Gledamo već dugo od izbora ove igre bez granica. Jedni hoće, drugi neće u vlast. Pa onda ovi hoće, a oni neće. Stvarno smo zaslužili ovu vlast. kako se ono kaže, kakav narod takva i vlast. Najbitnije da su se glavni akteri smjestili u druge fotelje, njima štima, fotelja je fotelja. Kobajagi veliki neprijatelji za javnost. Al’ fotelja miri sve. Kakve su sve uvrede bile u predizbornoj kampanji, to normalan čovjek ne bi mogao nikako podnijeti i ponovo biti sa tim koji su te stvari izrekli. I ovo nije prvi put.
Ali nadati se da će narod bar nekad doći pameti, ako nas šta ostane u ovoj našoj državi, a i upitno je i riječ država, a ne mogu reći ni domovini. Za nešto što smatramo domovinom treba mnogo više ne samo čin rođenja u dotičnoj državi već mnogo više. Treba postići mnogo toga da bi bili ponosni i zadovoljni i sa ponosom reći ovo je moja domovina.
Naši dragi i voljeni rukovodioci imaju dosije je kao biblioteke, al’ niko ništa.
Mi obični podanici bi za otuđenje 10 KM odležali finih godina.
Nije to ni do našeg pravosuđa toliko. To je politika EU, imamo neku sreću što su nam Amerikanci ipak neki prijatelji. Kad EU pretjera, oni se jave i utiču na situaciju.
Njima odgovaraju kriminalci, mislim na EU, da mogu sa njima upravljati i dirigovati. Jer ako ne budu poslušni odmah se pojavljuju dokazi i dosjei o njima, smjene, procesuiranje.
Al’ opet i uvijek ću ponavljati, narod je sve ovo dozvolio, jer mu je dobro izgleda.
Nihad Kadić
Neovisni novinar, fotograf, bloger