Tandrčak, tandrčak, napisa Zuko Džumhur na početku uknjiženih Hodoljublja.
Kako se osjećate kad vidite taj prizor?
Svakom normalnom biću trebalo bi biti teško pri saznanju da se nepovratno uništava šumsko blago, a da je jedina dobrobit devastacije – bogaćenje nekoliko pojedinaca. S druge strane individualnog bogatstva, kolektivne štete su neizmjerne. Šume koje su rasle decenijama nestaju preko noći. Razara se zemljište, uništavaju krajolici, otvara put novim poplavama.
Tako zemlja bez istinske sadašnjosti generacijama koje dolaze uništava budućnost. A budućnost bez šuma je nezamisliva. One „nisu tek nasumična zbirka pojedinačnih stabala – životi su isprepleteni, u duhu saradnje. To je samoorganizovan, izdržljiv ekosistem. U takvim šumama buja život – ptice i sisari, u takvim šumama su zaključane ogromne količine ugljen-dioksida i prečišćava se voda. U takvim šumama se i ljudi osjećaju najzdravije.
Značaj povezanosti u prirodi nov je zapadnjačkoj nauci, ali je starosjedilačkim narodima odavno poznat. Oni dijelovi čovječanstva koji su zaboravili nauk šume – morat će ga ponovo učiti. Kako je napisao Subiyay, starina iz naroda Skokomish (kod Seattlea), način zajedničkog rada drveća, životinja i gljiva ‘važna je lekcija o izgradnji savezništava, snazi zajednice, raznolikosti i ulogama koje svaki član ima u tkivu cijele zajednice’.“ Navedeni citat autorstvo je Suzanne Simard, profesorice šumarstva i očuvanja okoliša na Univerzitetu Britanske Kolumbije u Kanadi. Ovdje ga prenosimo s portala Riječ i djelo, agilne platforme čija je ekipa organizirala i putujuću izložbu posvećenu šumama.
Krčenja, požari, poplave
Vratimo se na početak priče i kamione s balvanima. Krčenje šuma je proces čiju ćemo cijenu svi plaćati. Taj proces ima pogubne posljedice na zagrijavanje planete, biodiverzitet i prehrambenu sigurnost. Životinjama se uništavaju staništa i zone kretanja, zbog čega se sve više približavaju gradovima, zbog čega onda stanovnici gradova traže da se uljezi uklone. Odnosno ubiju. Istovremeno, oslobađa se put do sada nepoznatim virusima, ali njih se ne može tako lako ubiti.
Šume su važne za hlađenje zraka, prevenciju od suša i poplava, najbolja su zaštita od ekstremnih vrućina. Kad sve to ima u vidu, onda čovjeku bude jasnije šta uništavamo sa svakim kamionom balvana koji napusti našu zemlju. Kada neko područje pogode ekstremne kiše, šume zadrže ogromnu količinu vode. Kad šume nestanu, onda sva ta voda pohrli ka naseljenim mjestima.
Ali tada je već kasno pričati šta smo izgubili zbog krčenja i sječe. Podaci govore da je danas trećina evropske teritorije prekrivena šumama. Skoro tristo miliona Evropljana živi u šumama ili blizu njih. U izvještaju Evropske agencije za okoliš iz 2015. godine, opet zahvaljujući portalu Riječ i djelo, možemo naći detaljno obrazložen način na koji šume reguliraju klimu, s njom i život ljudi: “Količina vode koju šume zadržavaju zavisi od karakteristika kao što su površina šumskog pokrivača, dužina sezone rasta vegetacije, sastav drveća i gustina stabala, te starost i broj slojeva vegetacionog pokrivača. Zadržavanje vode u šumama utiče na vrijeme i količinu dotoka voda u potoke i podzemne vode. Šume upijaju višak kišnice, što sprečava oticanje i štetu od poplava. Ispuštanjem vode u sušnoj sezoni, šume obezbjeđuju i dotok čiste vode i ublažavanje posljedica suše.”
Destrukcija bez kraja
U posljednjih 20 godina na Zemlji je uništeno 78 miliona hektara planinskih šuma. To je više od sedam posto ukupnih šumskih površina. Kao uzroci se navode industrijska sječa, poljoprivredna ekspanzija i požari. Svijet životinja strahovito ispašta zbog ovih promjena. Procjene su da 85 posto ptica, sisara i vodozemaca živi u planinama. Mnogim od tih vrsta sada prijeti nestanak, jer ljudska ofanziva na njihova staništa je nezaustavljiva. Teško su pogođena šumska prostranstva Azije, Južne Amerike, Australije, Afrike i Evrope. Gubici i štete su naročito intenzivirani nakon 2010. godine, što znači da aktivnosti na spašavanju i zaštiti šumskih područja ne daju očekivane rezultate. Više od polovine globalnog gubitka šuma već godinama se dešava na području Azije.
Kao što se vidi, oni nesretni kamioni kao najproduktivniji segment bosanskohercegovačke privrede i sredstvo uz pomoć kojih se od šuma pravi drvna građa, nisu samo naša specifičnost. Cijeli svijet i većina država navalili su na njih. Prema satelitskim podacima, broj posječenih stabala u brazilskoj Amazoniji u januaru 2022. premašio je količinu iz istog mjeseca prethodne godine. Uništena je pet puta veća površina šume nego dvanaest mjeseci ranije. Šume se ne krče samo zbog drveta nego i zbog poljoprivredne proizvodnje, a sve zajedno tako dramatično mijenja okolinu i uvjete života da posječeno područje preko noći postaje sasvim drugačiji ambijent, neprijateljski strukturiran i za ljude i za životinje.
Svijet se jedva riješio pandemije koja je dvije i po godine regulirala život na planeti. Prognoze nisu optimistične, stručnjaci tvrde da to nije posljednji put da smo se morali zaključati, vakcinisati i zaustaviti sve poslove, projekte i kretanja. Virusi se lakše prenose u ekosistemima koje je čovjek narušio destruktivnim djelovanjem. Uništavanja šuma i zemljišta zbog proizvodnje govedine, soje, palminog ulja, ili zbog kopanja ruda, presudno oblikuju prijateljsko okruženje virusima.
Nije baš da ljudi, organizacije i države samo uništavaju. Vrijedi podsjetiti na brojne pokušaje da se ovi trendovi okrenu u korist prirode i šuma. Etiopija je, izvještavaju nas mediji, 2019. godine oborila svjetski rekord zasadivši 200 miliona sadnica u jednom danu. Bio je to drugi pokušaj da se popravi stanje u državi koja je početkom 20. stoljeća imala 30 posto površine pod šumama, da bi sto godina kasnije taj procent spao na četiri posto. Prvi pokušaj propao je kada su izveli isto tako ambicioznu akciju s fabričkom greškom – sve su sadnice bile jednoobrazne, što je predstavljalo direktan put u propast. Prije Etiopije rekord je držala Indija, čiji su volonteri 2016. godine zasadili 50 miliona sadnica.
Bosna i Hercegovina decenijama nekontrolirano uništava sopstvene šumske površine. Nije jedina država na svijetu koja to radi, što je slaba utjeha i ne smije biti nikakvo opravdanje. Posljednjih godina već smo se suočavali s brojnim poplavama, sušama, požarima. Istovremeno, industrijsko uništavanje šuma nastavlja se bez ikakve kontrole ili intervencije nadležnih institucija. Vrlo brzo moglo bi biti kasno za akcije koje rezultate daju tek nakon dvadeset ili trideset godina, jer do tada bi Bosna mogla da se po količini šumskog područja stopi s krševitom Hercegovinom. I jednoj i drugoj potrebna je akcija odmah, ali mi se ovdje sad bavimo važnijim stvarima. Koliko su zaista važne i važnije, to će generacije koje dolaze osjetiti na svojoj koži.