Jedna od posljednjih divljih rijeka u Bosni i Hercegovini, Sutjeska – rijeka prve kategorije po kvalitetu vode – suočava se s ozbiljnom prijetnjom zbog izgradnje malih hidroelektrana (MHE). U njenom gornjem toku, kao i na pritokama, trenutno se gradi više elektrana koje, prema mišljenju stručnjaka i aktivista, prijete trajnom uništenju prirodnog bogatstva ovog kraja.
“Dvije elektrane na pritoci Sutjeske, rijeci Jabušnici, već se grade i potpuno devastiraju tok rijeke. Sve se to dešava nadomak Nacionalnog parka Sutjeska, a od prošle godine započeta je i gradnja MHE S3 direktno na Sutjesci,” upozorava Vladimir Topić, koordinator programa Energija i klimatske promjene u Centru za životnu sredinu.
Prema njegovim riječima, najveći problem predstavlja izostanak Studije o procjeni uticaja na životnu sredinu, iako se radi o području izuzetne prirodne vrijednosti.
„Porazna je činjenica da nije urađena procjena uticaja, a Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju nije tražilo da se ista uradi. Ovo područje je ne samo vrijedno po sebi, već se i nalazi u neposrednoj blizini Nacionalnog parka, a ranije su procedure za slične projekte zahtijevale upravo to – procjenu uticaja“, kaže Topić.
Foto: Nataša Crnković
Dodaje kako institucije Republike Srpske nisu adekvatno odgovorile ni na proteste građana ni na niz pravnih i proceduralnih nepravilnosti.
„Institucije nisu učinile dovoljno. Prošle godine su reagovale na gradnju elektrane na izvoru Une u Hrvatskoj, a sada odobravaju tri elektrane na samom obodu Nacionalnog parka. Inspekcija nije pronašla ništa sporno kada smo tražili izlazak na teren, a institucije koje bi trebalo da povećavaju broj zaštićenih područja – šute. A upravo je cijeli ovaj region planiran za zaštitu i za proširenje Nacionalnog parka“, ističe Topić.
Kada je riječ o zakonitosti izdatih dozvola, Topić navodi da mnogi aspekti nisu bili ispoštovani.
„Iako su ispoštovani određeni dijelovi procedure, mnogi nisu. Plan izgradnje još jedne elektrane na Sutjesci, na obodu parka, davno je odbačen jer nije bilo javnog interesa. Međutim, sada je taj projekat ‘recikliran’, obnovljena je ekološka dozvola koja je ranije bila manjkava. Mi smo je osporili na sudu i ona je oborena“, pojašnjava Topić.
U toku je i više pravnih aktivnosti koje Centar za životnu sredinu vodi s ciljem obustave gradnje. Jedna od već oborenih dozvola je ona za MHE Sutjeska 2B.
„Projekti koji se trenutno realizuju već sada prave štetu, ali institucije ne nalaze ništa sporno. Čini se da se jedina nada preostaje u građanskom otporu – izlasku na ulice i blokadi gradilišta. U krajnjoj liniji, to bi bilo opravdano“, poručuje Topić.
Na obodu Nacionalnog parka Sutjeska u gornjem toku rijeke trenutno se grade tri hidroelektrane, dok su još dvije u fazi planiranja. Ekološke posljedice mogle bi biti nesagledive.
„Rijeka će završiti u cijevima, korito će biti uništeno, očekuje se opadanje ribljeg fonda, nestanak biodiverziteta. Uticaji će se sigurno proširiti i na sam prostor unutar parka. Radovi mogu uništiti korito u dužini od nekoliko kilometara. To pokazuje praksa gradnje drugih MHE – rijeka se stavlja u cijevi, a korito ostaje suho. A proizvedena struja ide u ruke privatnog interesa“, naglašava Topić.
Na kraju, ističe da bi šteta mogla biti trajna, a posljedice će tek doći do izražaja s vremenom.
„Rijeka Sutjeska može biti devastirana, prostor i stanište uništeni, a poraz institucija koje su dužne da je zaštite bit će ogroman. Njihova odgovornost je jasna – oni su tu da štite prirodu, a ne da je prepuštaju drugima“, zaključuje Topić.