečavanja genocida prеma Kоnvеnciјi о sprеčavanju i kažnjavanju zlоčina gеnоcida;” te (Sud) “Kоnstatira da је Srbiјa prеkršila svојuоbavеzu da se pridržava privrеmеnih mjеra kоје је Sud nalоžiо 8. aprila i 13. sеptеmbra 1993. u оvоm spоru; budući da niје poduzеla svе mjеrе koje subile u njеnој mоći da sprijеči gеnоcid u Srеbrеnici u јulu 1995;”.
Dakle, Srbija NIJE oslobođena krivice za genocid, kako njeni lideri ubeđuju svoje građane.
Zbog toga mislim da je Srbija, ako se smatra istinoljubivom, trebala oberučke prihvatiti reviziju jer, ako nije umešana u genocid u Srebrenici (u ostalim delovima BiH se, na žalost, on zanemaruje) ondabi mogla da bude prilika da skine sa sebe ljagu učešća u najvećem zločinu posle II Svetskog rata. Suprotno, Srbija je digla galamu, pokrenula u pogon sve veze po svetu i proglasila svojom “pobedom” odlukuSuda o odbijanju revizije iz, praktično, formalnih razloga. A ti formalni razlozi su opet delo Srbije! Spomenimo samo podršku onim “Volksdojčerima” iz Bosne koji su se svi sjatili u Beograd na dogovor kako tosprečiti.
Pa zar to nije pravo, suštinsko priznanje o umešanosti i učešću Srbije u genocidu u Bosni?
Jedan mladić iz Srbije pri poseti “Tunelu spasa” upita me: “Čika Zdravko kako da se izvinem za sve ovo?” Ali, avaj; građanima Srbije koji saosećaju sa patnjma ljudi i kojima je najviše stalo da operemosopstveni obraz, ostaje osećaj gorčine i doživotnog stida.
A ona “druga”, “bošnjačka” strana?
Kaže lider te strane kako je morao pokrenuti proces zbog “svog” naroda i njegovih žrtava. Dakle ne zbog istine, ne zbog naroda Bosne i Hercegovine, ne zbog cele ili, kako vole lažno da sepredstavljaju, celovite Bosne i Hrcegovine, nego zbog sebe!
O onima što se zovu “Međunarodna zajednica” (šta je to?) ne vredi trošiti vrame.
Bosno, tebe ni danas, na žalost, nema ko da brani! Tvoja zaluđena deca nisu spremna za to.
Piše: Zdravko Marjanović