O mogućem rješenju za egzistencijalno mrcvarenje radnika Zemaljskog muzeja

Adresa za egzistencijalno mrcvarenje radnika Muzeja nije samo paradržavni parlament sastavljen od čovjekolikih džojstika, nego i Sarajevski univerzitet.

Prije nekoliko dana Zemaljski muzej uputio je javnosti jedan neobičan izazov. (Obično se ljudi na Facebooku izazivaju da kao u nekadašnjim dječijim ispovjednicima/spomenarima nešto nabroje, ili se u ozbiljnijim poremećajima s odrastanjem posipaju ledenom vodom.)

Da je Muzej objavio sliku nekog antičkog falusa, pa pozvao dečke na samjeravanje, našao bi se tu i tamo neki Prijap Lovro koji bi odgovorio slikom na sliku, ali bi se većina sablaznila. Međutim, Muzej je umjesto prave slike stidnog objekta upotrijebio metaforičnu i time učinio nešto nezapamćeno u povijesti izazova. Objavio je platnu listu direktora. Sablazan je bila tolika da je svaki odgovor na izazov, slikom na sliku, izostao.

U medijima je skandal ipak registrovan: “Zemaljski muzej BiH ovih je dana”, piše Đorđe Krajišnik, “uz Međunarodni dan i noć muzeja, objavio platnu listu za mart 2020. direktora Zemaljskog muzeja BiH dr. sci. Mirsada Sijarića. Iz priloženog se vidi da direktorska plata Muzeja iznosi 642,38 KM neto, uz napomenu da ista neće biti uplaćena do daljnjeg. Prosječna plata državnih poslanika, objavili su iz Muzeja, u ovom periodu bila je 4.580 KM, a uz to su imali druge naknade – topli obrok, paušal, prevoz, komisije, jednokratne pomoći, jubilarne nagrade, pravo na naknade za smještaj, odvojeni život i posjetu porodici te otpremnine i druge naknade. Zbog svega toga, pojedini državni poslanici su nekim mjesecima primali i do 6.800 KM.”

Međutim, doktor nauka ne mora primati platu državnog poslanika da bi zaslužio poređenje s direktorom Muzeja (također i doktorom nauka). Može imati i duplo manji metaforični falus od npr. Dušanke Majkić, ali će svejedno, ako radi na Sarajevskom univerzitetu, kao vanredni ili redovni profesor pa još šef odsjeka umjesto muzeja, imati pet ili šest puta veću platu od svog muzejskog kolege po nauci.

Adresa, dakle, da se traži rješenje za višegodišnje egzistencijalno mrcvarenje radnika Muzeja nije samo paradržavni parlament (u smislu da državu vidi samo kao izvor para, ali i u smislu da Bosna i Hercegovina, zahvaljujući većini u tom parlamentu, sastavljenom od čovjekolikih džojstika, nije funkcionalna država), nego i Sarajevski univerzitet. Njegov godišnji budžet, prema nacrtu usvojenom na Kantonalnoj skupštini, predviđa cca 105 miliona maraka, za plate, za 2821 zaposlenika. Aproksimativno i ugrubo, za potrebe argumenta koji slijedi, REDOVNU mjesečnu platu jednog zaposlenika računaćemo digitronom po formuli 105.000.000 : 2812 : 12, i dobiti 3.111 KM (neka bude bruto, da se nikom ne zanebesa). Ako broju radnika dodamo 50, koliko ih je u muzeju, računica će pokazati (105.000.000 : 2862 : 12) da bi plata akademskog radnika bila 3.050 KM. To bi, dakle, mogao biti odgovor na Sijarićev izazov, baziran na konkretno shvaćenoj akademskoj solidarnosti.

Pravnih smetnji za takav odgovor ne bi trebalo biti. Na sličan način je svojevremeni premijer Dino Konaković potpisao ugovore sa reisom i kardinalom (o detaljima više u mojoj knjizi Akademsko šarlatanstvo), nakon čega su se dva teološka fakulteta prikučila univerzitetskim jaslama. Pa će tako u 2020. godini katolički sa 25 zaposlenih dobiti konvertibilnih maraka 1.078.213, a islamski sa 46 zaposlenih maraka isto konvertibilnih 2.127.017, prema ugovornom aranžmanu u kojem ne samo što su zadržali svoju imovinu (za razliku od običnih fakulteta) nego ni diplome Univerziteta za studente teologije ne vrijede bez poglavarskih potpisa, uz rektorov.

Ako se integracijskom merhametluku Univerziteta dodaju još i instituti, proizvedeni u organizacione jedinice Univerziteta (za historiju, za genetički inžinjering i biotehnologiju, za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, za jezik i Orijentalni institut), bilo bi zaista jako zanimljivo i interesantno saslušati obrazloženje predstavnika ovih institucija koje to naučne, kulturne, društvene i simboličke kvalitete oni imaju, a Zemaljski muzej, naprimjer, nema.

U međuvremenu, pripremaju se izbori za rektora, pa će biti isto tako zanimljivo pratiti i kako će se prema ovom pitanju – prepoznavanja i vrednovanja naučnih – ljudskih i materijalnih resursa, odnosno pridruživanja Zemaljskog muzeja Univerzitetu u Sarajevu – odnositi kandidati. Izazov iz Muzeja je upućen prije svega njima. Hoće li trka za rektora pokazati da u akademskoj zajednici organ stida može biti i mozak?

Preuzeto sa Skolegijum.ba

Ostavite komentar

unesite broj *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.