Mi roditelji djece s poteškoćama imamo mnogo prijatelja i saveznika u borbi koja nikada ne prestaje. Ovo je mala, skromna priča o tim ljudima
Potpuno nespremna i bez ikakvog znanja o nevladinom sektoru, s grupom roditelja djece s poteškoćama u razvoju osnovala sam udruženje za podršku našoj djeci. Sve to, naravno, nakon agonije koju smo iz godine u godinu proživljavali zbog nedostatka sistema u državi. Krenuvši od rane intervencije pa preko obrazovanja, zdravstvene ili socijalne skrbi.
Radeći, čovjek nešto i nauči ako hoće i ako mu je stalo, pa smo mi mame savladale razne tehnike i vještine u radu, kao i načine nastupanja i zagovaranja u javnom prostoru.
Moram priznati da smo na početku rada udruženja nekako bili sami, ostavljeni od društva na milost i nemilost realnosti koju smo živjeli, a da prosječni ljudi oko nas nisu mogli ni naslutiti kakve prepreke svladavamo i sa čime se svakodnevno susrećemo. Ali hrabro smo išli naprijed. Učili, radili, javno govorili i u tom procesu sticali prijatelje i ljude koji su znali i osjećali realnost onoga što govorimo, te, još bitnije, ponudili pomoć i angažirali se, čvrsti u namjeri da podignu svijest naših sugrađana o djeci i osobama s poteškoćama, da ukažu da zaista imamo problem, da stanu na branik prava svakog djeteta da bude ravnopravan član društva.
Samo zajedno
Ljudi velikog srca i iznimnog društvenog angažmana su se po prvi put okupili u neformalnu grupu koju smo simbolično nazvali „Zajedno smo čarolija“, jer svima nam je jasno da samo zajedničkim snagama možemo pokrenuti promjene i mijenjati loše stvari, da je raslojavanje društva kakvog imamo kod nas nedopustivo kad govorimo o djeci, nemoćnima i onima koji trebaju svaki vid podrške, da možemo i moramo bolje od uvriježenih tabua kako su neki među nama ipak manje vrijedni i samim time trebaju biti manje vidljivi.
Organizirali smo modne revije, snimali pjesme i videospotove, prikupljali sredstva, govorili javno, angažirala se cijela jedna mala vojska osoba potpuno različitih svjetonazora i profesija: umjetnici, muzičari, pjevači, TV prezenteri, novinari, urednici, ministri, zastupnici, aktivisti, načelnici, mame, tate, svi ujedinjeni u onome što predstavlja otpor lošem sistemu i marginaliziranju djece i osoba sa poteškoćama.
Podizanje svijesti o bilo čemu u našem društvu je najteži posao koji se može zamisliti, jer ponekad djeluje kao da je naše društvo besvjesno, u dubokoj komi, ali naši su ljudi pametni, ne daju se lako zavarati i znaju pružiti otpor kad treba, ukazujući na činjenicu da možda baš taj učahureni i nevaljali sistem ima nakanu lažno prikazati kako je nemoguće bilo šta mijenjati i obeshrabriti ljude da i pokušaju. Lošem sistemu tako najbolje odgovara, to mu garantira opstanak i daljnje postojanje na račun onih koje je u stvarnosti zaboravio i potpuno im okrenuo leđa.
Ostatak teksta pročitajte na analiziraj.ba