Piše: Mustafa Mehić
Kada sam prije nepunih šest godina upisivao Pravni fakultet na Univerzitetu u Sarajevu, doktorica u studentskoj klinici me pitala: “A kako ćeš ti studirati?”. Iznenađen, samo sam nešto neljubazno prokomentarisao, ali danas mi to pitanje ima mnogo dublje značenje.
U šesnaestoj godini svog života sam preko noći potpuno izgubio vid, a do tada sam bio slabovidan i koristio sam tehnologiju, kao i svaka druga osoba.
Međutim, nakon gubitka čula vida sam morao promijeniti sve životne navike, uključujući i korištenje tehnologije. Poput većine djece iz moje generacije i ja sam koristio mobilni telefon, računar, ali mi je to služilo isključivo za zabavu, muziku, video igre i sl. U srednjoj školi koju sam pohađao saznao sam za govorne programe koje osobe s oštećenjem vida koriste na mobilnom telefonu i računaru, ali nikada nisam obraćao pažnju na to, ni ti sam znao na koji način se govorni program ustvari koristi.
Vrijeme mi svakako prolazi, htio se ja prilagoditi novoj situaciji ili ne
Kao na svim životnim poljima tako i na polju korištenja tehnologije, bio sam prinuđen napraviti drastične promjene. Nakon što mjesecima nisam htio učiti koristiti govorni program, zbog depresije u kojoj sam tada bio, jednog dana sam morao prelomiti i po tom pitanju. Kupio sam odgovarajući telefon i laptop koji podržavaju govornu jedinicu, ali tada nisam znao da su Appleovi uređaji maksimalno prilagođeni osobama oštećenog vida. Govorni program koji se zove JAWS i koji je predviđen za računare i laptope odlično je radio na pomenutim uređajima, naravno, nakon što sam sedmicama učio koristiti isti.
Međutim, govorni program za telefone mi je donosio mnogo problema pri korištenju, ali na sreću iPhone je počeo dobijati na značaju među osobama koje su slijepe, a da je iPhone najpraktičniji telefon za osobe s oštećenjem vida saznao sam od svog jednog školskog druga koji se bavi programiranjem.
Voiceover, govorna jedinica koja je integrisana u postavkama Appleovih uređaja, po meni je nešto najznačajnije za osobe s oštećenjem vida. Kroz ovaj tekst ću pokušati objasniti zašto svoju tvrdnju smatram tačnom.
Kompanija Apple i historijski pomak u tehnologiji za osobe s oštenjem vida
Pojavom Appleovih uređaja, konkretno iPhone telefona 2007. godine nepojmivo je bilo da isti taj telefon koriste osobe koje su slijepe, bez bilo kakvih poteškoća. Međutim, pošto je Apple htio da njihovi uređaji budu pristupačni za sve, tako je uz iPhone 3G došla i značajka Voiceover. Naravno, tada ta značajka nije bila ni približno usavršena kao danas, ali je pružila mogućnost osobama koje su slijepe da spoznaju šta znači koristiti telefon koji je osjetljiv na dodir. Steve Jobs je postavio temelje na kojima se godinama kasnije gradila revolucija u tehnološkom svijetu, ali i kada je riječ o pristupačnosti za osobe s invaliditetom.
Apple computers je zasigurno revolucija u tehnološkom svijetu, ali takođe je ovaj gigant iz Silikonske doline pružio mogućnost da život postane lakši za preko 300.000.000 osoba na svijetu koje imaju oštećenje vida, djelimično ili potpuno.
Prije 15 i više godina nepojmljivo je bilo da slijepe osobe samostalno koriste tehnologiju, međutim, s napredovanjem tehnologije i to se promijenilo, pa tako danas samostalno slijepe osobe mogu recimo čitati knjige, koristiti društvene mreže i obavljati sve ostale radnje na tehnološkim uređajima kao i osobe koje nemaju oštećenje vida.
Prije nego sam usavršio korištenje tehnologije uz pomoć govornih programa, jedini način za čitanje i pisanje mi je bilo Brajevo pismo (pismo kojim se služe slijepe I slabovidne osobe), ali da bih mogao koristiti to pismo, morao sam ga prvo naučiti pisati i čitati. Pisanje Brajevog pisma sam usavršio relativno brzo, ali čitati maltene nikako nisam mogao. Koliko god da sam se trudio, pročitati jednu običnu rečenicu na Brajevom pismu za mene je bio kompleksan zadatak, tako da sam brzo izgubio volju za čitanjem. Bilo koja knjiga, pa i ona manja od nekih stotinjak stranica napisana na Brajevom pismu izgleda kao trećina kolekcije Harry Pottera, pa sama pomisao na to da knjigu treba čitati dodirom i koliko vremena to oduzima, uništava i ono malo volje koju sam možda i imao za čitanjem.
Svega nekoliko godina nakon što (ni)sam u potpunosti usavršio koristiti se Brajevim pismom, na svom telefonu imam nekoliko hiljada knjiga, a značajka kao što je Voiceover omogućava mi da za svega par sati pročitam knjigu u PDF formatu, koja ima i nekoliko stotina stranica.
Društvene mreže za osobe s oštećenjem vida…
Ostatak teksta pročitajte na globalanalitika.com