Po zvanju je diplomirana profesorica predškolskog odgoja. Nakon dvije godine rada u vrtiću u Banjaluci, preselila se u Mostar gdje predaje pravoslavnu vjeronauku. Tamo je već tri godine. Tijana Bašić u svom radu spojila je dvije najveće ljubavi: djecu i vjeru. Ali, tu je i muzika koju je neizbježno zaobići. Poznata je po svom glasu, a talenat je otkrila kada je zapjevala u crkvi još kao dijete.
Tekst: Ilma Husika; Foto: Promo
Ono što Tijanu razlikuje od drugih jeste da za nju religija spaja ljude, gradi mostove i čini nas boljima u svakom pogledu. Posebno je krasi njen umiljati i milozvučni glas, a do sada je snimila 13 obrada uz pratnju gitare.
„Moj odgovor nije onaj kliše odgovor da sam prvo zapjevala, pa progovorila, niti pak, onaj da sam odrasla u muzičkoj porodici, pa je tako muzika logičan slijed događaja u mom životu. Počela sam da pjevam možda pred sam kraj osnovne škole. Milsim da je ta muzika u meni strpljivo čekala i rasla sa mnom. Nisam nikad bila član nekog ozbiljnog hora, niti imam formalno muzičko obrazovanje. Samouka sam. Ne kažem da je to dobro, nego je prosto tako. Muzikom dišem i muzika sam ja sama“, istakla je Bašić.
Tijana je osvojila treće mjesto četvrtog po redu World music festivala “Zeman“, koji se održao u Novom Pazaru 2021. godine. Za nju neprocjenjivo iskustvo su susreti sa novim ljudima, muzičarima i umjetnicima.
„Zeman fest je bio jako lijepo iskustvo i moja neka mala lična pobjeda, iz meni znanih razloga. Nisam se nadala nikakvoj nagradi, zaista, to mogu posvjedočiti i koleginice koje su nastupale, vidjevši kako sam iznenađeno reagovala kad sam čula svoje ime kao jednu od nagrađenih. No, u muzici je, za mene, najljepša stvar sam proces stvaranja i nastajanja nečeg novog i ta emocija koja se prenosi”, kazala je Bašić.
Svoj talenat nije krila i snimila je do sada 13 obrada sa mostarskim muzičarem Atillom Aksojem. U pitanju je etno muzika, sevdah i sefardske pjesme. Odnosno, to je muzika koju ona najviše voli, koja joj najbolje leži i u kojoj se pronalazi.
„Pokušala sam da na neki način utkam dio sebe u svaku pjesmu i da joj dam svoj pečat i emociju“, objašnjava Bašić.
Tijana nema omiljenu pjesmu, izvođača, grupu, film i slično, pjesmu bira po raspoloženju i osjećaju. U posljednje vrijeme pjevuši pjesmu “Majci”, Hanke Paldum. Trenutno sluša grčku i tursku muziku, uz pomoć kojih je naučila i jezike. Jedna od najvećih želja joj je da snimi svoju pjesmu. U međuvremenu, ostvarila je nove saradnje i snimila nove obrade i pjesme, koje će uskoro biti objavljene.
„Još uvijek se nisam odvažila da ja sama pišem i stvaram, ali nadam se da ću uspjeti pronaći pjesme koje će biti bliske meni, mom senzibilitetu, načinu pjevanja i mome biću, prije svega. I pjesme se prepoznaju, kao i ljudi. Da mogu da biram, bavila bih se samo muzikom. Samo bih pjevala i snimala i bila srećna“, istakla je Bašić.
U društvu je prepoznata po svojoj energiji koju usmjerava na djecu. Neobičnim pristupom pokušava da im bude prijateljica, da im zaista pristupi drugarski.
“Moja jednačina je prosta: vjeronauka = ljubav + sloboda. I na toj jednačini sve počiva. Trudim se da moji časovi budu obojeni u šareno, veselo i lijepo”, kazala je Bašić.
Naglašava da ne djeli ljude na vjernike, te da to nije osnov da neko bude bolji čovjek. Po njenom mišljenu vjera spaja ljude, a ljudski faktor je taj koji ponekad sve pokvari.
“Vjerujem da se mnogi neće složiti sa mnom, ali vjera je za mene faktor razdvajanja u onom slučaju kad mnogi ljudi i danas ne gledaju blagonaklono na sklapanje brakova između ljudi različitih vjera. Odnosno, svi smo nekako jaki na riječima dok se to nešto ne desi nama”, govori ona.
Njen najveći izazov, kao vjeroučiteljice, je stalno pokušavanje da bude drugačija i sebi i djeci. Smatra da je velika odgovornost i veliki izazov pričati djeci o Bogu, vjeri, crkvi, davati prave odgovore na dječija pitanja. Naglašava, da je iznimno bitna ličnost vjeručitelja i da je to osoba puna razumijevanja, ljubavi i da odiše smirenošću i ljepotom koja dolazi iznutra. Vjera nije odvojeni segment njenog života i ne postoje dvije Tijane, jedna koja ide u crkvu svake nedjelje i vjeroučiteljica je i neka druga koja radi i živi sve ostalo. S te strane, njoj je veoma važno da se trudi da ljudi sa kojima se druži i koje upoznaje znaju i prepoznaju da je vjera način života.
“Vjera je živa stvar, crkva je živ organizam. Ako shvatimo vjeru kao skup pravila i formi koje treba da ispoštujemo ili koje nam neko nameće, onda to nije dobro i naravno da takav pristup odbija ljude. Iz tog razloga, za mene biti sveštenik ili vjeroučitelj nije posao, nego način života. Ako pustimo ljudima da budu svoji, ako ih volimo i prihvatimo takve kakvi jesu – mislim da je to ispravan pristup životu, odnosno samim tim i vjeri. Najlakše je nekoga osuditi ili odbaciti. Ljude samo treba voljeti. Potrebno nam je više ljubavi i razumijevanja na svim poljima”, podsjetila je.
Tijana objašnjava da je vjeroučiteljica svaka osoba koja ide u crkvu , te da su njena djeca vjeroučitelji. Ono najvažnije za nju je ljubav koja je iznad svega.
“Ja se u crkvi osjećam kao kod kuće. To mi je dom. Gdje god da pođem, gdje god da lutam ili skrenem – tu se vratim. Dok god je tako, znam da je dobro. Ima jedan lijep citat iz Psaltira, koji mi je mnogo drag, a glasi ovako: ‘Jedno molih od Gospoda, i to tražah: da živim u domu Gospodnjem sve dane života moga, da gledam krasotu Gospodnju i posećujem hram sveti Njegov'”, govori Tijana.
Ona poručuje svim ljudima da se vole, smiju, plešu, opraštaju jedni drugima, grabe dane i život, jer jednom je sada.
eTrafika.net