Nataša Boškova – pravno osnaživanje marginaliziranih zajednica

Jedna od dobitnica WoW nagrade za strašne žene u Makedoniji je Nataša Boškova, odvjetnica i pravna savjetnica u Koaliciji za seksualna i zdravstvena prava marginaliziranih zajednica Margini (Коалицијата Маргини). Nataša je završila Pravni fakultet i rodne studije na Sveučilištu u Sarajevu i radi u području nediskriminacije, rodne ravnopravnosti, seksualnih i zdravstvenih prava te kršenja ljudskih prava LGBT osoba, seksualnih radnica, osoba s HIV-om i korisnika/ca droga.

Koalicija za seksualna i zdravstvena prava marginaliziranih zajednica – Margini osnovana je 2007. godine, a službeno je registrirana 2011. godine. Koliko dugo surađuješ s Koalicijom i kojim se temama i problemima tamo baviš?

S Koalicijom Margini sam od samog početka, od 2008. godine, kada su počele  provoditi prve aktivnosti monitoringa stanja seksualnih i zdravstvenih prava osobama koje su korisnice droga, seksualnih radnica/radnika, ljudi koji žive s HIV-om i LGBT osoba, kao i pravno osnaživanje marginaliziranih zajednica i zalaganje za bolje politike i prakse institucija prema marginaliziranim zajednicama.

Od samog početka sam angažirana kao odvjetnica i radim na pružanju pravne pomoći i zastupanju u slučajevima povrede prava marginaliziranih zajednica pred domaćim i regionalnim sudovima. Aktivno sam uključena ili sam bila uključena u nekoliko radnih grupa za zakone koji se odnose na prava žena i marginaliziranih zajednica, kao na primjer Zakon o abortusu, Zakon o prevenciji i zaštiti od diskriminacije, Zakon o sprečavanju i zaštiti žena od nasilja, Zakon o matičnoj evidenciji (koji regulira pravno priznanje roda i matične evidencije). Koalicija Margini intenzivno radi na izgradnji kapaciteta institucija za rad s marginaliziranim zajednicama, posebno s stručnim radnicama u centrima za socijalni rad, policijom, liječnicima, prosvjetarima, pa kolege i ja sudjelujemo u realizaciji obuka i pripremi materijala. 

Koalicija Margini provodi kampanju za promicanje Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći. Možeš li nam reći više o tome?

Jedna od ključnih aktivnosti Koalicije je pružanje pravne pomoći marginaliziranim zajednicama. Naši resursi, kao i resursi ostalih organizacija civilnog društva su ograničeni pa je zato neophodno da radimo na uspostavljanju i unapređenju efikasnog sistema besplatne pravne pomoći financiranog od strane države. Država mora da osigura ekonomski rast i razvoj, nadilaženje siromaštva, postizanje rodne jednakosti, a to je moguće samo ukoliko se osigura pristup pravdi građana i građanki i ukoliko inicijative za pravno osnaživanje postanu integralni dio plana za postizanje UN-ovih ciljeva održivog razvoja.

U 2019. donesen je novi Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći koji je znatno kvalitetniji od prethodnog, a koji ima za cilj da osigurati pristup pravdi većem broju osoba koje imaju financijskih poteškoća. Zakon omogućava da ljudi koji nemaju dovoljno financijskih sredstava vode postupak, da dobiju osnovnu pravnu informaciju i besplatno zastupanje u sudskom postupku.. Važno je da ovaj zakon osigurava besplatnu pravnu pomoć za sve žrtve obiteljskog nasilja neovisno o njihovom ekonomskom statusu. Naš cilj je da u partnerstvu s ostalim organizacijama promoviramo mogućnosti novog zakona za što više ljudi u različitim dijelovima države i da im pomognemo da se povežu s institucijama i ostalim organizacijama koje nude besplatnu pravnu pomoć.

Možeš li nam ukratko predstaviti pravni okvir za zaštitu prava LGBT+ osoba u Makedoniji? Što vidiš kao nedostatke Zakona o prevenciji i zaštiti od diskriminacije – koji je, ako se ne varam, donesen tek 2019. godine?

Razvoj pravnog okvira za zaštitu prava LGBT osoba odvija se sporije nego što bi trebalo i što bismo mi htjeli. Prvi zakon je donesen 2010. godine u jako spornoj proceduri, kada je u zadnji čas izbačena seksualna orijentacija kao zabranjena osnova u Zakonu, a tijekom diskusije u Parlamentu izrečen je govor mržnje i poticanje diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije.

Nakon višegodišnjeg zalaganja za izmjenu zakona, koji se pokazao kao nefuncionalan i nije pružao efikasnu zaštitu od diskriminacije, 2019. usvojen je novi Zakon. Bila sam dio radne grupe i mogu reći da je proces pripremanja zakona bio sveobuhvatan, inkluzivan i tekst zakona je bio razmatran od strane svih grupa. Prihvaćena je većina prijedloga i samih zajednica koje su žrtve diskriminacije, i pravnih praktičara i profesionalaca koji rade na prevenciji i zaštiti od diskriminacije. Na kraju smo dobili zakon koji je znatno kvalitetniji od onoga što smo imali prije jer prepoznaje seksualnu orijentaciju i rodni identitet. Uspostavlja se Komisija za sprečavanje i zaštitu od diskriminacije, uvedena je mogućnost za “actio popularis” ili tužbu od javnog interesa u sudskom postupku, ljudi su oslobođeni sudskih troškova, itd. Ovaj Zakon je osnova za izmjene i dopune niza drugih zakona u dijelu promicanja jednakosti, prevencije i zaštite od diskriminacije.

Nažalost, implementacija zakona ide teško, posebno u dijelu uspostavljanja Komisije za sprečavanje i zaštitu od diskriminacije koje treba da bude profesionalno sastavljena od iskusnih, stručnih ljudi koji imaju višegodišnje iskustvo, a istovremeno da članovi budu predstavnici različitih grupa i da sastav Komisije predstavlja društvo. Do sada su raspisana dva javna poziva, ali prije izbora članova/ica komisije Parlament se raspustio u cilju održavanja prijevremenih izbora, a s globalnom krizom Covid-19 izbori su odgođeni na neodređeno vrijeme, tako da je i izbor ključnog tijela za sprovođenje zakona neizvjestan, a time i efikasna zaštita od diskriminacije.

Zakonski okvir je unaprijeđen i s izmjenom i dopunom Kaznenog zakona 2018. godine, kada je uvedena definicija kaznenog djela mržnje, a u nekoliko članaka su seksualna orijentacija i rodni identitet prepoznati kao lične karakteristike na osnovu kojih se izvršavaju kaznena djela i kažnjavaju se strože.  

Koalicija je u zadnjih nekoliko godina fokusirana na zastupanje Zakona za pravno priznanje roda, koji će omogućiti transrodnim nekonformiranim osobama da promijene i usuglase svoj rodni identitet s osobnim dokumentima. Tijekom 2018. godine započet je proces izmjene Zakona o matičnoj evidenciji, gdje se predviđa uvođenje posebnog dijela za pravno priznanje roda, ali do danas taj proces nije završen.

U kojim područjima se LGBT+ osobe u Makedoniji susreću s najviše diskriminacije?

Pristup zapošljavanju ili diskriminacija na radnom mjestu je jedan od većih problema s kojim se LGBT osobe suočavaju. Problem je češći kod trans osoba zato što se suočavaju s diskriminacijom u pokušaju da nađu posao i većina njih su nezaposleni ili rade honorarni nesiguran posao, koji im daje samo povremene prihode koji nisu dostatni za dostojanstven život.

Pristup zdravstvenim uslugama je još jedan problem s kojim se LGBT zajednica suočava, a tu bih opet spomenula trans osobe, koje se suočavaju sa većim problemom u pristupu zdravstvenim uslugama općeg zdravstvenog stanja, ali i nedostatak usluga vezanih za medicinsku potvrdu roda. 

Mlade LGBT osobe su najviše izložene diskriminaciji u obrazovnom procesu. Istraživanja pokazuju zastrašujuće velik postotak mladih ljudi s različitom seksualnom orijentacijom i rodnim identitetom koji su izloženi nasilju i uznemiravanju u školama, a ne nailaze na pomoć i podršku u svojoj obitelji niti kod stručnih radnika u školama. 

Pristup pravdi za LGBT osobe je isto tako veliki izazov. Iako doživljavaju diskriminaciju, malo njih se osnaži da to prijave zbog straha od viktimizacije, otkrivanja njihovog identiteta i nepovjerenja u efikasnost institucija. S druge strane, i ono malo LGBT osoba koje odluče prijaviti i započeti postupak protiv zlostavljača i nasilnika, suočavaju se s ismijavanjem, verbalnim nasiljem od strane službenika, sporim i nezainteresiranim institucijama, što ih odvraća od motivacije da poduzmu bilo što za daljnju zaštitu svojih prava.

Kako ocjenjuješ implementaciju Zakona o prevenciji i zaštiti od diskriminacije? U posljednjih par godina bilo je nekoliko napada na LGBT+ osobe, no napadači još uvijek nisu osuđeni. Zašto?

Jedan od razloga zašto LGBT osobe i poslije toliko godina i nakon djelomičnog unapređenja pravnog okvira nemaju povjerenje da prijavljuju slučajeve diskriminacije i nasilja je upravo pasivnost institucija poslije brojnih brutalnih napada na LGBT zajednicu. Napadi su se desili u periodu kada je na vlasti bila konzervativna stranka koja je podržavala homofobiju na svim nivoima, a nasilnici nisu bili kažnjavani za svoja djela i govor mržnje, već su bili proglašavani herojima i zaštitnicima svog naroda. U takvom kontekstu teško da se može očekivati da će se napadači biti pronađeni i kažnjeni.

Promjenom vlasti 2017. godine očekivali smo intenzivnije aktivnosti u otkrivanju počinitelja i njihovom bržem procesuiranju i kažnjavanju, posebno zato što za dio napada postoje snimke na kojima se jasno vidi tko je organizator, a tko izvršitelj nasilja. Nažalost, i nakon tri godine od promjene vlasti mi još uvijek nemamo nikakav napredak niti političku volju da se nešto uradi povodom ovih slučajeva.

U Makedoniji se ne može zakonski promijeniti spol, odnosno oznaka roda u dokumentima. Ipak, prošle si godine na Europskom sudu dobila jedan važan slučaj – Europski sud za ljudska prava presudio je u korist trans muškarca iz Makedonije kojem je onemogućeno zakonsko prepoznavanje roda. Koji je bio značaj i posljedice te presude?

Presuda Europskog suda je bila rezultat dugogodišnjeg rada na nacionalnom nivou za promjenu zakona i prakse institucija u vezi promijenjene oznake spola u dokumentima i motiviranost osobe X da donese slučaj pred regionalni sud, poslije dugogodišnje borbe s institucijama u Makedoniji. Presuda je jako važna za samu osobu koja je dobila slučaj, ali i za cijelu zajednicu zato što sud pored individualnog rješavanja slučaja nameće obavezu države da promijeni zakonski okvir i omogući brzu, transparentnu i pristupačnu proceduru promjene spola svim trans osobama.

Moram da napomenem da implementacija ide jako sporo. Država je jedino isplatila nadoknadu štete od 9000 EUR koje je sud presudio, ali i do danas Uprava matične evidencije nije sprovela presudu. Nakon presude, Vlada je u lipnju 2019. donijela odluku s kojom je zadužila Upravu da hitno riješi slučaj, premijer Vlade je javno izjavio da će se slučaj riješiti, ali očigledno da direktor Uprave i njegovo lično mišljenje ima veću snagu od presude Europskog suda, domaćih zakona i odluke Vlade. U odnosu na zakon, radna grupa je spremila prijedlog teksta, ja sam dio te radne grupu i mogu da kažem da postoji razumijevanje među institucijama o potrebi donošenja ovakvog zakona, ali još uvijek se vodi diskusija o kriterijima na osnovu kojih će trans osobe moći usuglasiti dokumente. Što se tiče stava Koalicije Margini i mene, zalažemo se za model pravnog priznavanja roda na osnovu samoopredjeljenja. Nažalost, vanredno stanje s epidemijom virusa i najavljenim izborima u Makedoniji dodatno će odgoditi implementaciju presude.

Jesu li organizacije civilnog društva (bile) uključene na bilo koji način u izradu zakona vezanih uz prava manjina/marginaliziranih skupina?

Organizacije civilnog društva bile su uključene u izradu zakona, ali pitanje je koliko je to značajno učešće, koje daje suštinsku promjenu zakona, bazirano na potrebama različitih zajednica. Ja sam bila članica radne grupe, kada se spremao prvi Zakon o sprečavanju i zaštiti od diskriminacije i u radnu grupu drugog zakona, koji je sada na snazi. Razlika je u tome što u zadnjem procesu, učešće civilnog društva je bilo aktivno u toku cijelog procesa i na kraju je usvojen tekst zakona koji je bio prihvaćen od svih. Trenutno su predstavnici civilnog društva uključeni i u radnu grupu za izmjenu Zakona od matičnoj evidenciji, a Ministarstvo za rad i socijalnu politiku je uključilo civilno društvo i u radnu grupu za izradu Strategije za unapređenje prava LGBT osoba. 

Kakav je medijski prikaz manjina i odnos makedonskih medija prema govoru mržnje? Tko diktira medijsku politiku?

U posljednjih nekoliko godina vidljivo je oslobađanje medija i odsustvo široko rasprostranjenog govora mržnje i manifestacije nasilja prema LGBT zajednici, što je bila dominantna karakteristika medijskog diskursa prema LGBT zajednici u periodu 2006.-2016. Nakon promjene vlasti 2017. godine, nekoliko visokih predstavnika izvršne i zakonodavne vlasti je dalo javnu podršku i solidarnost prema LGBT zajednici, što je doprinijelo promjeni medijskog izvještavanja.

Donošenje Zakona o sprečavanju i zaštiti od diskriminacije 2019. ponovo je uzburkalo konzervativnu javnost i nekoliko zastupnika u Parlamentu, koji su svojim izjavama poticali homofobni i transfobni govor. Ono što nedostaje je medijska obrada suštinskih tema koje su važne za LGBT zajednicu, njihova prava, probleme s kojima se suočavaju, njihove potrebe, ali i njihove uspjehe, kao i doprinos razvoju društva. Međutim, i pored pozitivne promjene u medijima u vezi reprezentacije LGBT osoba i pokušaja novinara da pokažu empatiju prema LGBT osobama, novinski članci najčešće samo prenose izjave predstavnika civilnog društva, institucija ili političara, bez pokušaja da dekonstruiraju okvire na kojima se temelje patrijarhalni i heteronormativni stavovi prema LGBT osobama.

Preuzeto sa Voxfeminae.org

Ostavite komentar

unesite broj *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.