I „mačko” i „lutko” je seksualno uznemiravanje

Riječ je o jednom od oblika seksualnog nasilja, dešava se mnogima, na različitim mjestima, ali kako su takva ponašanja toliko normalizovana, rijetko ih ko i prepoznaje

Vozilo auto-škole zaustavlja se na poligonu za vožnju. Instruktor spušta sjedište u ležeći položaj i kaže: “Nešto mi se prispavalo”.

Kandidatkinja odmahuje nezainteresovano i otvara vrata auta da provjeri da li je dobro parkirala. Dok je izlazila, napravila je pokret rukom tako da joj se majica izvukla iz farmerica, otkrivajući tek djelić leđa.

“Nemaš ništa ispod te majice”, dobacio je instruktor.
Opisana situacija je stvarna. Zbog osjećaja nelagode, kandidatkinja je od uprave škole zahtijevala da dobije drugog instruktora. Slučaj nije prijavljen policiji, jer u crnogorskim zakonima ne postoji djelo za koje bi instruktor mogao da odgovara.
Opisana situacija samo je jedan od primjera seksualnog uznemiravanja, objašnjava Jovana Hajduković iz Sigurne ženske kuće (SŽK).
Seksualno uznemiravanje jedan je od oblika seksualnog nasilja, dešava se mnogima, na različitim mjestima, ali kako su takva ponašanja toliko normalizovana – uopšte i u Crnoj Gori, rijetko ih ko i prepoznaje.

“Mnogo žena koje su doživjele neki oblik seksualnog uznemiravanja, smatraju to potpuno normalnim – jer živimo u takvom društvu. I kad postavite pitanje ženi da li je doživjela seksualno uznemiravanje, reći će da nije”, kazala je Hajduković.
Seksualno uznemiravanje je i kad vam na ulici neko dobaci “ks, ks”, kaže “mačko”, ”lutko”, i kad se u javnom prevozu osoba pribije uz vas. To je i fotografisanje i snimanje bez dozvole, pokazivanje genitalija, pipkanje, grljenje, ljubljenje, štipanje, uporno pozivanje na sastanak uprkos jasnom odgovoru da osoba nije zainteresovana. U seksualno uznemiravanje spadaju i neumjesni i neželjeni seksualni komentari i predlozi, pozivi, gledanje, ulazak u lični prostor, ili davanje različitih znakova koji kod žrtve izazivaju osjećaj sramote.

“Seksualno uznemiravanje je svako verbalno, neverbalno ili fizičko ponašanje koje ima za cilj ili predstavlja povredu dostojanstva lica, a koje izaziva strah ili stvara neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje”, objašnjavaju iz Sigurne ženske kuće.

Iz te NVO ukazuju i da se seksualno uznemiravanje dešava jako često i na svakom mjestu – na ulici, u javnom prevozu, školi, fakultetu, poslu, učeničkoj/studentskoj praksi, kao i tokom obuke za vožnju. Takvo ponašanje se, kaže Hajduković, nažalost toleriše i smatra se da je to problem koji sa lakoćom žrtva može riješiti.
“A nije tako, jer se često ponavlja i to kroz duži vremenski period… Većina žena i djevojaka navode da nemaju kome da se obrate za pomoć, zbunjene su, osjećaju neprijatnost, nesigurnost i stid, preispituju svoje postupke… Naš zadatak je da jasno stavimo do znanja da ona nikad nije kriva, da odgovornost za takvo ponašanje snosi samo počinilac”, kazala je Hajduković.

Jovana Hajduković (Foto: PR Centar)

Žrtve najčešće žene

Seksualno uznemiravanje nije proizvod seksualne želje i privlačnosti, kažu iz SŽK. Ono je, kako su kazali, utemeljeno na potrebi, najčešće muškaraca, da kroz ovakvo ponašanje ispolje dominaciju i moć.
Velika studija rađena na nivou Evropske unije u kasnim devedesetim pokazuje da je od 30 do 50 odsto žena i 10 odsto muškaraca doživjelo neki oblik seksualnog uznemiravanja. Novije studije pokazuju još veću rasprostranjenost tog oblika nasilja, kaže Hajduković.
“Istraživanje Agencije za osnovna prava EU pokazuje da je seksualno uznemiravanje i dalje veoma uobičajeno iskustvo mnogih žena. U zavisnosti od vrste uznemiravanja, ovo istraživanje pokazuje da je 83 do 102 miliona (45%–55%) žena u 28 zemalja članica EU bilo izloženo nekoj vrsti uznemiravanja od petnaeste godine, uključujući i uznemiravanje na poslu”, rekla je ona.
Istraživanja se uglavnom bave iskustvima žena, a Hajduković kaže da je to stoga “jer su žene u većini slučajeva te koje su izložene seksualnom uznemiravanju”.
“U 99 odsto slučajeva muškarci uznemiravaju žene. Oni koji istražuju seksualno uznemiravanje muškaraca pokazuju da od broja uznemiravanih muškaraca, 35 odsto njih uznemiravaju drugi muškarci”, objašnjava ona.

Amandmanima se traži zatvorska kazna

Seksualno uznemiravanje pominje se u više crnogorskih zakona, ali se tretira kao prekršaj, kao povreda radne discipline i o njemu se malo govori…
“Zakon o zaštiti od nasilja u porodici propisuje da seksualno uznemiravanje predstavlja jednu od radnji nasilja u porodici, ukoliko je isto učinjeno između članova/ica porodice, za koju se odgovornost učinioca utvrđuje u okviru prekršajnog postupka. Nažalost, mi smo u praksi imali slučajeva gdje se primoravanje supruge na seksualni odnos kvalifikovalo kao sekualno uznemiravanje u skladu sa ovim Zakonom, a silovanje u braku je krivično djelo, a ne prekšaj”, kaže Hajduković.
Zakon o zabrani diskriminacije, dodaje ona, tretira uznemiravanje i seksualno uznemiravanje kao posebne oblike diskriminacije, dok Zakon o radu zabranjuje uznemiravanje i seksualno uznemiravanje na radu ili u vezi sa radom, ali ga tretira kao povredu radne discipline.
“Iako je definisano pomenutim zakonima, mi u praksi imamo jako malo slučajeva koji su prijavljeni i procesuirani, i jako rijetko se govori o ovoj temi”, kaže Hajduković.
Smatrajući da bi seksualno uznemiravanje trebalo tretirati kao krivično djelo, iz SŽK su, u saradnji sa NVO Prima i SOS Nikšić, uputili amandmane za izmjene i dopune Krivičnog zakonika. Ako amandmani budu prihvaćeni, počinioci bi zbog seksualnog uznemiravanje ubuduće mogli biti kažnjeni novčano, ili kaznom zatvora do dvije godine. U slučaju da je žrtva maloljetno lice, predlaže se isključivo kazna zatvora – od tri mjeseca do tri godine.
Seksualno uznemiravanje ne treba ignorisati, niti minimizirati, kažu iz SŽK.
“Vjerujemo da ako bi se seksualno uznemiravanje definisalo kao krivično djelo, to imalo dodatni preventivni uticaj, jer bi na taj način država stavila do znanja počiniteljima da će snositi posljedice – da će biti kažnjeni”, kazala je Hajduković.

Od buljenja do porno snimaka

Seksualno uznemiravanje jedna je od tema istraživanja “Položaj novinarki u crnogorskim medijima” koje je lani objavilo Društvo profesionalnih novinara. Autorka Duška Pejović ukazuje da ni zaposlenice u medijima često ne prepoznaju seksualno uznemiravanje – jer su mnogi oblici socijalno prihvatljivi.
“Iako je 17 odsto njih potvrdilo da je lično doživjelo takvo ponašanje, čak 37 odsto ili svaka treća ispitanica zaokružila je neki od oblika seksualnog uznemiravanja koji joj se dogodio. Razlika u procentima svjedoči o tome da dio novinarki nije upoznat sa tim koje ponašanje predstavlja polno uznemiravanje”, navodi autorka. Ispitanice su navele da im se najčešće događa neprijatna neverbalna komunikacija – buljenje, stajanje suviše blizu, davanje raznih znakova, kao i nazivanje neprimjerenim imenima, dobacivanje i upućivanje neumjesnih komentara seksualne prirode.
Istraživanje je pokazalo i da svaka četvrta ispitanica ima saznanja da se koleginici dogodilo seksualno uznemiravanje na poslu, a jedna od njih navodi da je stariji kolega mlađoj koleginici slao porno snimke…
Nerijetko se komentariše i nečije oblačenje.
“Ponekad kada se desi da neka od novinarki obuče veoma usku i kratku haljinu dobije određene komentare ili poglede. Po meni oni jesu uznemiravajući…”, kazala je jedna od anketiranih novinarki.

U Srbiji i Hrvatskoj predviđene i zatvorske kazne

U Srbiji su 2017. godine donijete dopune Krivičnog zakonika, pa su seksualno uznemiravanje i proganjanje postali krivična djela. Predviđena sankcija za to je novčana kazna ili zatvor u trajanju do šest mjeseci, a ako je krivično djelo učinjeno prema maloljetnoj osobi, previđena kazna za počinioca je između tri mjeseca i tri godine.
U Hrvatskoj, za seksualno uznemiravanje propisana je kazna zatvora od tri mjeseca do dvije godine.

Izvor: vijesti.me / buka.com 


Ostavite komentar

unesite broj *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.