Zemina Vehabović: Romkinje treba da znaju da je ravnopravnost u društvu njihovo pravo, a ne privilegija (Bahtalo će đive romnije)

Zemina Vehabović je jedina Romkinja u BiH koja je izabrana za predsjednicu Savjeta mjesne zajednice i to uz veliku podršku svojih sugrađana

I ove godine za Dan žena Zemina Vehabović će, zajedno sa aktivisticama iz Udruženja Romkinja Centar za majke „Nada“, u uličnoj akciji, poslati poruku da Romkinje znaju da je ravnopravnost u društvu njihovo pravo, a ne privilegija.

Zemina Vehabović, predsjednica Udruženja Romkinja Centar za majke „Nada“, Kakanj (Izvor OSCE Mission to Bosna and Herzegovina)

Na tome predano rade posljednjih dvanaest godina, tačnije od kada postoji Udruženje. Vrlo je širok spektar djelovanja udruženih Romkinja iz Kaknja. Vehabović ih opisuje u jednoj rečenici, da „rade na rješavanju životnih problema Roma i Romkinja na području opštine Kakanj“. A njih nije malo.

Živi u naselju Varda s mužem i dvoje djece. Iako ima diplomu frizerke, nije imala priliku od tog zanatazarađivati i živjeti. „Teško je ženi naći posao, a kamoli Romkinji“, i dodaje da će njena djeca steći diplome i tako ispraviti makar malo nepravde koju je ona osjetila tokom odrastanja. Bez stalnih su primanja i uglavnom dijele sudbinu većine romskih porodica koje otkupom sirovina ili radom za dnevnicu preživljavaju. Kaže da je svjesna da ako sami nešto ne poduzmu, teško da će neko drugi rješavati njihove probleme.

„Radimo na osnaživanju Romkinja kroz razne edukacije i različite vidove pomoći. Pomažemo da se djece sklone s ulice, posebno da spriječimo prosjačenje. Osim toga, provodimo aktivnosti lobiranja i zalaganja kod lokalne uprave, kantonalnih, federalnih i državnih organa i institucija u cilju ostvarivanja prava Romkinja i Roma“, i dodaje da već imaju rezulate.

Ona je prva žena koja je pobijedila na izborima za Savjet mjesnih zajednica i bila prva Romkinja koja je uspješno završila mandat u periodu 2017-2021. Kaže da je time ostvarila jedan od ciljeva prošlogodišnje osmomartovske kampanje da je uključenost u javni život njeno pravo, a ne privilegija.

„Meni je to bio veliki uspjeh. Prva sam Romkinja u BiH koja je izabrana u Savjet mjesne zajednice i uz to sam bila predsjednica. U početku nisam mogla da vjerujem da sam dobila toliko glasova i moram reći da sam jako ponosna na svoj uspjeh.“ U MZ Varda Kakanj živi 3750 stanovnika, od toga je 370 Roma. Možda je njen uspjeh mali pokazatelj napretka u lokalnoj zajednici, ali za ovu ženu i romsku zajednicu je veoma važan.

Kada je došla na mjesto predsjednice Savjeta MZ Varda postavila je sebi dva cilja; da uvede javnu rasvjetu u naselju Varda i postavi ogradu na zapuštenom romskom groblju.

Za Mrežu mira pojašnjava koje je od postavljenih ciljeva ostvarila.

„Uspjela sam uvesti rasvjetu u MZ Gornja Varda, asfaltirati dio puta, očistiti groblje i naselje od malih deponija, ali nisam imala sredstava da ogradim romsko groblje.“ To joj je jedan od preostalih ciljeva na kojem će raditi kao članica Savjeta MZ gdje je i dalje vrlo aktivna nakon prestanka njenog predsjedničkog mandata.

„Ljudi su znali reći, kako nam je lijepa mahala! I jeste, kada smo svi čistili svoje avlije.“ Napominje da se ljudi brzo vrate lošim navikama i uništavanju okoliša, ali njen zadatak i jeste da ih stalno podstiče i motivira da žive u uređenoj sredini.

Veliki, ako ne i najveći izazov s kojim se susreće ova aktivistica je da većina Roma i Romkinja nema zdravstveno osiguranje u Kaknju.

Glavni razlog vidi u problemu da se Romi ne javljaju redovno na evidenciju Biroa za zapošljavanje. U drugim slučajevima malo ih pohađa školu i po tom osnovu nikada nisu ostvarili pravo na zdravstvenu zaštitu. Najveći krivci su, prema njenim riječima, roditelji. Svojom upornošću uspjela je za deset žena osigurati zdravstveno osiguranje i više od stotinu djece upisati u Matičnu knjigu rođenih. U ovoj opštinskoj službi redovan je gost. Čim se rodi beba u MZ Varda koja, po pravilu, izadje iz porodilišta, a majka ne ostavi kontakt, zovu je i mole za pomoć. Ovo je mala sredina i ona dobro poznaje svoje komšije, nađe im se pri ruci u svakoj situaciji.

Ako se, po bilo kojem osnovu, ne evidentiraju žene ali i njihova novorođena djeca, ostaju trajno nevidljivi u sistemu. U Centru za majke „Nada“ ističu stalnim edukacijama i porukama da je vidljivost u sistemu njihovo pravo, a ne priveligija. To je jedan od njihovih najvažnijih budućih ciljeva na kojima će raditi.

Udružene Romkinje redovno uličnim akcijama skreću pažnju na svoj položaj u društvu (Izovr: FB stranica Udruženje Romkinja Centar za majke „Nada“)

Dan žena u MZ Varda

Dan žena je prilika za Romkinje iz Kaknja da podsjete svoje sugrađane da je borba za bolji život i dostojanstvo njihov opravo, a ne priveligija te da će samo učešćem u javnom i politčkom životu moći mijenjati postojeće obrasce. Zemina Vehabović 8. mart proslavlja kao „osvojenu slobodu od svih ograničenja s kojima se suočava kao žena, majka, nana, supruga, aktivistica ali i kao Romkinja“. Nakon što sa saradnicama završi uličnu akciju redovno organizuju druženje. Nekim Romkinja je to jedini dan u godini koji posvete sebi, uređivanju, izlasku. Najveću podrška za njen dosadašnji ženski aktivizam pruža joj suprug Ismet. To nije čest slučaj u patrijarhalnim društvima poput našeg, ali, eto, postoje i izuzeci.

Zemina Vehabović se sprema na sastanak sa Ženskom romskom mrežom „Uspjeh“. Treba da preuzme materijale za ovogodišnje obilježavanje Dana žena od samostojećih panoa do letaka, brošura i obaveznih crvenih karanfila. Ne odustaje ni u danima kada se bori s teškim bronhitisom, jer zna da njen rad mnogim ženama donosi prijeko potrebnu nadu da su promjene moguće samo treba napraviti prvi korak.

Bahtalo će đive romnije ili Sretan Dan žena!

K. A.

Ostavite komentar

unesite broj *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.