Neda Simić Žerajić: “Okosnica kulture su ljudi koji projekte finansiraju srcem”

Korona je donijela brojne preokrete, kako u poslu tako i u životu. Godina koja je na izmaku svima je bila teška, puna neizvjesnosti, zatvorenosti, bez kulturnih sadržaja, a u znaku bombardovanja besmislicama sa društvenih mreža i iz drugih izvora. Sve je to pogubno za mentalno zdravlje,  ali je dobro što se mnogo toga iskristalisalo, kaže u intervjuu za Mrežu mira Neda Simić Žerajić, profesor srpskog jezika i književnost, publicista i pozorišni producent koja je više od dvije decenije aktivna u kulturi Banjaluke i Republike Srpske.

Urednik je knjiga istoričara, prof. dr Darka Gavrilovića, “Priče iz srpske starine”, Fotomonografije povodom 10 godina benda Emira Kustruice i “The No Smoking Orchestra”, te knjige vladike Grigorija “Radost života” koje su u izdavačkoj djelatnosti imale snažan odjek. Jedan je od osnivača Sajma knjige u Banjaluci, urednik je Internacionalnog festivala studentskih pozorišta “Kestenburg” i organizator mnogih pozorišnih događaja koji su obilježili kulturni život na ovim prostorima.

Osvrćući se na kulturnu scenu u Republici Srpskoj i u Bosni i Hercegovini u vrijeme pandemije izazvane korona virusom ističe da se u svim velikim krizama kultura prepoznaje kao uporište i da pruža odgovore koje drugi ne daju.

Šta smo mogli da naučimo u teškim danima koji traju od marta?

Svima nam je bilo potrebno da se suočimo sami sa sobom. Da preispitamo svoje odluke, naš odnos prema drugima i da priznamo sebi da li život kreiramo na pravi način. Sada smo zaustavljeni u vremenu iščekivanja i nadanja da će nam budući dani donijeti nešto bolje. Virus će proći, ali naši problemi ostaju nama.

Kako se virus pandemija odrazio na kulturu?

Pandemija je produbila postojeće probleme u kulturi, ali i izazvala nove posljedice. Kultura je dramatično marginalizovana i izmještena iz javnog prostora i naše svakodnevice. Posljedice ove krize najviše osjeti nezavisna scena, samostalni umjetnici i njihove inicijative koji su prepušteni sami sebi i skrajnuti na ivicu društva Ipak, zadiviljujuće je kako su upravo ti stvaraoci koji ideje najčešće finansiraju srcem i dušom u 2020. godini uradili veliki posao.

U godini kada su mnogo veći festivali otkazani,  DIS pozorište mladih iz Banjaluke je uspješno održalo Festival omladinskih pozorišta u Rudom, izvanredna prilika da mladi stvaraoci ispolje kreativnost, ukrste stavove i razmijene kreativne ideje. Veliki događaj za malu, toplu sredinu kakva je Rudo.

  • Mladi autori iz Banjaluke Milan i Ognjen Bogdanović su osvojili međunarodne nagrade za film “Točak snova” na prestižnim festivalima u konkurenciji hiljadu i po filmova iz cijelog svijeta i to “Mitreo film festivalu” u Italiji i Camera Zizanio film festivalu u Grčkoj.
  • Studentsko pozorište je uradilo premijeru o banjalučkoj legendi “Safikadi” koja će biti upisana u nove stranice istorije grada na Vrbasu…
  • Okosnica kulture su oni koji stvaraju savremenu kulturu, kao i svi koji intenzivno žive s djelima i događajima savremene kulture. Kulturu ne čine direktori, pogotovo ne oni kojima je politika jedina poveznica sa ustanovom na čijem su čelu. Nekada su upravnici i direktori pozorišta, muzeja, biblioteka… bili uvažena gospoda sa bogatim biografijama. Danas među direktorima kulturnih ustanova ima i onih koji su promijenili više političkih dresova da bi se dočepali te pozicije. Takvi ljudi su nedobronamjerni i prema kulturi i prema pregaocima koji i te kako mogu da doprinesu razvoju kulturnog života.   

Kako vidite kulturni život Banjaluke?

Banjaluka je uvijek imala svoj kulturni identitet i jedan gospodski ritam. Mladi unose novu dimenziju kulturnog i kulturološkog, stvaraju drugi privid gradu i to je u redu. Svaka generacija ostavlja svoj pečat. Značajni ljudi za Banjaluku koji su davali pečat ovom gradu su otišli, kao što je nedavno Kolja Mićević čije je djelo poštovala kulturna Evropa. Velika imena poput bana Svetislava Tise Milosavljevića su ustanovili vrhunsku kulturu. Smatram da još uvijek postoje ljudi koji znače za našu kulturu i da Banjaluka ima poseban kulturni dijapazon koji njeguje. Imamo i briljantnih ljudi koji nisu dobili mjesto koje im pripada, ali sa svojom stvaralačkom inteligencijom oni su dragulji ovog grada. Po prirodi sam optimista i vjerujem da njihovo vrijeme tek dolazi. Znanju će morati da se vrati ekskluzivitet. To je jedina šansa da isplivaju najbolji.

Šta mislite o kulturi na internetu?

Dobro je što se u vrijeme pandemije kultura preselila na internet i što su nam bili dostupni umjetnički sadržaji, ali to nije dovoljno. I sama sam uživala u obilascima postavki svjetskih muzeja putem interneta, kad već nisam u prilici da putujem i doživim to uživo, kao i u pozorišnim predstavama, kazivanju vrhunskih stihova. Kultura nije samo manifestacioni dio, niti zabavište, kako je neki političari doživljavaju. Ona mora da se oslanja na bogatu tradiciju, kvalitetne programe ustanova, a ne da bude prepuštena entuzijazmu i pretvorena u ekskluzivni proctor malih grupa znalačkih i posvećenih ljudi. Ona tako preživljava,ali ne može da živi punim životom.

Šta biste poželjeli u 2021.godini?

Prije svega želim da se svi vidimo u 2021. Da budemo zdravi i bolji od sebe. Možemo još mnogo da uradimo na svom duhovnom prosvjećivanju, kao i na širem obrazovanju, ali i na psihološkom jačanju naše ličnosti. Okrenimo se vrijednostima koje su stubovi opstanka naroda, a to su jezik, kultura i pismo. Umjetnost nam je duhovna hrana i putokaz. 

Iz kojih izvora se Vi napajate pozitivnom energijom i šta je ono što vas ispunjava?

Nastojim da provodim vrijeme sa dobrim i kvalitetnim ljudima koje krasi istinska čovječnost.  Da što više razgovaram sa porodicom i prijateljima koji me usrećuju i kad me podržavaju, ali i kad me kritikuju, jer to je sa mnogo ljubavi. S godinama sam naučila da nekim ljudima treba ukinuti prostor u svom životu. Kad podvučete tu crtu, mnogo bolje se osjećate.

Ispunjavaju me i trenuci u kojima sam nasamo s knjigom. Sad se vraćam nekim klasicima koje sam davno čitala, jer smatram da tad nisam imala potrebnu zrelost. Volim prirodu, naročito rijeke. Često šetam pored Vrbasa, jer tu osjetim mir. Mogla bih satima da posmatram svoju rijeku i da se pored nje nikad ne osjećam sama.

Ostavite komentar

unesite broj *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.