Serije koje su obilježile desete godine 21. stoljeća

Piše: Ivana Sudan za xxymagazin

Pošteno smo zagazili u lude dvadesete, a razdoblje promišljanja o minulom desetljeću i svemu dobrom i lošem što se u njemu dogodilo već je iza nas. Neki od nas kategorički odbijaju razmišljati o svom tužnom životu pa kontempliraju o nekim drugim, da ne kažem važnijim stvarima kao što su televizijske serije koje su obilježile desete godine 21. stoljeća. Pustimo sad zaruke, ženidbe, udaje, krstitke i rođenja djece – ako u zadnjih deset godina niste pogledali bar deset od dvadeset dolje navedenih serija, niste ništa napravili od života

Skupiti ih na jednom mjestu nije bilo teško, ali posložiti od najmanje drage do najdraže bio je pravi Sofijin izbor jer svaka od njih ima u sebi svoje čari i kvalitetu. Pa prionimo poslu.

20. Crazy Ex-Girlfriend

Odmah valja napomenuti jednu stvar: riječ je o mjuzikl-komediji. Možda ne volite mjuzikle (u tom se slučaju ozbiljno preispitajte i zapitajte što ne valja s vama), ali svejedno vas molim… ne, PREKLINJEM da date šansu ovom dragulju od serije. Prije svega, glazbene točke koje se izvode u svakoj epizodi zaista su urnebesno smiješne, a u neku ruku zapravo se i izruguju klasičnim mjuziklima. Serija započinje nevjerojatnom, nepromišljenom, i u nedostatku bolje riječi, ludom odlukom glavne junakinje Rebecce Bunch da napusti svoj bezobrazno dobro plaćen posao odvjetnice u New Yorku i odseli u Weeeest Covinaaaa, Californiaaaaaa raditi za lokalnu odvjetničku tvrtku. Samo zato što je na ulici susrela bivšeg dečka s kojim je provela jedno ljeto u kampu prije petnaest godina i koji, pogađate, živi tamo. Ondje ga uhodi progoni, vreba i čini zbilja neoprostive stvari, no stvarno je teško mrziti Rebeccu Bunch jer koliko god to mi ne bismo htjeli i koliko god nas sablažnjava ta činjenica dok gledamo seriju, jedan dio nje živi u svima nama. U konačnici moramo priznati da je njezin prvi potez u prvoj epizodi bio nevjerojatno hrabar. Napustiti svijet koji zna i krenuti u nepoznato zato što nije bila sretna tamo gdje se nalazila. Što bih dala za samo jedan dio njezine odlučnosti i ustrajnosti. Serija se između ostalog hvata ukoštac s temama kao što su mentalne bolesti i depresija na jedinstven način koji potiče na razmišljanje. Bilo kako bilo, jedna stvar je sigurna u svijetu serije „Crazy Ex-Girlfriend“: ne postoji problem koji se ne može riješiti uz pjesmu i par plesnih koraka.

19. The Leftovers

Premisa je vjerojatno svima dobro poznata: 14. listopada 2011. godine nestalo je 2 % ljudske populacije, što u postocima i ne zvuči strašno, ali 140 milijuna ljudi itekako zvuči. Jednostavno su nestali. Sad su tu, sad ih nema. Nitko ne zna gdje su i ne, frende, nećeš saznati što im se dogodilo jer se serija ne bavi tim pitanjem. U središtu su oni koji su ostali, posljedice koje je Iznenadni odlazak imao na njihove živote i živote njihovih bližnjih. Svi su oni doživjeli nekakav gubitak i sada se moraju nositi s tim. Nikakav misterij, već čista psihologija. Što vas očekuje u seriji? Pa pravi tobogan zbunjenost, iskreno. Ne znaš je li bivši muž od Jennifer Aniston (ne Brad, onaj drugi) lud ili nije, ne znaš je li njegov otac lud ili nije, ne znaš je li njegova žena sutkinja Amy luda ili nije, u jednom trenutku zaključiš da su svi u toj seriji ludi, u drugom trenutku zaključiš da su strašno mudri i da si ti lud(a), u trećem trenutku plačeš jer je netko od likova u trenutku lucidnosti ili ludila (ovisi s koje strane gledaš) rekao nešto prekrasno, poetično i životno, u petom trenutku misliš da zahvaljujući ovoj seriji sad kužiš smisao života, u šestom zaključuješ da ništa nema smisla, u sedmom trenutku uočavaš da si zaboravila spomenuti četvrti trenutak jer si stvarno loša s brojevima, a u osmom shvaćaš da se ova rečenica već proteže u previše redaka i da je vrijeme da staviš točku.

18. Killing Eve

Mislila sam da će mi Sandra Oh uvijek biti Christina Yang iz „Uvoda u anatomiju“ i da nijedna druga uloga to neće moći promijeniti. No samo jedna epizoda serije „Killing Eve“ bila je dovoljna da potpuno izbrišem Cristinu iz svoje memorije i napravim mjesta za Eve Polastri, agenticu britanske tajne službe koja se nađe na čelu međunarodne potjere za ubojicom kodnog imena Villanelle, za čiju je ulogu izvanredna Jodie Comer kući uzela Emmyja. Špijunska igra mačke i miša gdje predstavnik zakona hvata plaćenog ubojicu nije ništa revolucionarno niti novo, ali kada se iza spisateljskog pera, između ostalih, nalazi Phoebe Waller-Bridge, onda možete biti uvjereni da tu nema mjesta žanrovskim i inim konvencijama. Zastrašujuće poremećena, a istodobno šarmantna Villanelle (prijevod: Zlica?) i naizgled stabilna i suzdržana Eve postaju opsjednute jedna drugom u ovoj nagrađivanoj seriji čiju treću sezonu nestrpljivo iščekujemo. Iako su rijetko u istoj sceni (posebice u prvoj sezoni), njihova kemija gotovo je opipljiva, a njihov psihoseksualni odnos u drugoj sezoni poprima znatno veće razmjere, pa su mnogi seriju proglasili modernom ljubavnom pričom. Ono što je sigurno jest da sadrži mnogo osebujnih likova, napetih prevrata, špijunskih potjera, duhovitih dijaloga i svega ostalog što čini dobru i kvalitetnu seriju.

17. Dark

Ljubitelji putovanja kroz vrijeme gdje ste? Dok čekamo da izmisle pravi vremenski stroj kako bismo se mogli vratiti u prošlost i upozoriti mlađe sebe da si ne upropaste živote na isti način na koji smo to učinili mi, ne preostaje nam ništa drugo nego pogledati njemačku seriju „Dark.“ Intrigantna drama sa zanimljivim likovima koja se proteže kroz gotovo stotinu godina na trenutke se može činiti dosta kompliciranom, pa vam predlažem da je gledate s papirom i olovkom u blizini kako biste mogli crtati rodoslovna stabla i vremenske crte. Posljednja (treća) sezona izlazi ove godine na Netflixu, pa bi možda bilo dobro da pričekate i pogledate sve epizode odjednom. Čisto da vam se ne dogodi da poput mene morate ponovno odgledati prvu sezonu jer ste sve zaboravili i ne možete pratiti radnju. Ipak, nemojte da vas sve ovo obeshrabri jer svatko tko ima prosječnu inteligenciju može pratiti radnju ako se uspije suzdržati od prčkanja po mobitelu dok traje epizoda.

16. Marvelous Mrs. Maisel

Scenaristi koji su nam početkom stoljeća podarili kultne „Gilmoreice“ deset godina od njihova završetka ponovno nose darove u obliku serije „Marvelous Mrs. Maisel“. Radnja se odvija pedesetih godina prošlog stoljeća, a prati Miriam „Midge“ Maisel koja otkriva svoj talent za stand up komediju nakon što je suprug prevari i ostavi. Teško je ne uspoređivati ovu seriju s njezinom gore spomenutom starijom sestrom jer sličnosti zaista ima puno: šaroliki i nerijetko ekscentrični likovi koje je nemoguće ne voljeti, duhovite i zanimljive situacije, dosjetljive i jezgrovite poštapalice, brzi i energični dijalozi, ali i fantastični glumci koji ih iz epizode u epizodu besprijekorno iznose. Ono što ih razlikuje jest naravno vrijeme u koje se odvijaju, ali i glavna tematska okosnica radnje, što je u slučaju „Marvelous Mrs. Maisel“ komičarska karijera glavne junakinje i njezin pokušaj donošenja reda u iznenada narušen (naizgled) savršeni život koji je imala prije. Dodajmo još prekrasnu kostimografiju i produkciju serije i dobivamo pravu poslasticu za oči i dušu koja se gleda brzinom koja je gotovo jednaka brzini kojom glavni likovi izmjenjuju dijaloge.

15. Orange is the New Black

Serija koja se temelji na autobiografskom bestseleru Piper Kerman u kojem opisuje svoj životu u saveznom zatvoru bila je prvi veliki hit za Netflix i jedna od prvih serija koja nam se servirala odjednom, pa bismo gotovo mogli reći da je pokrenula trend koji je danas poznat pod nazivom maratonsko gledanje serije ili binge watching. Ono što je započelo kao priča o mladoj privilegiranoj bjelkinji koja je završila u zatvoru s minimalnim osiguranjem zato što je krijumčarila drogu za svoju bivšu djevojku dilericu u sedam sezona pretvorilo se u puno više. Brojne priče iz života žena iz različitih životnih sredina koje su iz često vrlo tragičnih razloga završile tamo gdje jesu teško da će vas ostaviti ravnodušnima. Najveće je postignuće serije činjenica da je jedna marginalizirana skupina žena koje su lišene svoje slobode dobila svoj glas, da se progovorilo o lošim uvjetima u zatvorima te nehumanom i nasilnom postupanju čuvara kojima su zatvorenice izložene. Iako je u sedam godina prikazivanja serija imala svoje uspone i padove, uvijek je uspijevala zadržati pažnju gledatelja i u konačnici postići emocionalni učinak i prenijeti glavnu poruku, a to je da su ljudi u zatvorima, bez obzira na pogreške koje su učinili i za koje služe kaznu, ipak ljudi i da bi ih se tako trebalo i tretirati.

14. Mindhunter

Ne znam zašto smo svi tako fascinirani i opsjednuti tematikom serijskih ubojica, no nema više smisla pretvarati se da nismo. Moramo jednostavno prihvatiti taj mračni dio sebe, a na tom putu prihvaćanja vlastitih slabosti stoji „Mindhunter“. Da je ista kao sve ostale true crime serije, zasigurno se ne bi našla na ovom popisu. Dok se u većini kriminalističkih serija postavlja pitanje tko je počinio zločin, ovdje se zapravo traga za motivima. Zašto je netko počinio zločin? Zašto netko postaje serijski ubojica? Je li rođen s tim ili je to Maybelline? Postoji li poveznica između svih serijskih ubojica? Ovdje nema velikih potjera, pucnjave i šokantnih obrata u kojima shvatimo da je ubojica onaj mali simpatični susjed iz prve scene koji je zapravo psihopat. Naglasak je, kao što i sam naziv kaže, na istraživanju uma poznatih serijskih ubojica, koje provode dvojica FBI agenata i njihovi suradnici, s ciljem boljeg razumijevanja psihopatskih ličnosti i njihovih postupaka. Rezultati istraživanja potom bi se u teoriji mogli primjenjivati u hvatanju drugih serijskih ubojica. Glavni likovi pritom, naravno, posredno istražuju mračne i potisnute kutke vlastitih umova. Serija se temelji na stvarnim događajima i likovima, što je čini još više zastrašujućom i fascinantnijom. Jedini nedostatak leži u tome što je tvorac serije David Fincher nedavno objavio da se snimanje treće sezone ove briljantne serije stavlja na čekanje, i to na neodređeno. Eto, preostaje nam jedino nadati se da to ne znači kraj i da ima istine u onoj staroj narodnoj „Tko čeka, taj i dočeka.“

13. Peaky Blinders

Prsluci od tvida, kačketi, frizure karakteristične za dvadesete godine dvadesetog stoljeća i birminghamski naglasak prve su asocijacije na spomen serije „Peaky Blinders“, koja se počela prikazivati na BBC-u 2013. godine i pretvorila se u pravi mali globalni fenomen. Dečki, slobodno možete ušetati u najbliži frizerski salon i zatražiti „peaky blinders frizuru“, koja je postala gotovo jednako popularna u zadnjih nekoliko godina koliko je to bila i poznata „rachelica“ devedesetih godina prošlog stoljeća. Ova epska gangsterska drama prati obitelj Shelby, čiji je predvodnik zloglasni Tommy, na njihovu putu uspona od kvartovskih vucibatina do jedne od najmoćnijih gangsterskih obitelji čiji pipci sežu skroz do engleskog parlamenta. Najveći je forte ove serije zvjezdana glumačka postava u kojoj se između ostalog nalaze Cillian Murphy, Sam Neill, Tom Hardy, Adrian Brody te mnoga druga, možda manje zvučna, ali nipošto manje kvalitetna imena. Pridodajmo tome još intrigantne zaplete, dinamične dijaloge, fantastičnu kostimografiju i scenografiju te besprijekoran soundtrack predvođen Nickom Caveom na uvodnoj špici, koji kao da je imao upravo Tommyja Shelbyja na umu kada je pisao riječi za svoju pjesmu „Red Right Hand.“ Zahvaljujući svemu navedenom, „Peaky Blinders“ izvrstan su kandidat da postanu vaša nova televizijska opsesija (ako to već nisu).

12. The Crown

I bogati plaču, to je jedna od brojnih lekcija koje smo naučili iz meksičkih sapunica. Možda vas boli briga za britansku kraljevsku obitelj i mislite da vas ne zanimaju njihovi problemi, ali ja sam ovdje da vas uvjerim u suprotno. Na kraju krajeva, drama je drama, ne pita za stalež niti stanje bankovnog računa. Priča o najdugovječnijoj vladarici svih vremena koja je na prijestolju od 1952. godine toliko je uvjerljiva da je ponekad doista teško povjerovati da je ipak riječ o fikciji. Naime, iako su precizno i točno obrađeni svi povijesni događaji i skandali koji su zadesili obitelj Windsor, pa čak i garderoba britanske kraljice prilikom pojavljivanja u javnosti, privatni dijalozi koji se odvijaju između njezinih članova unutar zidova kraljevskih palača ne mogu biti ništa drugo doli izmišljeni, a opet se doimaju stvarnima. Upravo je to najveći adut serije „The Crown“ – činjenica da gledatelji u svakom trenutku bez sumnje vjeruju da je to tako bilo i da su svi likovi koji se temelje na stvarnim osobama doista takvi kakvima su nam ih prikazali. Clare Foy maestralno je i suvereno utjelovila Elizabetu II. u prvim dvjema sezonama, pa smo svi jako teško prihvatili spoznaju da je u trećoj sezoni mora zamijeniti neka druga, makar ta druga bila neponovljiva Olivia Colman. Iako treća sezona donosi posve izmijenjenu glumačku postavu, ostaje dojam kao da su oduvijek bili u tim ulogama, što je jamačno još jedan pokazatelj kvalitete serije.

11. Stranger Things

Nabijena akcijom i nevjerojatno zabavna, serija „Stranger Things“ najpopularnija je Netflixova originalna serija koja je rušila sve rekorde gledanosti, i to ne bez razloga. Dječji likovi, prijateljstva, avanture i čudovišta elementi su preuzeti iz dobro nam poznatih filmova i knjiga iz osamdesetih godina prošlog stoljeća, a i sama radnja smještena je u to vrijeme. Međutim, to nipošto ne znači da joj nedostaje originalnosti, što se posebno uočava u samoj karakterizaciji likova, pa su tako čak i oni sporedni i „nebitni“ likovi uvijek vrlo uvjerljivi i nerijetko ostavljaju jači dojam na gledatelje od onih glavnih. Zahvaljujući zanimljivoj i dinamičnoj priči, serija se brzo gleda, ali ostaje s gledateljima dugo nakon odgledane posljednje epizode. 

10. The Good Place

Dobar pokazatelj toga koliko je zapravo neka humoristična serija bila dobra jest količina suza koju isplačete gledajući njezinu posljednju epizodu. A bome ne postoji količina narezane kapule kojom bih mogla pokušati objasniti vodopade u mojim očima dok sam gledala finale serije „The Good Place“ i svim silama se trudila da mi ne pobjegne neki nekontrolirani jecaj. Iako je naravno primarni cilj humorističnih serija da nas nasmiju, u konačnici mora postojati određena dubina koja će gledateljima omogućiti da se povežu s likovima i izvuku nekakvu pouku iz same priče. Serija „The Good Place“ na vrckast i luckast način zapravo obrađuje vječno pitanje: ima li života poslije smrti? Kako izgleda? Koliko traje? Kako bismo se trebali ponašati i kako živjeti da bismo na kraju došli u „Dobro mjesto“, a ne u „Loše mjesto“? I sve to bez religijskog prenemaganja. Komične situacije, simpatični likovi (s puuuuno mana), neočekivani zapleti i duhovite filozofske rasprave o moralu uveseljavale su nas četiri sezone, ali i poticale da razmišljamo o tome jesmo li zaista najbolja verzija sebe koja možemo biti. Ovo je bila jedna od onih serija koje je sa svakom sezonom postajala sve bolja, a otišla je u legendu onako kako je i došla – beskompromisno i pod vlastitim uvjetima.

9. Fargo

Zašto bi nekome uopće palo na pamet da može imitirati specifičan i neponovljiv stil Ethana i Joela Cohena i napraviti seriju inspiriranu njihovim kultnim filmom zaista nikome od nas nije jasno, ali eto, Noah Hawley probudio se jednog jutra i odlučio da će napraviti upravo to. Iako smo svi smatrali da je to vrlo loša ideja, danas mu zahvaljujemo na tom riskantnom pothvatu. Serija „Fargo“, nadahnuta istoimenim filmom iz 1996. godine, antologijska je serija što znači da je svaka sezona smještena u drugo razdoblje s novim likovima i novom pričom (uz neka sitna preklapanja s prethodnim pričama), a u svakoj nalazimo pregršt referenci na filmove legendarnog redateljskog dvojca. Štoviše, u seriji se toliko precizno i zastrašujuće dobro imitira cohenovsko ozračje i štih da je teško povjerovati da braća uopće nisu imala prste u tome. Glumačka ekipa uvijek je fantastična pa su se tako u prvim trima sezonama u glavnim ulogama već našli Billy Bob Thornton, Martin Freeman, Kirsten Dunst, Patrick Wilson, Jesse Plemons, Jean Smart, Ted Danson, Ewan McGregor (koji glumi blizance, op. a.), Carrie Coon. Ovom prilično impresivnom popisu možemo pridodati i našeg hrvatskog glumca Gorana Bogdana, koji je u trećoj sezoni glumio, pogađate, ruskog kriminalca. Ako volite lik i djelo braće Cohen, onda već znate što vas u ovoj seriji očekuje. Crni humor, specifični američki naglasci, promišljanja o moralu kroz živopisne i ekscentrične likove koji se igrom slučaja nađu u suludim i apsurdnim situacijama, ali i poveći broj ljudskih žrtava. Na zahtjev preživjelih promijenjena su im imena. Iz poštovanja prema mrtvima ostatak je ispričan točno onako kako se dogodilo.

P.S. Ako ne volite lik i djelo braće Cohen, kako to mislite?

8. Fleabag

Pojam „remek-djelo“ nerijetko se spominje u recenzijama humorne drame (iliti dramedije) „Fleabag“ na koje možete naići na internetu, a i pomela je konkurenciju na dodjeli nagrade Emmy prošle godine u gotovo svakoj kategoriji u kojoj je bila nominirana, što bi odmah u startu trebao biti dovoljan razlog da joj pružite šansu. Međutim, ako vam treba dodatni poticaj zbog nekih vlastitih osobnih zadrški (kao što je, priznajem, trebao meni), valja napomenuti da je najveći adut serije zapravo genijalna Phoebe Waller-Bridge čije ekspresije lica dok gleda ravno u kameru i obraća se gledateljima te njezini duhoviti komentari kojima objašnjava svaku scenu u kojoj se nalazi doista izazivaju salve smijeha i bilo bi zaista šteta da to ne doživite. Fleabag je površna, plitka, perverzna, bezosjećajna, nemarna, nepromišljena i samodestruktivna, no s druge strane riječ je o ženi koja je usamljena i pokušava se nositi sa smrću najbolje prijateljice, smrću majke, otuđenošću od sestre i oca, netrpeljivošću prema očevoj novoj supruzi, ali i financijskom egzistencijom koja visi o niti zbog kafića koji ne posluje dobro. Fleabag nas uvlači duboko u svoju intimu, ponekad otkrivajući neke stvari koje možda i ne želimo znati pa frkćemo nosom ili kolutamo očima, dok se u drugom trenutku ponovno glasno smijemo, a onda nam se odjednom vrte suze u očima. Tako je i u životu, zar ne? Prva je sezona solidna i uvodi nas u život glavne protagonistice, no u drugoj se zapravo događa prava čarolija i onaj klik u glavi kada shvatimo da je ova serija doista zaslužila sve lovorike i hvalospjeve koje dobiva. Uvodeći lik „Zgodnog svećenika“ i motiv zabranjene ljubavi na nimalo patetičan ili sladunjav način postiže home run (da se poslužim bejzbolskim žargonom) ili, ako preferirate košarku, zakucava te dovodi priču kraju u jednom od najbolje napravljenih finalnih epizoda u povijesti. Waller-Bridge nepokolebljivo tvrdi da su dvije sezone sve što ćemo dobiti kada je u pitanju serija „Fleabag“ i neka je tome tako. Ponekad je dvanaest epizoda sve što je čovjeku potrebno.

7. Brooklyn Nine-Nine

Priča o 99. policijskoj postaji u Brooklynu i njezinim zaposlenicima vrlo se brzo uvlači pod kožu svojom duhovitošću i toplinom, ali ono što se na prvu čini kao tipičan američki sitcom u biti je mnogo više od toga. Imamo cijelu plejadu naizgled stereotipnih likova koje svaka serija koja drži do sebe „mora“ imati: simpatičnog i luckastog šaljivdžiju, njegovog najboljeg prijatelja, uštogljenu ženu koja uvijek poštuje pravila, privlačnu, ali mračnu i opasnu ženu usijane glave, detektiva koji je prije bio pretio, a sad je ovisnik o vježbanju, i tako dalje. Ipak, riječ je o jednoj on najraznolikijih glumačkih postava na televiziji i hvaljena je upravo zbog izvrsne zastupljenosti različitih rasa i LGBT likova – zato što je to odraz američkog društva danas, a ne zato što se mora popuniti nekakva kvota crnih, latino, i gay likova u jednoj seriji. Kapetan policijske postaje, Raymond Holt, crnac je i homoseksualac, no to nikad nije predmet sprdnje u seriji niti je to nešto što ga definira kao osobu. On nije stereotipno feminiziran i ekscentričan jer, vjerovali ili ne, nisu svi homoseksualci isti. Volimo ga zbog njegovog bezizražajnog humora, stoičkog držanja i ozbiljnog lica koje ne odražava emocije te odanosti svojoj policijskog obitelji. A takvi su i ostali likovi, prepuni mana i vrlina koje nemaju nikakve veze s njihovom seksualnom orijentacijom ili etničkim porijeklom, te ih čine živima, simpatičnima i zabavnima. Gledajući ovu seriju neminovno ćete se osjećati dobro zato što je zabavna, vrckasta i duhovita, ali i zato što šalje poruku da nije važno koju boju kože imate, volite li cure, dečke ili oboje, dolazite li iz sređene obitelji ili ste dijete iz propalog braka, imate li puno braće i sestara ili ste jedinac, već je važno da se trudite biti poštena i odana osoba koja poštuje sebe i druge i koja zna da su tolerancija i uvažavanje različitosti temelji na kojima bi trebalo počivati svako društvo. A i stvarno je smiješna, vjerujte mi.

6. Penny Dreadful

Slično kao „Stranger Things“, serija „Penny Dreadful“ inspiraciju crpi iz dobro nam poznatih literarnih djela kao što su „Drakula“, „Frankenstein“ i „Slika Doriana Graya“. Većina likova iz navedenih viktorijanskih romana u seriji dobiva novi život, nove crte osobnosti i novi smisao kako bi se uklopili u novu priču u čijem je središtu nova protagonistica – Vanessa Ives. Iako je žanrovski ovdje na prvi pogled riječ o hororu, oni dramski dijelovi iz epizode u epizodu postaju sve značajniji i istaknutiji, dok strašni dijelovi zapravo padaju u drugi plan. Drugim riječima, u dobro nam znane elemente horora zamaskirane su teme i motivi kao što su samoća i usamljenost, nepripadanje i želja za pripadanjem, ovisnost, različitost, želja za bijegom od prošlosti te vječna borba s unutarnjim demonima koji opsjedaju sve nas. Zbog toga je „Penny Dreadful“ zapravo nevjerojatno i neuobičajeno dirljiva i emotivna za jednu „običnu“ horor seriju. Osim toga, glumi moj girl crush Eva Green, što bi samo po sebi već trebala biti dovoljna reklama. 

5. Better Call Saul

Spin off za koji nismo znali da nam treba. Priča o korumpiranom odvjetniku Saulu Goodmanu iz najbolje serije svih vremena „Breaking Bad“ (koja a propos nije na ovom popisu samo zato što se počela prikazivati 2008. godine i stoga tehnički ne pripada desetljeću kojim se bavimo, pa su je glasovi u mojoj glavi odlučili diskvalificirati – baš kao i „Mad Man“ iz istih razloga) dok je još bio Jimmy McGill i dok još nije bio posve moralno izgubljen. Tragedija svih likova u ovoj seriji leži u tome što zapravo znamo koja ih sudbina čeka, a ta sudbina nije baš obećavajuća. Međutim, iako smo svjesni da će većina njih ostati živa do kraja serije jer je njihova priča povezana s pričom Waltera Whitea, scenaristi nekako ipak uspijevaju stvoriti neizvjesnost i napetost, odnosno zabrinutost gledatelja kojima je stalo do likova koje gledaju na svojim malim ekranima. Peta sezona upravo je krenula, a ona nakon nje bit će ujedno i posljednja. 

4. Justified

Suvremeni vestern nastao prema kratkoj priči Elmorea Leonarda podsjetio nas je zašto volimo taj žanr. U seriji pratimo životni put američkog maršala Raylana Givensa (Timothy Olyphant) od trenutka kada je premješten iz Kalifornije u svoj rodni kraj Harlan County u Kentuckyju jer je malo prebrz na okidaču pa svi njegovi susreti s negativcima koje hvata završavaju kišom metaka i prekovremenim radom lokalne mrtvačnice. Nakon tog profesionalnog nazadovanja i povratka u, ah, budimo iskreni, selendru na američkom jugu iz koje je cijeli život nastojao pobjeći, Raylan se susreće s duhovima iz prošlosti i paletom šarolikih likova koje je doista teško ne voljeti unatoč brojnim manama. U šest sezona sukobljava se s brojnim antagonistima, ali nijedan nije toliko respektabilan i karizmatičan kao što je to Boyd Crowder. Doista mi nije jasno kako se uspjelo dogoditi da Walton Goggins nije pokupio sve moguće glumačke nagrade za svoju ulogu šarmantnog kriminalca širokog osmijeha, ali to je samo još jedan dokaz da pravde u ovom svijetu nema. Raylan i Boyd poznavali su se još u ranoj mladosti kada su zajedno kopali ugljen u rudnicima. Iako su karakterno vrlo slični, obojica inteligentni i oštroumni, životne okolnosti odvele su ih na dvije suprotne strane zakona pa tako obojica u onom drugom vide što bi bilo kad bi bilo. Očito je da jedan prema drugom i dalje gaje simpatije, no ipak je uvijek jasno da njihovo prijateljstvo ne može biti jer je jedan kriminalac, a drugi pravednik. Osim ove predivne bromance, tu je puno akcije, legendarnih likova, ali ponajprije dinamičnih i duhovitih dijaloga i citata koje ćete sigurno nastaviti koristiti u svakodnevnom životu kada (ne AKO jer ovo je must-watch) pogledate seriju.

3. Game of Thrones

Ne pamtim da se ikada neka serija neočekivano pretvorila od najomiljenije u najomraženiju u tako kratkom roku kao što je to bio slučaj kod „Igre prijestolja“. Svi smo je gledali (osim tebe, nasumična osobo, koja ćeš mi sada pobjedonosno napisati u komentarima da ti nisi pogledao nijednu epizodu) i svi smo nestrpljivo iščekivali kako će priča završiti. A onda se dogodilo nešto što nitko nije očekivao – serija koja nam je neprikosnoveno iz godine u godinu davala scenaristički jake i kvalitetne sezone doživjela je jednu lošu sezonu. Peh leži u tome što je ta sezona ujedno bila i posljednja pa scenaristi nisu dobili mogućnost popravnog ispita koji bi im omogućio da vrate povjerenje, poštovanje i ljubav gledatelja koju su dotada uživali. Odjek negodovanja bio je masivan i nečuven. Društvene su mreže gorjele od mržnje, potpisivale su se peticije kojima se tražilo ponovno snimanje posljednje sezone, svi su imali svoje mišljenje i svi su ga izražavali. Sveopće razočaranje, tuga, jad i čemer svih, a posebice onih koji su uložili godine i godine života u tu seriju. Pritom mislim na scenariste, redatelje, glumce, producente, kamermane i sve ostale koji su dali sve što su mogli u taj projekt, a ne na vas koji još i sada, devet mjeseci nakon prikazivanja posljednje epizode, zanovijetate jer ste „potratili osam godina svog života“ zavaljeni u fotelju gledajući seriju. Dajte se saberite, molim vas. Ako je to što vam omiljena serija nije završila onako kako ste htjeli najveći problem u životu, onda ste doista pravi sretnici. Pouka koju ostali scenaristi i tvorci serija mogu izvući iz svega toga jest da u današnje vrijeme interneta i povezanosti nelogična rješenja i nedovoljno uvjerljivi postupci i ponašanja glavnih likova očito neće proći nezapaženo i nekažnjeno. Slijedom toga, da nije bilo te posljednje sezone, ova bi serija zasigurno zasjala na prvom mjestu ove moje male top ljestvice, ali „za kaznu“ je degradirana. Ipak, odbijam je pamtiti po svemu gore navedenom jer jedna loš(ija)a sezona ne briše sedam izvrsnih. Ne mislim da sam potratila osam godina, uživala sam u svakom trenutku, svakom obratu, svakoj neočekivanoj smrti, svakoj bitci ovog televizijskog fenomena i remek-djela. A tebi, nasumična osobo koja nisi pogledala nijednu epizodu, savjetujem da istog časa ispraviš taj neoprostivi propust.

2. Mr. Robot

Tko bi rekao da će onaj mali susjed iz humoristične serije „Rat u kući“ koja se nekoć davno prikazivala RTL-u petnaestak godina kasnije na svojim policama (ili gdje ih već drži) imati Emmyja i Oscara? Pa zapravo svatko tko je imalo obratio pozornost na njega u tom trenutku jer je Rami Malek već tada u svojim glumačkim počecima pokazivao veliki potencijal, a njegova uloga simpatičnog Kennyja koji je potajno zaljubljen u svog najboljeg prijatelja zapravo je jedino što pamtim u toj seriji. Međutim, serija koja je ostavila znatno trajniji pečat u umovima svih ljubitelja televizijskih priča i koja mu je otvorila vrata do svjetskog uspjeha svakako je „Mr. Robot“. U četirima sezonama ove iznimno hvaljene dramske serije pratili smo inteligentnog, ali vrlo psihički nestabilnog mladog informatičara i hakera Elliota na njegovom osvetničkom pohodu u kojem želi uništiti misterioznu, korumpiranu i moćnu svjetsku organizaciju. Pritom glavni lik neprestano razbija četvrti zid, ali na doista originalan i dosad neviđen način. Naime, mi kao gledatelji nismo ništa drugo nego jedan od imaginarnih glasova u glavi kojima se Elliot obraća te tako postajemo aktivni sudionici u samoj radnji. Tvorci serije posvetili su puno truda informatičkom aspektu priče, pa sve ono što se vidi na zaslonima računala kada glavni likovi nekoga ili nešto hakiraju nisu izmišljotine i besmisleni podaci ili, ne znam, šifrirani recept za pitu od jabuka, već su vrlo uvjerljivi i stvarni računalni kodovi i postupci koji zapravo imaju smisla. Ne čudi stoga da su informatički potkovani gledatelji pauzirali scene i proučavali kodove da bi vidjeli kakve su im to tragove scenaristi ostavili. Nevjerojatno posebna priča s fantastičnim detaljima, specifična kinematografija, izvanredna gluma i snažna finalna sezona nabijena emocijama razlog su zašto je „Mr. Robot“ definitivno jedna od najboljih serija desetljeća, a usudila bih se reći i stoljeća.

1. The Americans

Pomalo sam i sama iznenađena vlastitim prvim mjestom, ali dubokim promišljanjem uviđam da zapravo razloga za to nema. Špijunska drama o supružnicima koji se predstavljaju kao obični američki građani, a u biti su agenti KGB-a zapravo nikad nije bila serija o hladnom ratu, već o nizu nemogućih kompromisa koji čine svaki ljudski odnos, a posebice brak. Kvaliteta serije koja je prošla nekako ispod radara kod većine gledatelja neosporiva je, a ovo nije prvi moj pokušaj u kojem nastojim ukazati na sve dobro što ona nudi. Kažu da je ponavljanje majka mudrosti, no ipak ne želim zvučati kao pokvarena ploča pa ću vam samo predložiti da kliknete ovdje i pročitate razloge zbog kojih smatram da je ovo najbolja serija u protekloj dekadi. Možda se ste već i uhvatili koju epizodu prethodnih mjeseci jer su se sve njezine sezone prikazivale na HTV-u, no vjerojatno niste jer tko normalan uopće još gleda bilo što na bilo kojoj hrvatskoj televiziji. Nasreću, živimo u doba nevjerojatnog tehnološkog napretka pa sam sigurna da ćete se snaći ako poželite provjeriti jesam li u pravu kada kažem da je ovih dvadeset serija nešto najbolje što je televizija imala za ponuditi u razdoblju od 2010. do 2020.

Ostavite komentar

unesite broj *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.